U golemom šangajskom brodogradilištu Jiangnan radnici postavljaju katapulte koji će odvojiti najnoviji i najnapredniji kineski nosač zrakoplova od njegova dva starija sestrinska broda.
Kad se jednom porine, ovaj brod visoke tehnologije moći će slati zrakoplove u nebo istom brzinom kao i njegovi američki konkurenti, što je još jedan primjer ubrzane kineske vojne modernizacije, prenosi index.hr.
To je trend koji stvara napetost u cijeloj regiji. Posljednjih mjeseci globalna je pozornost usmjerena na rastuće napetosti između Taipeija i Pekinga, ali prijetnja sukoba u Aziji proteže se daleko izvan Tajvanskog tjesnaca, piše CNN.
Utrka u naoružanju
Zemlje u cijeloj regiji uključene su u vlastitu tihu utrku u naoružanju, jer nitko ne želi zaostajati. No stručnjaci upozoravaju da bi svaka pogrešna procjena mogla dovesti do sukoba u regiji koju već razdiru granični sporovi i stara suparništva. U istočnoj Aziji Japan i Južna Koreja ubrzano moderniziraju svoje vojske kao odgovor na prijetnje iz Kine i Sjeverne Koreje, čije je vodstvo posebno osjetljivo na znakove vojnog napretka u okruženju. Nakon što je Južna Koreja testirala novi projektil u listopadu, Pjongjang je opomenuo Seul zbog njegove “nepromišljene ambicije”.
U međuvremenu, povećana vojna ulaganja Indije, nakon sukoba s Kinom na spornoj himalajskoj granici, riskira rasplamsavanje napetosti s njezinim dugogodišnjim suparnikom Pakistanom.
Isto tako, zemlje s preklapajućim teritorijalnim zahtjevima u Južnom kineskom moru imat će problema s održavanjem diplomatskog statusa quo dok Peking agresivno ističe svoje pravo na strateški važne pomorske putove.
Regija je zarobljena u “sigurnosnoj dilemi”, geopolitičkoj spirali u kojoj zemlje stalno jačaju vlastite vojske kao odgovor na jačanje vojnog potencijala svojih susjeda, smatra Malcolm Davis, viši analitičar australskog instituta za stratešku politiku: “Potencijal za rat velikih sila raste. Stvara se potencijalna kriza.”
Kineska vojska ubrzano jača
Pod predsjednikom Xijem Jinpingom kineska vojska je ubrzano jačala. Kineska narodnooslobodilačka vojska sada ima najveću svjetsku mornaricu, tehnološki napredne stealth borbene avione i rastući arsenal nuklearnog oružja, a vojna modernizacija je tek počela. Kineski vojni proračun raste svake godine, ove godine vjerojatno iznosi više od 200 milijardi dolara. Iako je još uvijek daleko ispod 740 milijardi dolara, koliko iznosi obrambeni proračun SAD-a za 2022. godinu, kineska vojska smanjuje tehnološki zaostatak za američkom vojskom.
Uz treći nosač zrakoplova koji se gradi u Šangaju, Pentagon je tvrdio da je Kina nedavno testirala hipersonični projektil.
“Svjedočili smo vrlo značajnom događaju testiranja hipersoničnog oružanog sustava. I to je vrlo zabrinjavajuće”, rekao je predsjedavajući Združenog stožera američkih snaga, general Mark Milley. Kina je odgovorila da to nije projektil, već rutinski eksperiment svemirske letjelice. I nije samo vojno jačanje Kine ono što uznemiruje regiju već i njezin stav.
Govoreći na proslavi 100. godišnjice vladajuće Komunističke partije u srpnju, Xi je rekao da Kina više neće biti “maltretirana, ugnjetavana ili pokoravana” i da će svatko tko to pokuša “naći kako su mu glave krvavo razbijene o veliki čelični zid”. Na virtualnom sastanku s američkim predsjednikom Joeom Bidenom ovog tjedna, Xi je rekao da će Kina poduzeti odlučne mjere ako separatističke snage na Tajvanu prijeđu crvenu liniju.
“Ko god se igra vatrom, izgorjeće”
“Takvi su potezi izuzetno opasni, baš kao i igranje vatrom. Tko god se igra vatrom, izgorjet će”, stoji u Xijevu priopćenju.
