Bubić: Može li Evropski sud za ljudska prava ohrabriti Sud BiH da, ipak, pozove Šmita za svjedoka?

0
127

Poziv Kristijanu Šmitu da se pred Evropskim sudom za ljudska prava sasluša u svojstvu svjedoka, bez obzira na koje okolnosti, dokaz je da nema razloga da se u istom svojstvu ne pozove i sasluša pred Sudom BiH, tim prije što se Šmit sam nije ni pozivao na imunitet, makar ne javno, istakao je advokat Goran Bubić u kolumni za Srnu.

Kolumnu advokata Bubića za Srnu prenosimo u cijelosti:

Iz medija saznajemo da će Kristijan Šmit svjedočiti u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu u predmetu “Kovačević protiv BiH”.

“Avaz” je objavio da je Šmit u Strazbur pozvan “kao vrhunski tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma”. Ovim se istrajava na laži jer visoki predstavnici u BiH, i kada su bili legitimno postavljeni, nikada i ničim nisu bili ovlašteni da budu tumači Opšteg okvirnog sporazuma za BiH i njegovih aneksa, osim Aneksa 10 – Sporazuma o civilnom sprovođenju mirnog rješenja.

No, ova vijest je interesantna iz drugog razloga. Sud BiH je odbio prijedlog odbrane predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se u krivičnom postupku Kristijan Šmit sasluša kao svjedok, obrazlažući to diplomatskim imunitetom kojeg Šmit ima.

Sud BiH se u rješenju od 21. maja, kojim je odbijen prijedlog odbrane, pozvao na Informacije o diplomatskom statusu visokog predstavnika za BiH, Ministarstva inostranih poslova BiH broj: 11/2-31-05-1-43421-2/23 od 11. decembra 2023. godine, za koju odbrani nije poznato kako je i na čije traženje dospjela u krivični spis ovog predmeta.

Ovaj akt se ne spominje u optužnici, niti se na njega pozivalo Tužilaštvo BiH. Ova informacija od našeg ministarstva nije naslovljena na broj krivičnog predmeta, ne zna se po čijoj naredbi je u predmetu, jer je u Sudu BiH registrovana samo pod tzv. SU brojem (sudska uprava). Može se pretpostaviti da je u spisu po naredbi tadašnjeg predsjednika Suda BiH.

U svakom slučaju poziv Kristijanu Šmitu da se pred Evropskim sudom za ljudska prava sasluša u svojstvu svjedoka, bez obzira na koje okolnosti, dokaz je da nema razloga da se u istom svojstvu ne pozove i saluša pred Sudom BiH. Ovo tim prije što se Šmit sam nije ni pozivao na imunitet, makar ne javno.

Zato bi ovakvo postupanje Evropskog suda za ljudska prava trebalo ohrabriti Sud Bih da se Šmit, ipak, pozove i sasluša kao svjedok u krivičnom predmetu protiv predsjednika Dodika i Miloša Lukića. Pojavljivanje pred sudom države BiH, u kojoj stoluje, doduše pod protivrječnim okolnostima, nije nikakvo unižavanje već bi predstavljalo izraz poštovanja prema pravosuđu BiH.

Ovo je poželjno i s etičkog stanovišta, a ne bi bilo protivno ni dobrim običajima.

Drugo je pitanje stvarnih motiva pozivanja Šmita pred Evropski sud za ljudska prava cijeneći jasan stav tog suda da se visoki predstavnik u BiH ne može miješati u pitanja regulisana Ustavom BiH iskazan upravo u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”.

Odluka u predmetu “Kovačević” evidentno otvara pitanja regulisana Ustavom BiH. Takođe, u predmetu “Dušan Berić i drugi protiv BiH” (ukupno 26 apelanata smijenjenih odlukom Pedija Ešdauna, tadašnjeg visokog predsatvnika u BiH), u tački 25 Odluke o dopustivosti, navodi se: “Visoki predstavnik tvrdi da je njegov ured formiran i dobio ovlaštenja od raznih međunarodnih instrumenata, uključujući i pravno obavezujuće rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a…”

Sud dalje citira tadašnji stav visokog predstavnika u BiH da je Savjet bezbjednosti UN-a “…njegov ured uvijek smatrao sastavnim dijelom svojih nastojanja, prema Poglavlju VII Povelje UN-a, za uspostavljanjem i održanjem mira u regiji”.

S druge strane, Šmit u brojnim intervjuima tvrdi da je imenovan od Savjeta za implementaciju mira na prijedlog tadašnje kancelarke SR Njemačke Angele Merkel i da Savjet bezbjednosti UN nije nadležan za njegovo imenovanje.

Zato bi u okviru standarda poštenog suđenja bilo fer da se Šmit kao svjedok pojavi pred Sudom BiH u krivičnom postupku protiv predsjednika Dodika i Lukića i razjasni ove i druge protivrječnosti.

Očigledna je kolizija između sadržine Aneksa 10, pa i ranijih shvatanja Evropskog suda, s jedne strane, u odnosu na javne izjave Šmita. Osim ako ove očigledne razlike ne pomiri tzv. sudski aktivizam, kako se čini vjerovatnim.

A ko mari što se evidentnim nedosljednostima vladavini prava stavlja prst u oko i dalje gura ovaj politički proces u kojem se od Tužilaštva BiH favorizuje nelegitimni strani državljanin na štetu državljana BiH.

Ostavite komentar