Еpilog suđenja predsjedniku Republike Srpske i vršiocu dužnosti direktora Službenog glasnika Republike Srpske znaće se u srijedu 26. februara.
Skoro godinu i po dana Milorad Dodik i Miloš Lukić objašnjavaju da su samo radili ono što su morali u skladu sa Ustavom Srpske. Isto toliko traju sve moguće nelogičnosti kada je u pitanju ovaj proces.
Srpska je nelegalnom i nelegitimnom Kristijanu Šmitu odlučila zakonski stati u kraj 21. juna 2023. godine. Tada su narodni poslanici usvojili izmjene Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske.
To znači da se odluke nelegitimnog visokog predstavnika ne mogu se objavljivati u republičkom Službenom glasniku jer je izmjenom zakona obrisana odredba koja to propisuje. Osim toga, Kristijan Šmit nije dobio ni podršku u Ujedinjenim nacijama kako je to predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom. Poručeno je i da Republika Srpska ne može sarađivati sa visokim predstavnikom jer trenutno u BiH on ne postoji već osoba koja se lažno predstavlja.
26. juna parlament Srpske usvojio je Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda u Republici Srpskoj. To znači da se odluke tog suda neće primjenjivati i izvršavati na teritoriji Republike Srpske dok Parlamentarna skupština BiH ne donese zakon o Ustavnom sudu. Stranci su uzurpirali politički i pravni poredak BiH, čime je Republika Srpska dovedena pred zid. Drugog izlaza nije bilo.
A onda je na scenu, po ko zna koji put, stupio nelegalni Kristijan Šmit i nastavio da donosi nepostojeće odluke.
1. jula Nijemac je odlučio da “poništi” zakone usvojene 26 . juna. Dakle neko ko je nelegalan i nelegitiman odlučio je da poništi nešto što je legitimno i legalno izglasano. Potom je Šmit objavio da je izmijenio Krivični zakon BiH. To je značilo da “nepoštovanje odluka visokog predstavnika” postaje krivično djelo.
I tu je nastavak i bezobrazluk svih apsurda ove države i stranaca koji po njoj vršljaju. Onima koji se ogluše ne gine kazna zatvora u trajanju od 6 šest mjeseci do pet godina. Pored toga predviđene su mjere zabrane obavljanja dužnosti, a oni koji budu osuđeni suočiće se između ostalog sa prestankom službene dužnosti.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik 7. jula uradio je ono što je morao. Potpisao je ukaze o objavljivanju zakona. 9. jula stupio je na scenu i v.d. direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloš Lukić koji je takođe uradio ono što ga sljeduje po Ustavu i zakonu i objavio ih u Službenom glasniku Republike Srpske.
8. jula, dakle dan nakon objavljivanja u službenom glasniku BiH stupile su na snagu izmjene Krivičnog zakona koje je nametnuo Šmit. Dakle ova nametnuta odluka nije bila na snazi u vrijeme kada je nastalo djelo za koje se Milorad Dodik tereti. Retroaktivno je primijenjen što je nedopustivo. Jednostavno rečeno, krivično djelo nije postojalo u trenutku izvršenja.
Tu nelogičnostima i apsurdima cijele ove farse nije kraj. Pa je logično pitanje, ako su zakoni već poništeni šta su onda prekršili Dodik i Lukić? Odgovor bi bio još logičniji – ništa.
Sud BiH potvrdio je optužnicu Tužilaštva BiH protiv Dodika i Lukića, može se reći ekspresno već 11. septembra. Oni se terete za neizvršavanje odluka takozvanog visokog predstavnika. Prema optužnici Dodik je kriv što je potpisao ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske. Da je sve ekspresno trebalo biti gotovo govori i činjenica da je neko pobrojao da se na 11 stranica optužnice nalaze 492 pravopisne, štamparske i gramatičke greške. I to je samo još jedan u nizu dokaza pod kolikim su pritiskom i Sud i Tužilaštvo. I od septembra 2023. godine počinje borba u kojoj advokati i pravnici dokazuju svojim kolegama i ubjeđuju ih da stranac ne može donijeti zakon. Ali oni u Sarajevu izgleda su učili neko pravo koje nigdje ne postoji. Ali zato postoji pritisak.
