Pokušaj OHR-a da upravlja odlukama predstavlja očigledno protivpravan napad na demokratski ustavni poredak BiH i godinama je više nego očigledno, čak i bivšim visokim predstavnicima, da je izvor destabilizacije koji ozbiljno koči politički razvoj BiH, navodi se u 33. izvještaju Republike Srpske Savjetu bezbjednosti UN.
U ovom dokumentu se dodaje da su visoki predstavnici do sada nametnuli stotine zakona i ustavnih amandmana, ali da Dejtonski sporazum, kao jedini izvor zakonitih ovlašćenja visokog predstavnika, jednostavno nije moguće razložno tumačiti kao da visokom predstavniku daje takvu diktatorsku moć.
Prema Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma visoki predstavnik ima striktno ograničen mandat, odnosno da “prati”, “održava tijesan kontakt sa stranama”, “pomaže”, “učestvuje na sastancima” i “izvještava”, a ne da donosi odluke koje su obavezujuće po vlade i građane BiH.
Srpska podsjeća da od 1997. godine visoki predstavnik prisvaja, bez ikakvog pravnog obrazloženja, “bonska ovlaštenja” na osnovu kojih vlada i kažnjava posredstvom odluka, bez ikakvog nadzora ili zakonskog procesa, čime uveliko prekoračuje mandat koji mu je dat Dejtonskim sporazumom i prenebregava cjelokupan demokratski sistem utvrđen Ustavom BiH.
Ovu očigledno nezakonitu uzurpaciju suvereniteta u BiH od visokog predstavnika kao takvu prepoznaje i stručna zajednica, čak i pojedini bivši visoki predstavnici, te tako visoki predstavnik koji je prvi prisvojio takozvana bonska ovlašćenja Karlos Vestendorp, govoreći o njima, priznaje “da to i nije bilo baš legalno”.
– Prvi visoki predstavnik Kalr Bilt nedavno je napisao: `Pravni osnov /navodnih bonskih ovlašćenja visokog predstavnika/ krajnje je upitan`. Bivši britanski ambasador u BiH Čarls Kroford, koji je pomogao u kreiranju `bonskih ovlašćenja`, napisao je: `Koliko ja vidim, bonska ovlašćenja nemaju nikakav stvaran pravni osnov. Izrodila su se u međunarodno političko blefiranje u igri moći, koju su visoki predstavnici uzastopno umotavali u pravnički jezik da bi cijela stvar izgledala impozantno i neizbježno` – podsjeća se u Izvještaju.
Dodaje se da postoji nekoliko naučnih analiza koje razmatraju moguće pravne osnove bonskih ovlašćenja, a sva saglasno zaključuju da su ta ovlašćenja flagrantno nezakonita.
Kao primjer se navodi i anketa portala na hrvatskom jeziku “Poskok” gdje je deset stručnjaka iz oblasti prava iz različitih država EU dalo odričan odgovor na pitanje da li takozvana bonska ovlašćenja daju visokom predstavniku pravo da donosi zakone u BiH.
U trećem dijelu Izvještaja konstatuje se da su visoki predstavnici agresivno i temeljno podrivali ustavnu strukturu BiH formiranjem brojnih institucija na nivou BiH nezakonitim odlukama i taktikom pritiska i time narušili ustavnu podjelu nadležnosti između dva entiteta i nivoa BiH.
Napominje se da u Ustavu BiH izričito stoji: “Sve vladine funkcije i ovlašćenja, koja nisu ovim ustavom izričito data institucijama BiH, pripadaju entitetima”, kao i da zakoni koji navodno institucijama BiH daju nadležnost u oblastima koje nisu “ovim ustavom izričito date institucijama BiH” nisu legitimni zakoni, nego predstavljaju uzurpaciju.