Tijekom prošlih nekoliko godina nova vrsta borbenih kineskih diplomata, nazvana “vučji ratnici”, snažno se suprotstavljala na konferencijama za novinare i na društvenim mrežama bilo kakvom navodnom omalovažavanju Kine.
Arzan Tarapore, istraživač za južnu Aziju na Sveučilištu Stanford, rekao je da agresivno držanje i diplomacija Pekinga pod Xijem alarmiraju kineske susjede: “Ovo nije samo drskost diplomacije ‘vučjih ratnika’, već očita spremnost da se silom nameću teritorijalni zahtjevi”.
Od kraja Drugog svjetskog rata SAD je bio glavni jamac mira i stabilnosti u regiji, posebice kroz svoje bliske sigurnosne saveze s Japanom, Južnom Korejom i Filipinima. No, prijetnja američkim povlačenjem iz regije pod bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, u kombinaciji s njegovom politikom “Amerika na prvom mjestu” koja je dovela do toga da se Amerika okrenula prema unutra, potkopala je povjerenje u angažman Washingtona u regiji.
Otkako je izabran, Biden je potvrdio svoju predanost Indo-Pacifiku, ali prijetnja druge Trumpove administracije od 2024. godine i kaos koji je nastao povlačenjem SAD-a u Afganistanu naveli su američke sigurnosne partnere u Aziji da pojačaju vlastitu vojsku, za svaki slučaj, smatra Tarapore.
“Bojim se da će odsad uvijek postojati sumnja zemalja u regiji da ni SAD nije imun na unutrašnju nestabilnost ili strateško ludilo”, rekao je Tarapore.
Dvije zemlje s najbržom militarizacijom su one koje su zemljopisno najbliže Kini: Japan i Južna Koreja. Uoči svoje izborne pobjede u listopadu, japanski premijer Fumio Kishida obećao je udvostručiti vojni proračun zemlje ako bude ponovno izabran te ga povećati na dva posto BDP-a prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Ne postoji vremenski okvir za ovo povećanje bez presedana, ali bi to omogućilo japanskoj vladi da brzo proširi svoje snage u trenutku kada se Tokio nalazi pod rastućim pritiskom susjednih Sjeverne Koreje i Kine.
Planovi Japana
Japan je nedavno najavio planove za postavljanje više projektila 2022. na svoj lanac otoka oko Okinawe, koji se nalazi samo nekoliko stotina kilometara od kineskog kopna. Stručnjaci to raspoređivanje vide kao odvraćanje Pekinga od bilo kakvih poteza protiv Tajvana. Japan je također osnažio svoju vojsku posljednjih godina borbenim zrakoplovima F-35, licenciranim ili kupljenim od SAD-a, zajedno s prenamijenjenim nosačima zrakoplova za njihov transport. Japanska vojska također želi nabaviti visokotehnološke podmornice, razarače i stealth lovce.
Iako je i susjedna Sjeverna Koreja često u vijestima zbog svog raketnog programa, Južna Koreja također ubrzano pojačava svoje vojne snage. Seul želi snažniju vojsku, djelomice i kako bi se manje oslanjala na svog dugogodišnjeg sigurnosnog partnera, Sjedinjene Američke Države. U rujnu je Seul objavio da je uspješno testirao balistički projektil lansiran s podmornica, što je jedno od prvih velikih ispitivanja otkako je Biden pristao prekinuti 40-godišnji sporazum koji ograničava južnokorejski program naoružanja.
Ograničenja su dogovorena 1979. godine kako bi se spriječila utrka u razvoju balističkih projektila između dviju Koreja. Završetak sporazuma još je jedan korak Južne Koreje prema vojnoj neovisnosti, što bi moglo izazvati intenzivniju utrku u naoružanju sa Sjevernom Korejom. Južna Koreja već planira 2033. godine porinuti svoj prvi nosač zrakoplova. Iako su i Japan i Južna Koreja dugogodišnji američki sigurnosni partneri, s obzirom na opterećene odnose s Kinom i Sjevernom Korejom, njihove bilateralne veze ponekad su narušene povijesnim problemima i teritorijalnim sporovima.
Dvije vlade redovito se diplomatski sukobljavaju zbog povijesnih kršenja ljudskih prava početkom 20. stoljeća, kada je Japan okupirao Južnu Koreju, a stručnjaci kažu da nijedna vlada vjerojatno neće dopustiti da druga vojno odmakne.
