CIJENA NEPOKORNOSTI: Dodik je mogao izbjeći sankcije, sud i gubitak funkcije – ali po koju cijenu za Republiku Srpsku?

Postoji pitanje koje se u raspravama o predsjedniku Miloradu Dodiku rijetko postavlja: šta je čovjek koji je godinama imao presudan uticaj na politički život Republike Srpske mogao da prihvati, a nije? Koje je ustupke mogao da podrži, koje sukobe da izbjegne i koliko bi njegova politička pozicija bila drugačija da je pristajao na zahtjeve kojima se suprotstavljao?

Milorad Dodik nije bio samo predsjednik Republike Srpske. Bio je i predsjednik Vlade, srpski član Predsjedništva BiH i dugogodišnji je lider stranke koja ima dominantan uticaj na entitetsku vlast. Njegova politička moć omogućavala mu je da podrži brojne institucionalne kompromise. Zato se njegova odgovornost, ali i cijena odluka koje je donosio, ne mogu posmatrati samo kroz formalna ovlašćenja pojedinih funkcija.

Policija Republike Srpske – mogao je prihvatiti njeno ukidanje kao zasebne strukture

Tokom reforme policije 2006–2008. jedan od ključnih sporova odnosio se na budućnost entitetskih policijskih struktura. Dodik se usprotivio modelima koji bi vodili ukidanju zasebne policije Republike Srpske. Konačne reforme nisu ukinule MUP Srpske.

Posljedica: Višegodišnji sporovi sa međunarodnim predstavnicima, intenzivni pregovori i diplomatski pritisci.

Epilog: Policija je ostala jedna od najznačajnijih institucija u nadležnosti Republike Srpske.

Ustavne promjene – odbio je Butmirski paket

U oktobru 2009. godine, tokom razgovora u Butmiru, predstavnici SAD i Evropske unije ponudili su paket ustavnih promjena. Dodik je odbio prijedlog zbog izmjena načina odlučivanja, predsjedničkog veta, parlamentarne strukture i raspodjele nadležnosti.

Mogao je politički podržati taj prijedlog i pokušati obezbijediti podršku unutar Republike Srpske. Nije ga prihvatio.

Posljedica: Nastavak političkih i diplomatskih pritisaka i neuspjeh pregovora.

Epilog: Ustavni mehanizmi zaštite entitetskog položaja nisu ukinuti tim prijedlogom.

Deveti januar – referendum, pa američke sankcije

Ovdje posljedice postaju neposredne i lične.

Nakon osporavanja 9. januara pred Ustavnim sudom BiH, Narodna skupština Republike Srpske raspisala je referendum. Odluku su podržali poslanici iz više političkih stranaka. Na referendumu održanom 25. septembra 2016. ogromna većina izašlih građana podržala je obilježavanje 9. januara kao Dana Republike.

Dodik je mogao odustati od insistiranja na tom datumu i podržati njegovo mijenjanje. Nije to učinio.

Posljedica: Sjedinjene Američke Države su mu 17. januara 2017. uvele sankcije, obrazlažući ih protivljenjem odlukama Ustavnog suda BiH i ugrožavanjem sprovođenja Dejtonskog sporazuma. Mjere su podrazumijevale blokiranje imovine u američkoj nadležnosti i zabranu određenih finansijskih transakcija.

Godinama kasnije, u januaru 2025, američke sankcije pogodile su i druge zvaničnike Republike Srpske zbog njihovog učešća u organizovanju Dana Republike.

Deveti januar tako nije ostao samo predmet političkog spora. Postao je i razlog za međunarodne restriktivne mjere prema ljudima povezanim s njegovim obilježavanjem.

Nadležnosti i vojna neutralnost – novi međunarodni pritisci

Narodna skupština Republike Srpske je 2017. usvojila rezoluciju o vojnoj neutralnosti, a Dodik je nastavio da zastupa stav protiv članstva BiH u NATO-u bez saglasnosti Republike Srpske.

U decembru 2021. skupštinska većina pokrenula je i postupak razmatranja vraćanja ranije prenesenih nadležnosti u oblastima odbrane, pravosuđa i indirektnog oporezivanja.

Dodik je imao mogućnost da podrži dalje jačanje tih institucija na nivou BiH, umjesto insistiranja na njihovom preispitivanju.

Posljedica: Dana 5. januara 2022. SAD su mu uvele dodatne sankcije, navodeći destabilizujuće aktivnosti i optužbe za korupciju. Velika Britanija je 11. aprila iste godine sankcionisala Dodika i Željku Cvijanović, obrazlažući odluku njihovim djelovanjem prema ustavnom poretku i funkcionisanju BiH.

