Dokumentacija nepotpuna, saglasnosti nema, škole nisu pristale, a 450 uniformi već je nabavljeno. Kada su ga Ministarstvo i direktor škole suočili sa posljedicama njegove samovolje, Draško Stanivuković odgovorio je uvredama, fotografisanjem učenika i novim pokušajem da preko roditelja zaobiđe institucije.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković pretvorio je školske uniforme u školski primjer političkog diletantizma, bahatosti i neodgovornog odnosa prema javnom novcu.
Grad Banjaluka još u martu obratio se Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske sa inicijativom za pilot-projekat školskih uniformi. Ministarstvo je zatražilo dopunu projekta: pedagoško obrazloženje, precizan način realizacije i finansiranja, broj učenika, razloge za izbor određenih škola i način mjerenja rezultata. Prema riječima ministra Borivoja Golubovića, Grad traženu dokumentaciju mjesecima nije dostavio.
Stanivuković je uprkos tome nastavio kao da je saglasnost Ministarstva obična formalnost namijenjena nekim drugim ljudima. Grad je 1. juna objavio da je izabrao ponuđača za uniforme, a početkom avgusta potpisan je ugovor za 450 kompleta vrijedan 79.764,75 KM sa PDV-om. Tek nakon što je novac izdvojen i roba nabavljena, gradonačelnik je 25. avgusta priznao da nijedna škola nije spremna da uniforme uvede.
Tako upravlja čovjek koji javni budžet doživljava kao kasu za finansiranje svojih političkih hirova: prvo naruči, plati i pozove kamere, a zatim pokušava da pronađe školu, saglasnost i pravni osnov za ono što je već uradio.
Odgovorna gradska uprava bi prije trošenja gotovo 80.000 KM utvrdila ko će uniforme nositi, konsultovala škole, roditelje i stručnu javnost, završila dokumentaciju i pribavila potrebne saglasnosti. Stanivuković je zahtjev za dopunu ostavio bez odgovora, napravio gotov čin i očekivao da svi ostali naknadno potpišu njegovu samovolju.
Djeca kao statisti u Draškovoj predstavi
Vrhunac bahatosti uslijedio je 1. septembra, kada je Stanivuković objavio fotografiju učenika u uniformama i proglasio ih „prvim odjeljenjem koje je prihvatilo našu ideju“.
Direktor OŠ „Borisav Stanković“ Miladin Savić saopštio je da se Stanivuković fotografisao sa učenicima bez njegovog prethodnog znanja i saglasnosti, da škola nije organizovala fotografisanje i da uprava nije bila upoznata sa namjerom da se dolazak djece u jednobraznoj odjeći iskoristi za promociju gradonačelnika. Savić je naglasio da škola učenike pokušava zaštititi od politizacije.
Istog dana Ministarstvo je javno saopštilo da saglasnost nije dobio ni Grad ni bilo koja banjalučka osnovna škola. Grad je pozvan da obustavi aktivnosti kojima se zaobilaze nadležnosti obrazovnih institucija. Ministarstvo je posebno upozorilo da savjeti roditelja ne mogu samostalno odlučivati o uvođenju uniformi niti roditeljsko izjašnjavanje može zamijeniti zakonom propisanu proceduru.
Stanivuković je na te navode odgovorio na nivou kafanskog prepucavanja:
„Ja sam Draško, a ko je on, Golub? Ministar Golub, niko ga ne zna u Republici Srpskoj.“
Zakonske nadležnosti očigledno bi, prema Draškovoj logici, trebalo mjeriti brojem Instagram pratilaca. Ministar koji traži dokumentaciju postaje „nepoznati Golub“, dok gradonačelnik koji je potrošio skoro 80.000 KM prije završetka procedure sebe proglašava vrhovnim autoritetom za školstvo.
Na istoj konferenciji priznao je da bi već nabavljene uniforme mogle ostati u skladištu ukoliko Ministarstvo ne odobri projekat. Drugim riječima, gotovo 80.000 KM građana moglo bi završiti složeno na policama jer se gradonačelniku žurilo da proizvede još jednu predstavu prije nego što utvrdi da li njegov projekat uopšte može biti realizovan.
Sada roditeljima pokušava da podvali odgovornost
Ni nakon jasnog upozorenja Ministarstva Stanivuković nije stao. Grad je 3. septembra pozvao roditelje da se organizuju po odjeljenjima i prijave za uniforme, uz uslov da svi roditelji jednog odjeljenja budu saglasni.
Time je institucionalni sukob prebacio u učionice i roditeljske grupe. Roditelji sada treba da obezbijede pokriće za projekat koji Grad nije uredno završio, iako je Ministarstvo prethodno jasno saopštilo da njihova saglasnost ne može zamijeniti nadležnost institucija.
To je obrazac bahate samovolje čovjeka koji vjeruje da izborna pobjeda automatski od njega pravi gradonačelnika, ministra, direktora škole, školski odbor i zakonodavca.
Ako Stanivuković nije znao da projekat mora imati razrađenu dokumentaciju i potrebne saglasnosti prije nego što se potroši novac, pokazao je zastrašujuću nesposobnost. Ako je znao i svjesno nastavio, pokazao je još opasniju bahatost.
U oba slučaja račun plaćaju građani, uniforme možda završavaju u skladištu, a Draško ponovo skuplja fotografije i glumi žrtvu „zlih institucija“ koje od njega traže samo jedno — da poštuje pravila.
„Generacija bistre glave“, umjesto gradonačelnika koji odluke donosi bistrom glavom, dobila je polupismenog političara čiji ego trči daleko ispred zakona, struke i zdravog razuma.
Autor: Vijesti365