“Neki desničarski čelnici u Tokiju će reći, ‘pogledajte Južnu Koreju, ona ima nosač zrakoplova, pravi nosač aviona, mi ga također moramo imati, kao pitanje nacionalnog ponosa'”, kaže za CNN Lionel Fatton, stručnjak za indopacifička pitanja na Sveučilištu Webster u Švicarskoj.
Međutim, ne želi svaka američka saveznica više vojne neovisnosti. U šokantnoj najavi u rujnu, Australija se čvršće vezala za Washington formiranjem novog sigurnosnog saveza s SAD-om i Velikom Britanijom. Prema sporazumu, poznatom kao AUKUS, saveznici će dijeliti informacije, uključujući američku tehnologiju koja bi mogla dovesti do toga da Australija dobije vlastitu flotu podmornica na nuklearni pogon. To bi omogućilo Australiji da proširi svoj domet u Južno kinesko more, a istovremeno bi učvrstilo savezničko uporište za London i Washington u regiji. Odluka je jasno dala do znanja da Australija bira SAD umjesto Kine, mijenjajući ravnotežu snaga u azijsko-pacifičkom području.
Vojna modernizacija Indonezije
To je također uznemirilo nacije diljem jugoistočne Azije, koje se bore održati srdačne odnose s Pekingom, štiteći istodobno svoje interese. I Malezija i Indonezija javno su izrazile svoje rezerve prema sporazumu AUKUS, a Jakarta je rekla kako je zabrinuta da bi to moglo dovesti do regionalne utrke u naoružanju. Američki veleposlanik u Indoneziji Sung Kim rekao je tada da su te zabrinutosti neopravdane.
Sama Indonezija prolazi kroz veliku vojnu modernizaciju. Predsjednik Joko Widodo pozvao je u lipnju na ulaganje od 125 milijardi dolara i povećao vojne patrole u Južnom kineskom moru, gdje Kina polaže pravo na ogroman teritorij koji se preklapa s područjima na koja polažu pravo druge zemlje. Ali drugi aspiranti na Južno kinesko more, uključujući Filipine i Vijetnam, imaju muke s vlastitim vojnim jačanjem, ističe Davis.
U srpnju je vijetnamski vojni stručnjak Nguyen The Phuong napisao da je vojna modernizacija Vijetnama zapravo zaustavljena zbog proračunskih ograničenja i navodne korupcije u oružanim snagama. A u rujnu je filipinski ministar obrane Delfin Lorenzana okrivio SAD da je odbio omogućiti visokotehnološko oružje njegovoj zemlji, ostavljajući im viškove “iz doba Vijetnamskog rata”. Davis kaže da je tradicionalni stav zemalja ASEAN-a, uključujući Vijetnam, Maleziju, Filipine i Indoneziju, izbjegavanje sukoba u korist održavanja statusa quo i neutralnosti. No upozorio je da bi svaka sljedeća agresija Pekinga u Južnom kineskom moru mogla potaknuti ove zemlje da zauzmu agresivniji stav.
“Ako Kinezi proglase identifikacijsku zonu protuzračne obrane u Južnom kineskom moru ili zauzmu dodatne teritorije ili počnu stvarati dodatne umjetne otoke, to bi moglo nagnati države ASEAN-a da postanu odlučnije”, rekao je Davis.
Osim Tajvanskog tjesnaca, većina stručnjaka smatra da je najopasnije područje u Aziji granica između Kine i Indije. U lipnju 2020. deseci kineskih i indijskih vojnika ubijeni su u sukobima u dolini Galwan, na području na koje Kina polaže pravo kao dio Xinjianga, a Indija kao dio Ladakha. Od tada višestruka nepotvrđena izvješća upućuju na to da Peking i Delhi šalju vojnike na granicu.
Indija ima treći najveći vojni proračun na svijetu, prema Međunarodnom institutu za istraživanje mira u Stockholmu, procijenjen na oko 72 milijarde dolara i ima vojsku s više od tri milijuna ljudi.
Indija
Indija je također angažirana na vlastitom programu vojne modernizacije, nabavi nove opreme, uključujući 83 borbena zrakoplova domaće proizvodnje i 56 Airbusovih transportnih zrakoplova C295.