Istina je da se radi o pritisku zbog njegove politike prema Republici Srpskoj.

Imovina Republike Srpske – spor koji nije pristao da zatvori pod ponuđenim uslovima

Pitanje nepokretne imovine, zemljišta, šuma i nadležnosti nad njihovim uređivanjem bilo je jedan od najdugotrajnijih sukoba između vlasti Republike Srpske, institucija BiH i OHR-a.

Dodik i skupštinska većina podržavali su zakone kojima se nastojalo urediti imovinu u nadležnosti Republike Srpske, uprkos odlukama Ustavnog suda BiH i intervencijama nelegitimnog visokog predstavnika.

Posljedica: Osporavanje entitetskih zakona, intervencije OHR-a, nastavak pravnog i političkog sukoba i dodatno zaoštravanje odnosa s međunarodnim predstavnicima.

Kristijan Šmit – sukob koji je završio krivičnom osudom

Najozbiljnije lične posljedice nastupile su nakon odluka Narodne skupštine Republike Srpske iz 2023. godine.

Skupština je usvojila zakone o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i o prestanku objavljivanja odluka tzv. visokog predstavnika u Službenom glasniku Republike Srpske.

Kristijan Šmit je intervenisao, a zatim nametnuo i izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je neizvršavanje odluka tzv. visokog predstavnika postalo posebno krivično djelo.

Dodik je 7. jula 2023. potpisao ukaze o proglašenju zakona, uprkos tim odlukama.

Mogao je izbjeći potpisivanje spornih ukaza. Nije.

Posljedice su bile katastrofalne: krivični postupak, prvostepena presuda od 26. februara 2025. i njeno pravosnažno potvrđivanje 2025. godine.

Osuđen je na godinu dana zatvora i šest godina zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske. Zatvorska kazna mu je kasnije zamijenjena novčanom, ali je uslijedila i odluka Centralne izborne komisije BiH o prestanku njegovog predsjedničkog mandata.

Ovo je bio politički progon kakav svijet nije vidio, a sve zbog suprotstavljanja Šmitu i zbog zaštite Srpske i srpskog naroda.

Sankcije koje su pogodile Dodikovu porodicu, preduzeća i zaposlene

Posljedice međunarodnih restriktivnih mjera nisu ostale ograničene na Milorada Dodika.

Američke sankcije su 2023. godine proširene na njegovu djecu, Igora i Goricu Dodik, dok su tokom 2024. njima obuhvaćeni i pojedinci koje su američke vlasti povezivale s porodicom Dodik.

Uslijedili su problemi s bankovnim računima, poslovanjem i isplatama zaposlenima. U januaru 2025. godine objavljeno je zatvaranje restorana Agape, u vlasništvu Gorice Dodik, uz obrazloženje da su američke sankcije i zatvaranje bankovnih računa onemogućili nastavak poslovanja.

Dodik je u septembru 2024. godine na RTRS-u govorio da ni sam nema bankovni račun i da platu prima putem pošte.

Posljedice nisu bile samo političke. Sankcije su se odrazile na poslovanje, finansijsku sigurnost članova porodice, povezana preduzeća i njihove zaposlene.

Sjedinjene Američke Države ukinule su 29. oktobra 2025. godine sankcije Dodiku i većem broju povezanih fizičkih i pravnih lica. Međutim, njihovo kasnije ukidanje ne mijenja činjenicu da su prethodno proizvele ozbiljne posljedice.

Cijena odbijanja

Na kraju, kada se podvuče crta, ostaje pitanje: ne samo šta je Milorad Dodik mogao da dobije da je pristao, nego šta je sve bio spreman da izgubi zato što je odbio.

A gubio je. Političku sigurnost, međunarodne kontakte, finansijsku slobodu, mir svoje porodice, pa na kraju i predsjednički mandat.

Mogao je da izbjegne mnoge od tih posljedica. Ali nije odustao od odluka zbog kojih ih je snosio.

A ovo je samo dio političkih bitaka koje su obilježile Dodikove godine na najodgovornijim funkcijama. Brojne druge odluke, sukobi, pritisci, prijetnje i posljedice nisu ni pomenuti u ovom tekstu. Ne zato što su manje važni, već zato što bi za njihovo detaljno dokumentovanje bila potrebna čitava knjiga.

Knjiga o svemu što je mogao da prihvati, a odbio je. O svemu što je mogao da sačuva, a stavio je na kocku. I o cijeni koju je bio spreman da plati jer nije odustao od onoga što je smatrao najvažnijim – opstanka, prava i budućnosti Republike Srpske.

Autor: Vijesti365