Politikolog Nenad Kecmanović ocijenio je da kolektivni Zapad ne želi unutrašnji tronacionalni konsenzus u BiH, jer bi onda postalo suvišno njihovo posredovanje, odnosno neproglašena trajna okupacija teritorije.
Kecmanović u autorskom tekstu za “Politiku” naveo da dogovor iz Laktaša za kolektivni Zapad nije dobra vijest i ukazuje da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odmah prepoznao da ga “/Kristijan/ Šmit i /američki ambasador Majkl/ Marfi ruše”.
“Šmit i Marfi će najvjerovatnije i srušiti dogovor, jer Bošnjaci popuštaju. Iako lokalno stanje po Srbe nije dobro, globalni trendovi su mnogo povoljniji, a izdržati u otporu ne samo hrabro nego i jedino pametno. Pokleknemo li sada, zakasnićemo da se uspravimo”, poručio je Kecmanović.
On podsjetio da su se političari koji praktično vode glavnu riječ u BiH sastali prošle sedmice neformalno u Laktašima da na miru pokušaju da dogovore izmjene Izbornog zakona, kako bi preduhitrili da im to nameće neko treći – stranac i to fantomski visoki predstavnik.
“Dok se vještina posredovanja između zavađenih strana definiše kao ravnomjerno raspoređivanje dobitaka i gubitaka na svaku od strana, Šmit je uspio da sve tri učini isključivo gubitnicima te da okupi Srbe i Hrvate i Bošnjake i okrene ih protiv sebe i svog zakona koji je zaprijetio da će nametnuti”, navodi Kecmanović.
Učesnici sastanka složili su se “ne samo o tome” i razišli zadovoljni postignutim, ali su, kako navodi Kecmanović, sutra zaključci procurili u “Dnevnom avazu”, na koje je odmah negativno reagovao Majkl Marfi.
Kecmanović ističe da jedino Dodik ne prećutkuje skandalozno petljanje američkog ambasadora u unutrašnje stvari zemlje i primjećuje kako u dejtonskim papirima piše da se sve može mijenjati saglasnošću tri naroda u dva entiteta i deset kantona.
“Tako dolazimo do pitnja šta kolektivni Zapad uopšte hoće da postigne u BiH ako im ne odgovara unutrašnji tronacionalni konsenzus? Neće ga, jer bi tako njihovo posredovanje postalo suvišno i podrazumijevalo bi odlazak posrednika iz BiH. A oni naprosto neće da odu, nego da vječno ostanu”, kaže Kecmanović.
On navodi da je cilj neproglašene tajne okupacije teritorije BiH uvijek zavisio od dinamike regionalnih i globalnih odnosa.
Kako ističe, nikada nije postojalo zapadno jedinstvo u vezi sa ciljevima u BiH, ni na relaciji SAD i EU, niti unutar EU, a reciprocitet ustupaka američke strane trajao je samo tokom jednogodinjeg mandata /nekadašnjeg visokog predstavnika/ Karla Bilta, a onda su krenuli sa rušenjem Dejtona, tezom da je taj sporazum donio mir, ali ne i rješenje, kao i da je nefunkcionalan.
Kecmanović navodi da se, nakon što je probuđena Putinova Rusija ponovo pokazala interesovanje za Balkan, oglasio alarm u Vašingtonu i Briselu, a da je sa specijalnom operacijom u Ukrajini cilj Zapada postao mnogo važniji i hitniji.
“Ali iz njihovog voza iskaču Orban, Fico, Milanović, Dodik, Vučić… Strateški važne balkanske članice NATO-a Bugarska i Crna Gora su tradicionalno rusofilne i nepouzdane. Da ne govorimo o velikim takmacima – Kini, Bjelorusiji, ujedinjenom Bliskom istoku, BRIKS-u, ŠTOS-u i ODKB-u”, navodi Kecmanović.