Indija ima vlastiti nosač zrakoplova, INS Vikrant, i poduzima raketne testove kako bi poboljšala svoj balistički arsenal. No, Tarapore sa Stanforda kaže da je pristup još uvijek nesustavan: “Zračnim snagama kao cjelini prijeko je potrebna dokapitalizacija, a mornarica brže povlači podmornice nego što ih zamjenjuje”. Međutim, Tarapore kaže da bi bilo kakve dodatne poteze Indije za jačanje svojih oružanih snaga negativno mogao dočekati susjedni Pakistan. Dvije nuklearne sile desetljećima održavaju tegoban mir, s višestrukim sporovima uzduž njihove kopnene granice.
Tarapore kaže kako je malo vjerojatno da bi Indija mogla prilagoditi svoj vojni rast na način koji ne bi izazvao zabrinutost u Pakistanu, stoga možda neće ni pokušati smiriti Islamabad, nego nastaviti istim putem.
“Delhi zna da bez određene i malo vjerojatne političke pogodbe, specifičan oblik vojne modernizacije neće smiriti Pakistan, tako da može učiniti ono što je potrebno kako bi odgovorio na predstojeće vojne prijetnje”, rekao je Tarapore.
Kina ne pokazuje znakove zaustavljanja svog vojnog rasta, a Peking je to djelomično pripisao jednom velikom čimbeniku – SAD-u. Posljednjih godina američka vojska povećava svoju prisutnost u azijsko-pacifičkoj regiji, među ostalim poduzimanjem čestih operacija u blizini otoka u Južnom kineskom moru koje drže Kinezi i plovidbom kroz Tajvanski tjesnac. U srpnju je SAD poslao više od dvadeset naprednih stealth borbenih lovaca F-22 u Guam na vježbe, dok je Carl Vinson, prvi nosač zrakoplova američke mornarice opremljen lovcima F-35C, izveo vježbe s japanskim snagama u rujnu u Južnom kineskom moru.
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova redovito je optuživalo Washington da je odgovoran za militarizaciju u azijsko-pacifičkom području. I kako Kina jača svoje snage, tako isto čine i njeni susjedi. Kao rezultat toga, militarizaciji u regiji ne nazire se kraj, a većina stručnjaka kaže da će se ona vjerojatno ubrzati, povećavajući šanse za nečiju pogrešnu procjenu i sukob. Političari i stručnjaci diljem regije uspoređivali su utrku u naoružanju i napetosti u azijsko-pacifičkom području s Europom 30-ih godina, neposredno prije početka Drugog svjetskog rata.
“Raste mogućnost rata”
Peter Layton, suradnik na Azijskom institutu Sveučilišta Griffith, rekao je CNN-u da raste mogućnost rata između velikih sila u azijskoj regiji u sljedećih 10 godina, ali se nada ekonomskoj i trgovinskoj međuovisnosti između Kine i njenih suparnika u Aziji, kao i s SAD-om, koja bi mogla pomoći u odvraćanju od bilo kakve vojne akcije.
“Pitanje je može li snažan gospodarski sustav spriječiti vojni sukob”, rekao je Layton. Međutim, iako bi ekonomska međuovisnost mogla spriječiti rat u Aziji, mogla bi isto tako potaknuti rastuću ekonomsku prisilu u cijeloj regiji, smatra Layton, kao što su trgovinska ograničenja koja je Kina postavila Australiji tijekom prošle godine.
“Kinezi mogu nametnuti pozitivne ili negativne sankcije kako bi kontrolirali većinu ljudi koristeći moć novca”, rekao je Layton.
Davis očekuje da će utrka u naoružanju u Aziji učiniti regiju opasnijom, no naglašava kako misli da nacije nemaju velikog izbora. Vjeruje da će se agresivno ponašanje kineske vlade i vojna modernizacija nastaviti bez obzira na to kako njezini susjedi reagiraju: “Čak i da nismo odgovorili, Kinezi bi nastavili istim putem.”
Tarapore je rekao kako je moguće da bi vojna slabost sama po sebi mogla potaknuti agresiju, dok bi vojna moć mogla biti zastrašujuća za agresora i služiti za odvraćanje, a ne za izazivanje rata. Dolazi vrijeme, rekao je Tarapore, kada će zemlje u Aziji morati odabrati koji oblik sigurnosti im je najvažniji – sigurnost vojnog odvraćanja ili zaštita koju nudi prešutno pristajanje na vojno širenje Pekinga. “Utrke u naoružanju su skupe, ali poraz u tim utrkama može biti još skuplji”, rekao je Tarapore.
(index.hr)