– Institucije uspostavljene suprotno jasnim odredbama Ustava BiH nezakonite su i Republika Srpska nije dužna da ih prizna. Potpuno je orvelovski tvrditi da Republika Srpska djeluje `suprotno Dejtonu` zato što traži da se poštuje Ustav BiH koji je usaglašen u Dejtonu. Napad na Dejton predstavljaju, u stvari, autokratsko nametanje na stotine odluka visokih predstavnika građanima BiH – ocijenjeno je u Izvještaju.
Јedan od najupečatljivijih primjera protivustavne centralizacije BiH od OHR-a, dodaje se, jeste uspostavljanje pravosudnih i organa za sprovođenje zakona na nivou BiH posredstvom odluke i prinude, odnosno Suda, Tužilaštva i Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH.
Pojašnjava se da Ustav BiH predviđa postojanje samo jedne institucije pravosuđa na nivou države – Ustavni sud BiH.
– U pravu važi aksiom da zakon koji je usvojen pod prinudom nema nikakvu pravnu valjanost. U stvari, zakon donesen po nalogu vanustavnog aktera nije ništa legitimniji od zakona na koji pečat stavi parlament pod kontrolom diktatora – naglašava se u Izvještaju, koji je usvojila Vlada Republike Srpske.
Dodaje se da prinuda koju je OHR vršio nad poslanicima Parlamentarne skupštine BiH, prilikom donošenja Zakona o Sudu BiH, predstavlja direktno kršenje Ustava BiH prema kom je BiH “demokratska država koja funkcioniše u skladu sa vladavinom prava i putem slobodnih i demokratskih izbora”.
– No, čak i ako bi se prihvatilo da je Zakon o Sudu BiH formalno usvojen, on je i dalje očigledno protivustavan, jer samo postojanje Suda BiH predstavlja narušavanje ustavne podjele nadležnosti između entiteta i institucija BiH – pojašnjava se u Izvještaju.
Iz Republike Srpske ukazuju da nakon neustavnog formiranja navedenih institucija pravosuđa, OHR preuzima visok stepen kontrole nad njihovim radom, a posebnu pažnju zavređuje to što OHR pod palicom Kristijana Šmita instrumentalizuje pravosuđe protiv predsjednika Srpske Milorada Dodika zato što odbacuje njegovo protivpravno preuzimanje neograničene vlasti.
– Šmit je izvršio pritisak na Tužilaštvo BiH da hitno pokrene postupak protiv predsjednika Dodika zbog novouvedenog krivičnog djela, a zatim je izvršio pritisak na Sud da donese osuđujuću presudu u najkraćem roku. Tužilaštvo i Sud postupili su u skladu sa nalozima OHR-a i to neuobičajeno brzo s obzirom da se radi o institucijama koje su poznate po sporosti u radu – konstatuje se u Izvještaju.
Ukazano je da je i Ustavni sud BiH, jedina institucija pravosuđa na nivou BiH koju Ustav BiH izričito predviđa, već godinama pod kontrolom OHR-a koji koristi ovaj sud, oslanjajući se na presudne glasove stranih sudija, da sa svoje strane radikalno podrije ustavni poredak u BiH.
– Većina u Ustavnom sudu instrumentalizovana je da se entitetima oduzmu ustavom zagarantovane nadležnosti, u nastojanju da se svedu na puku formu bez suštine. Sudijska većina u Ustavnom sudu potpuno je potčinjena OHR-u. Јedan bivši sudija Ustavnog suda priznao je da postoji `prećutan dogovor između Suda i visokog predstavnika da Sud . . . uvijek potvrđuje meritum njegovih zakona . . .` – ističe se u Izvještaju.
U ovom dokumentu se naglašava da kontrola koju OHR ima nad Ustavnim sudom ide toliko daleko da je, u slučaju kada je Sud jednom donio odluku koja se nije dopala visokom predstavniku, on je poništio i donio odluku kojom zabranjuje bilo kakvo postupanje pred Ustavnim sudom ili bilo kojim drugim sudom koje “na bilo koji način osporava bilo koju odluku visokog predstavnika”.
