Dejan Zukić je jedan od najboljih fudbalera austrijske lige. Sjajnim nastupima za Volfsberger privukao je pažnju klubova iz “Liga petice”. Nadam se pozivu selektora Stojkovića, poručuje nekadašnji fudbaler Vojvodine u razgovoru za našu televiziju.
Od dolaska u Volfsberger Dejan Zukić se nametnuo kao jedan od najboljih igrača austrijske lige.
Sa osam golova i sedam asistencija, najučinkovatiji je vezni fudbaler Bundeslige.
Postigao je dva gola i u Kupu Austrije, počeo je u prvih 11, praktično svaku utakmicu u šampionatu, od početka sezone.
– Pogodio sam sa izborom kluba. Austrijska liga je razvojna liga, sjajna odskočna daska za mladog igrača za odlazak u neku od “Liga petice”. Kada sam došao, svi su mi govorili da će mi trebati dva – tri mjeseca da uđem u ritam. Poslije prve odigrane sezone, da u drugoj “eksplodiram”. Međutim, namjestio sam glavu, znao sam što sam došao, znam šta radim, koji mi je cilj. Tako sam se ophodio na svakom treningu, utakmici. Naravno da nisam očekivao ovakav učinak, osam golova sedam asistencija, još dva gola u Kupu, ali tako se namjestilo i srećan sam, šta da kažem drugo – ističe Zukić.
Volfsberger je klub koji je osnovan 1931. godine.
Tokom 94. godine postojanja ekipa iz gradića Volfsberg, nije osvojila niti jedan značajni trofej.
Klub se uglavnom takmičio u nižim ligama, sve do 2012. godine, kada je prvi put ušao u najjači rang austrijskog fudbala.
Od tada su praktično neizostavan dio austrijske Bundeslige. Četiri puta su igrali u evrokupovima, tri puta u Ligi Evrope, jednom u Ligi konferencija.
Trener Volfsbergera je Ditmar Kibauer, nekadašnji reprezentativac Austrije, sa preko 50 utakmica za nacionalni tim.
Upravo je Kibauer jedan od razloga što je Zukić izabrao Volfsberger, i pored unosnijih ponuda.
– Volfzberger je platio 900.000 evra obeštećenje Vojvodini, što je za njih rekordan iznos. Јa sam htio da pređem u ovaj klub, jer me Kibauer baš želio, htio je da dođem u Volfzberger. Kada vidiš da te toliko želi trener, sportski direktor i predsjednik kluba, onda znaš da je to taj klub i da ćeš tu samo moći da napreduješ. Kibauer je izvanredan čovjek, kako na terenu tako i van njega. Inače, legenda je bečkog Rapida. Odigrao je za njih blizu 200 utakmica, igrao je u Španiji, za Real Sosijedad. Posvećen je fudbalu 24 časa. Ima ogromno iskustvo, zna kako da priđe igraču, podijeli savjet, ali isto tako zna i da sasluša igrača. I on je igrao veznog, ali više defanzivnog, tako da se jako dobro razumijemo. Mnogo sam mu zahvalan, baš je insistirao na mom dolasku, brzo smo sve dogovorili, poslije par dana, i ja sam već bio u opremi Volfzbergera – navodi Zukić.
On je klasična “desetka”, najbolje se snalazi iza napadača, kada ima slobodu da kreira i da se ubacuje iz drugog plana.
Na taj način postigao je i većinu golova, ne samo u Austriji nego i u Srbiji nastupajući za Vojvodinu
– Imam osjećaj za gol, znam gdje lopta može da dođe, uvijek se nalazim u šansi. Imam taj što se kaže “pregled igre”. Mogu i da odigram i na osmici, da budem “prenosilac lopte” iz zadnje linije prema gore. Ipak, moja prirodna pozcija, gdje ja dajem najviše i od najveće sam koristi ekipi je ta “desetka” – kaže Zukić
OD SLjEDEĆE SEZONE U NEKOЈ OD “LIGA PETICE”
Sjajnim igrama Zukića, profitirao je i Volfsberger. Klub je trenutno četvrti u prvenstvu Austrije, a prvi put u istoriji kluba, plasirao se i u finale Kupa, gdje će im rival biti Hartberg.
– Ambicije kluba pred početak sezone su bile plasman u plej of i da u Kupu odemo što dalje. Kada sam stigao u klub, osim mene, tu je bilo još sedam – osam navajlija. Brzo smo se uklopili, našli zajednički jezik na terenu. I zaista, nije floskula, izgledamo kao porodica i tako funkcionišemo. Mnogo razgovaramo, analiziramo. Kako je sezona tekla, vidjelo se da smo tu među četiri – pet ekipa po kvalitetu, možda i u prva tri kluba u Austriji. Prvi put smo i finalu Kupa Austrije u klupskoj istoriji, imamo velike šanse da osvojimo trofej, rival nam je Hartberg, ekipa koja se bori u plej autu. Nedavno smo ih dobili 3:0 u prvenstvu – naglašava Zukić.
Ove sezone u Austriji se vodi velika borba za titulu šampiona.
Lider na tabeli je Šturm iz Graca sa 30 bodova. Bečka Austrija ima 27, a Salcburg 25. Volfsberger je 4. sa 23 boda.
Do kraja prvenstva, ostalo je još sedam kola.