Pritisak na koji u Srpskoj ukazuju od početka. Milorad Dodik i u svojim završnim riječima rekao je da je duboko uvjeren da je sve ovo politički proces. U prilog tome govore i ustavno-pravne činjenice.
“Na nivou BiH ne postoji nijedan zakon koji je usvojio jedan jedini isključivi nadležni zakonodavac na nivou BiH, odnosno Parlamentarna skupština BiH koji predviđa krivično djelo za koje se meni danas sudi pred ovim sudom. Dakle onaj koji je po Ustavu jedini ovlašten da propisuje delikte odnosno krivična djela nikada nije donio zakon koji bi propisao da je kažnjivo krivičnom sankcijom bilo šta što se meni danas stavlja ovdje kao krivica pred ovim sudom. Prema tome ja sam jedini čovjek u Еvropi kome se danas sudi za krivično djelo koje nije predviđeno zakonom koji je usvojio ustavni zakonodavac odnosno nadležni parlamenti. Jedan od opštih uslova postojanja krivičnog djela je predviđenost krivičnog djela zakonom, a kako je to predviđeno članom 3. Krivičnog zakona BiH, citiram navedenu odredbu. Član 3 KZ BiH pod 1. krivična djela i krivično pravne sankcije propisuje se samo zakonom. 2. nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivično-pravna sankcija za djelo koje je prije nego je učinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo iza kojeg zakonom nije bila propisana kazna, završavam citat. Dakle KD se mogu propisivati isključivo zakonom, a ne nikakvim odlukama ili aktima manje pravne snage po zakonu. Prema Ustavu BiH kao najvišem pravnom aktu u BiH, Zakon na nivou BiH može donositi, mijenjati ili dopunjavati isključivo parlamentarna skupština BiH i to samo isključivo kroz formu predviđenu za donošenje zakona”, činjenice su koje je Dodik iznio.
Ne kajem se, jasan je i Miloš Lukić.
“Radio sam u skladu sa Ustavom, zakonom i Statutom Službenog glasnika Republike Srpske”, rekao je.
Zdrava logika uči nas, kaže, da poštovanje zakona nije ono zbog čega dolazite pred sud već se to dešava upravo ako zakone ne poštujete. I možda bi to tako i bilo da je BiH država državom.
“Kada pitam zašto se sudi, to pitanje je toliko logično prije svega zbog onoga što sam ranije rekao, a to je da smo poštovali Ustav i zakone kako i stoji u optužnici, a sa druge strane i zbog toga što smo imali priliku da kroz iskaze inspektora vidimo da se ovdje možda sudi baš zato što je postojao određeni pritisak na istražne organe i Tužilaštvo! Mnogo je pitanja koje je otvorio ovaj proces i stekli smo utisak da se na mnoga od tih pitanja odgovori nalaze izvan ove sudnice! Zato ne možete a da se ne osjećate ljudski poraženo kada shvatite da Tužilaštvo ne samo da ne radi svoj posao, već svojim postupcima uništava sistem. Jer kako drugačije nazvati ono što smo gledali ovdje i sve ono o čemu su govorili predsjednik i advokati? Za ovaj tužilački tim ta situaciju u kojoj treba ‘samo raditi svoj posao’ je izgleda jako težak zadatak! Možda po prvi put nisam srećan zbog toga što smo bili u pravu kada smo govorili prvi da je ovaj tužilački tim klasičan politički instrument jer nema drugog objašnjenja za takav njihov odnos, ne samo prema nama kao optuženima, već i prema ovom Sudu! Novinari su me ispred jednom prilikom pitali da li se kajem? Kao neko ko je u životu platio tri prekršajne kazne zbog toga što sam zaboravio da produžim parking, ne kajem se jer znam da sam radio u skladu sa Ustavom, zakonom, Statutom Službenog glasnika Republike Srpske i u najboljoj namjeri da Ustanova obavi od Republike povjerene joj zadatke”, rekao je Lukić.
Borba sa vjetrenjačama traje i trajaće još. Tužno je što oni koji bi trebali ne shvataju da nije normalno da jedan stranac vedri i oblači u državi i što ga oni koji bi trebali u tome ne sprečavaju. Još nenormalnije je da institucije koje bi trebale biti oličenje jesu sve osim to. I još jednom za kraj nije zgoreg napomenuti da krivično djelo nije postojalo u trenutku izvršenja.