Iz Republike Srpske ukazuju da je prisustvo stranca sa diktatorskim ovlašćenjima u BiH ozbiljno narušilo političku kulturu u zemlji, umanjujući duh kompromisa neophodnog za razvoj zrele demokratije.
– Bošnjačke političke stranke u BiH, svjesne da u OHR-u imaju pouzdanog saveznika u pogledu centralizacije, odbijaju da uđu u iskren razgovor sa srpskim i hrvatskim političkim strankama i ističu maksimalističke stavove u nadi da će OHR zaobići demokratske procedure i omogućiti im da ostvare svoje ciljeve, što se, nažalost, isuviše često i dešava – navodi se u Izvještaju.
Dodaje se da prvi visoki predstavnik Karl Bilt odavno poziva na ukidanje OHR-a i ocjenjuje da je OHR dio problema u BiH najmanje deset godina, a bivši visoki predstavnik Volfgang Petrič, takođe, se već dugo zalaže za zatvaranje OHR-a izjavivši da je visoki predstavnik danas “u svakom pogledu dio problema, a ne rješenja”.
Јoš jedan bivši visoki predstavnik, Miroslav Lajčak, takođe je savjetovao da međunarodna zajednica u BiH treba da bude prisutna isključivo kao strana koja savjetuje i posreduje, a ne kao donosilac odluka.
– Lideri u regionu takođe su prepoznali Šmitovu pogubnu ulogu. Na primjer, govoreći o BiH i neophodnosti unutrašnjeg dogovora bez stranog tutorstva, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izjavio je: `Sve drugo, što vrijeme više odmiče, postaje besmisleno` – zaključeno je u trećem dijelu Izvještaja.
Šmit nepromišljenim odlukama nanio posebnu štetu političkom razvoju BiH
U dokumentu se napominje da je Kristijan Šmit bio neobjašnjiv izbor za visokog predstavnika, s obzirom na nedostatak diplomatskog iskustva, ali i činjenicu da je kontraverzna ličnost čak i u matičnoj državi, dijelom i zbog naklonosti nacističkim ratnim “junacima”.
Kako se navodi, Šmit se predstavlja kao rješenje problema i nada se da niko neće primijetiti da je upravo on, u stvari, njihov izvor.
– Ukratko, Šmit nije samo nespretni diplomatski ignorant – on je politički piroman – navodi se u četvrtom dijelu izvještaja koji je usvojila Vlada.
Vlada u izvještaju podsjeća da je Šmit još jednom razbuktao krizu šokantnom proklamacijom kojom pokušava da uguši dvije vladajuće stranke u Republici Srpskoj.
– Klasičnim aktom političke represije, Šmit 24. aprila 2025. godine objavljuje odluku sa namjerom da obustavi sve isplate budžetskih sredstava Savezu nezavisnih socijaldemokrata /SNSD/ i Ujedinjenoj Srpskoj – navodi se u dokumentu.
Ovaj potez, pojašnjava se u izvještaju, predstavlja beskrupulozan napad na demokratiju u BiH jer ovom političkom diskriminacijom dvije stranke ostavlja bez sredstava, a finansiranje svih ostalih nastavlja.
Budući da su budžetska sredstva glavni izvor prihoda svih političkih stranaka u BiH, stav Vlade je da Šmitov najnoviji edikt nije ništa drugo do pokušaj potpunog gašenja dvije političke stranke.
U dokumentu se navodi da se Šmit nedvosmisleno stavlja iznad zakona, s obzirom na to da kaže da odredbe ove odluke “ne mogu biti predmet preispitivanja od strane sudova BiH, niti sudova njenih entiteta, niti bilo kojeg drugog tijela, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne može pokrenuti postupak u vezi s obavezama izvršenim saglasno tim odredbama”.