– Po meni je Šturm najviše pokazao u dosadašnjem dijelu prvenstva. Najveći konkurent biće mu Salcburg. Mislim da Austrija neće moći da izdrži do kraja. Sad su izgubili od Rapida u gradskom derbiju, 2:0. Šturm ima jako kvalitetan tim, imaju širok roster igrača. Ipak moram da kažem, da im mi ne ležimo. Dva puta smo ih pobijedili ove sezone, oba puta 3:0. Na našem terenu sam im dao dva gola. Odigrao sam super. Ali ponavljam, mislim da će oni na kraju osvojiti titulu, iako Salcburg ima odličnu ekipu, mladu, poletnu, talentovanu koja može da pobijedi svakoga u Austriji. Što se tiče Rapida, dobra, iskusna ekipa, ali po meni fali im malo “drskosti”, bezobrazluka u posljednjoj trećini terena. Igramo protiv njih u nedjelju. Želim im večeras da izbace Đurgarden, prođu u polufinale Lige konferencija i umorni dođu na naš stadion – kaže Zukić.
Mnogi klubovi iz tzv. “Liga petice”, prate Zukićeve igre. Italijanski mediji pišu da je Atalanta ozbiljno “zagrizla”, za dvadesetrogodišnjeg momka iz Bačkog Јarka. Teško da će se i naredne sezone zadržati u Austriji.
– Iskreno, jedino što želim u ovom momentu jeste da dam svoj maksimum, jer su ljudi u klubu to zaslužili zbog svega što su učinili za mene. Kako su me primili i kako se ophode prema meni, ne mogu to da vam riječima opišem. Naslušao sam se raznih priča, iz više klubova, ali ljudi u Volfsbergu zaista su posebni i veliko im hvala za sve. Ipak, mislim da nije realano da ostanem ovdje i naredne sezone. Želim da u preostalih sedam-osam utakmica nastavim sa dobrim igrama, golovima i da odem u neku jaču ligu, bolji klub – rekao je Zukić.
ZA SRBIЈU UVIЈEK TU, NADAM SE POZIVU STOЈKOVIĆA
Utisak je da fudbaler profila Dejana Zukića nedostaje reprezentaciji Srbije.
Igrač Volfsbergera dobijao je poziv selektora Stojkovića za utakmice u Ligi nacija, protiv Španije u Kordobi i Švajcarske u Leskovcu, ali još uvijek čeka na debi.
Nekadašnji ofanzivni vezni Vojvodine, nada se pozivu za junske kvalifikacije za Mundijal, protiv Albanije u Tirani i Andore u Beogradu.
– Јa bih za svoju zemlju poginuo ako treba. Uvijek sam tu za Srbiju, u svakom sekundu, minutu, danu što se kaže. Iskreno, očekujem poziv Piksija. Opet, sve je na selektoru, kako on vidi, šta će mu trebati za ove dvije utakmice. Na meni je da dobro igram, treniram, i čekam svoju šansu. Dobijao sam već poziv, bio sam na klupi, nisam debitovao, mnogo mi je krivo zbog toga. Ali, bliži se i taj trenutak, osjećam da će se i to desiti i to vrlo brzo – kaže igrač Volfzbergera.
– Vjerujem da se možemo plasirati na Mundijal. Mi Srbi smo nepredvidivi, ako svi budu zdravi, ako se svi odazovu reprezentaciji, možemo svaku reprezentaciju da pobijedimo – dodao je Zukić.
Ne plašimo se nikoga, ni Engleske, ističe on.
Sa velikom pažnjom Zukić prati i igre svog matičnog kluba, Vojvodine.
– Nerviram se svaku utakmicu, kao da sam još tamo – ističe on.
Turbulentna sezona za Novosađane, koji su promijenili tri trenera, ali i dalje imaju šansu da se dokapaju Evrope.
– Sada je Tanjga trener, jedan veliki gospodin. Unio je dosta samopouzdanja ekipi, a upravo to im je i nedostajalo. Vojvodina ima izuteno kvalitetne igrače, vjerujte mi. Ne mogu vam to opisati…I dalje ne mogu da vjerujem kako su izgubili neke utakmice, jer poznajem te igrače, donedavno sam trenirao sa njima. Zaista mi nije jasno. Govorili su mi da su ubijeni psihički, sa treninzima, pristikom…Sada imaju priliku da izvuku sezonu osvajanjem trećeg mjesta, OFK im bježi četiri boda. A tu je i Kup, gdje mogu do finala i trofeja. Јa sam ubijeđen da će to tako i da bude. Znači treće mjesto i finale Kupa gdje se igra jedna utakmica i gdje je sve moguće – naveo je Zukić.
BORAC PRIMЈER SVIMA U REGIONU
Borac je ove sezone oduševio sve. Pokazali su da imaju srce, hrabrost i da se ne plaše nikoga. Onaj ko voli, prati fudbal to mora da prizna, kaže Zukić.
– Mislim da su iznenadili mnoge, ne samo u regionu, nego i u Evropi. Gledao sam dosta njihovih utakmica, protiv Panatinaikosa, Rapida, čak i onu prvu u Albaniji…Poznajem Davida Čavića, često se čujemo putem poruka. Znam i Ćetkovića, golmana, igrali smo zajedno u reprezentaciji u mlađim kategorijama. Sa njima sam na vezi. Svaka čast i treneru Žižoviću koji je izvanredan, koji ih je namjestio što se kaže. Borac je bratski klub, moji “Firmaši” i “Lešinari” su braća. Sjećam se da su često dolazili u Novi Sad na naše utakmice, i uvijek je bila sjajna atmosfera na “Karađorđu”. To su moji najrođeniji. Nažalost, nisam bio na Borčevom stadionu, a imam zaista veliku želju da dođem. U Banjaluku sam dolazio kao klinac, igrali smo na nekom turniru, spavali kod drugara. To nikad neću zaboraviti – zaključio je Zukić.
