Zukan Helez prekoračio ovlaštenja: Ko može obustaviti vojnu saradnju sa Srbijom?
Ministar odbrane BiH, Zukan Helez, održao je konferenciju za medije na kojoj je najavio prekid vojne saradnje između Ministarstva odbrane BiH i Ministarstva odbrane Republike Srbije. Odluka se, prema njegovim riječima, odnosi na suspenziju aktivnosti iz Plana bilateralne saradnje, uključujući školovanja, kurseve i vojne vježbe. Međutim, postavlja se ključno pitanje: da li ministar ima ustavna ovlaštenja za ovakav potez?
Prema Ustavu BiH, vanjsku politiku i međunarodne vojne odnose vodi isključivo Predsjedništvo BiH. Ministar odbrane može predložiti mjere i izdavati naređenja unutar resora Ministarstva, ali nema pravni kapacitet da samostalno obustavi međunarodne vojne sporazume i saradnju sa drugom državom. Dakle, najava o prekidu saradnje s Ministarstvom odbrane Srbije je pravno ništavna bez odluke Predsjedništva BiH.
Posebno je urnebesno gledati kako se Helez, u svom kabadahijskom stilu trudi da presiječe neraskidive bratske veze Republike Srpske i Srbije – kao da su to pokidane pertle, a ne duboko ukorijenjeni istorijski, kulturni i institucionalni odnosi. U svojoj iluziji veličine, Zukan zamišlja da može samoinicijativno prekidati međunarodnu vojnu saradnju, kao da je BiH njegova privatna firma, a ne složena država sa jasno propisanim nadležnostima. I dok se on teatralno busa u grudi i izigrava geopolitičkog šahistu, prava istina je da njegova „odluka“ vrijedi koliko i papir na kojem nije ni potpisana – ništa.
Ozbiljne odluke se ne donose pod dejstvom alkohola, na pres-konferenciji, sa naravoučenijem za NATO, već u institucijama koje imaju ozbiljna ovlaštenja. A frustracije jednog kvazi- ministra, ma koliko glasno se drao u mikrofon, nisu razlog da se ruši ono što su generacije gradile – srpsko jedinstvo s obje strane Drine.
Helez u svom istupu koristi situaciju kako bi ojačao narativ o potrebi hitnog ulaska BiH u NATO, što je očigledno dio njegove dugoročne političke agende. No, zloupotreba funkcije ministra da bi se mimo zakona uticalo na strateške državne odluke je direktno narušavanje ustavnog poretka.
Ukoliko je došlo do propusta u lancu komandovanja, kao što Helez tvrdi, postoji zakonska procedura za unutrašnju istragu. Ali uvođenje vaninstitucionalnih mjera i suspenzija međunarodne saradnje bez odluke Predsjedništva predstavlja opasan presedan.
Na kraju, jasno je da Zukan Helez ne djeluje kao ministar, već kao alkos iz kraja koji je, umjesto čaše, u ruke uhvatio komandnu palicu i sad zamišlja da komanduje svijetom. Dok glumi generala pred kamerama, a zveckanje ključeva od kabineta shvata kao ratnu muziku, jedino što zaista uspijeva jeste da nasmije narod. Umjesto strategije – haos. Umjesto mudrosti – gomila nebuloza. Umjesto ministra – Zvekan.