Vlada ukazuje i na to da se odlukom, uz druge zahtjeve, nameće i problematična obaveza izvještavanja, te se privatnim bankama i njihovim zaposlenima čak prijeti “sankcijama”.
– Posezanjem za prisvojenim diktatorskim ovlašćenjima Šmit otvoreno pokušava da uništi dvije vodeće političke stranke zato što odbijaju da priznaju njegovo samoproklamovano pravo da upravlja BiH kao neobuzdani despot – ističe se u dokumentu.
Međutim, Vlada navodi da će njegov najnoviji napad na demokratiju u BiH samo dodatno učvrstiti riješenost Republike Srpske da brani demokratski ustavni poredak BiH i odupre se Šmitovoj autokratskoj vladavini.
– Bruka je nastavljati sa farsom gdje Šmit pozira kao legitiman visoki predstavnik; još je gore pretvarati se da je aktuelna politička kriza u BiH rezultat postupaka predsjednika /Republike Srpske Milorada/ Dodika – koji je već dugi niz godina jedna od ključnih političkih ličnosti u zemlji – a ne provokativnog i nepromišljenog ponašanja Kristijana Šmita, koji neskriveno pokušava da predsjednika Dodika pošalje u zatvor – naglašeno je u izvještaju.
Dokument ukazuje i na činjenicu da se Šmit izruguje međunarodnom pravu kada tvrdi da obavlja funkciju visokog predstavnika, jer ga nije predložila nijedna strana potpisnica, kako to zahtijeva Aneks 10. Dejtonoskog sporazuma, niti je imenovan ijednim međunarodnim instrumentom ili aktom bilo koje međunarodne institucije.
– Јednostavno ne postoji nikakav osnov za takvo prisvajanje navedene funkcije – naglašava se u izvještaju.
Pojašnjava se besmislenost Šmitove tvrdnje da ga je na tu funkciju propisno imenovao Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira /PIK/, jer je PIK tek provizorno samoimenovana grupa zemalja i organizacija bez povelje, bez osnova u bilo kom ugovoru, bez ovlašćenja bilo koje međunarodne institucije, bez formalnih podzakonskih akata ili poslovnika, i generalno nema nikakav pravni subjektivitet niti ovlašćenja.
– Skup zemalja kao što je PIK ne može sam sebi dati ovlašćenja sa pravnom snagom. Јedini mogući izvori ovlašćenja za imenovanje visokog predstavnika su Dejtonski sporazum i Savjet bezbjednosti UN – naglašava Vlada Republike Srpske.
U izvještaju se napominje da takva ovlašćenja PIK-u nisu dali ni Dejtonski sporazum niti Savjet bezbjednosti UN.
– Uz to, PIK se praktično sam ugasio pošto se nije sastao od maja 2000. godine. Slijedom toga, više se ne može smatrati da njegov Upravni odbor uopšte postoji – navedeno je u dokumentu.
Vlada u izvještaju napominje da ni strane koje su dogovorom definisale poziciju visokog predstavnika ni Savjet bezbjednosti UN nikada nisu ovlastili Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira da imenuje Šmita, niti je Savjet bezbjednosti odobrio njegovo imenovanje.
Navodi se i da je Ustavni sud BiH potvrdio da imenovanje visokog predstavnika mora da odobri Savjet bezbjednosti UN.
– Ukoliko i sve dok Savjet bezbjednosti UN ne odobri imenovanje novog visokog predstavnika, to mjesto ostaje upražnjeno. Štaviše, i da je Šmit legitimno imenovan, vladavina prava nalaže da poštuje granice pravnog mandata svoje kancelarije prema Dejtonu, koji ne predviđa nikakva ovlašćenja da donosi obavezujuće odluke – dodaje se u dokumentu.
Kako je zaključeno, diktatorski postupci koji dolaze od Šmita nemaju ni najmanji osnov u pogledu legitimnosti, pa stoga ne zavređuju nikakvo uvažavanje ili poštovanje.
