Autošovinisti u šoku: Srbi iz Srpske ne žele da se izvinjavaju što su Srbi
Naslovi u nekim beogradskim medijima vrište: “Srbi iz Republike Srpske udarili na temelje Srbije!”, “Opsada Srbije iz pravca Drine!”, – i slične poetske konstrukcije koje bi i Orvelu bile previše.
A kako je tačno izgledala ova „strašna“ invazija? Tako što su Srbi iz Srpske – kao i svake godine – došli na Sretenje, Dan državnosti Srbije. Došli su, zamislite, da prisustvuju svečanosti, da zajedno sa svojom braćom proslave nacionalni praznik i – evo pravog skandala – da polože vijence i zapale svijeće za srpske junake. Užas nad užasima! To su, izgleda, sabotažne tehnike koje još nisu proučene u vojnim akademijama NATO pakta.
Ali ništa nije toliko strašno kao emocija koju izazivaju kod ovih savremenih beogradskih janičara – Srbi iz Republike Srpske. Da, ti užasni ljudi koji dolaze sa svojim naglaskom, ponosom, ljubavlju prema Srbiji i – ne daj Bože – svojim identitetom koji ne uključuje pokornost zapadnim ambasadama.
Oni, dakle, smetaju. Oni su krivi jer vole Srbiju više nego što se u Beogradu smije. Jer ne mrze Dodika po službenoj dužnosti. Jer nisu naučili da se saginju pred moralnim autoritetima sa Twittera. Oni dolaze, ne po mišljenje i instrukcije, nego da budu dio svog naroda. E, to je nepodnošljivo! Kako to da neko ko nije prošao filtere drugosrbijanske čistoće smije da se osjeća Srbinom? Kako da nisu shvatili da je patriotizam zabranjen, osim ako se manifestuje kroz izvinjavanje i samoprezir?
I dok se drugosrbijanci zgražavaju nad prisustvom Srba iz Republike Srpske u Srboji, istovremeno srdačno dočekuju svakog ko dolazi da nam objašnjava kako treba da se odričemo sebe. Albanski simboli su okej, ali srpske zastave iz Banjaluke su problem.
Mržnja koju drugosrbijanci pokazuju prema Srbima iz Republike Srpske nije ništa novo. Ona je samo dio šireg projekta u kojem Srbija treba da bude beogradski pašaluk, narod podanički, a istorija revizorski obrađena do neprepoznatljivosti. Zato su im Srbi iz Srpske trn u oku – jer nisu pristali na to. Jer ne pitaju „smijemo li“ kad pjevaju „Oj, Kosovo, Kosovo“. Jer ne osjećaju stid zbog toga ko su. I jer ih, na užas autošovinističke elite, u Srbiji i dalje mnogo Srba voli i dočekuje kao braću.
I zato, draga braćo drugosrbijanci, smirite se. Srbi iz Republike Srpske nisu došli da ruše Srbiju. Došli su da budu njen dio. A to je ono što vas, znamo, najviše boli.
Vijesti365
