Kako vjerovati Draškiću kada kaže „borba protiv korupcije“? Zašto ne krene od svojih najbližih, ako se već promoviše kao veliki borac?
Zar mu ne smeta Drina Trećina u njegovim redovima? Čovjek koji je iz Srpca došao u Banjaluku sa gaćama na štapu i postao vlasnik brojnih nekretnina, kafića i kioska duž šetališta na obali Vrbasa.
Milionske tendere u gradu dobija firma „Građenje Đurić“, a Drinić kontroliše posao za Draškića, dok istovremeno njegovi kamioni i bageri odrađuju posao. Špekuliše se da direktno od svakog posla ove firme, koje gradska uprava im poklanja, 20 posto ide na njegove ruke.
Draškić žmuri. Ne vidi ni „porše panamera“ kojeg ovaj vozika gradom.
Ili Mirna Savić Banjac, koja je na jaslama gradonačelnika po nekoliko osnova i nekoliko plata i zbog kojeg je potpisao finansiranje dodatnim sredstvima nju i Bojana Kresojevića, pa sad, uz osnovnu platu u Gradskoj upravi, primaju i apanaže od 4.500 KM, odnosno 2.000 KM mjesečno. Malo li je?
Jeste malo, jer je Mirni, iz vedra neba, uletio i stan sa garažom. Ničim izazvan, sem kriminalom Draška i njegovog bližeg kruga saradnika. Ugovor o poklonu. Kako divnih ljubavi ima… baš nešto razmišljam.
Stan je osvanuo i Bojanu Kresojeviću, ali je on bar napravio fiktivni kredit, koji, doduše, ne pokriva sve kvadrate, ali eto.
Sve poklon do poklona. Kao i Draškićev stan od 135 kvadrata. Poklon bakin. Luče malo.
Ili saradnika za koga je malo ko i čuo, Boriše Mandića. I on se probudio jedno jutro i jako iznenadio kad je čuo da mu je neko poklonio stan od 104 kvadrata. Drugi saradnik, Vuk Višekruna, zahvatio je samo 102 kvadrata.
Pokloni padaju s neba kao kiša.
A tek Milada Šukalo, političko dijete Harisa Silajdžića. 103 kvadrata u strogom centru za mizernu cijenu. Probajte vi da kupite stan za 2.000 po kvadratu u centru.
E, oni vode grad, a sad pucaju na republičke institucije, dok gradski projekti preko noći, iz tendera u tender, a prije tendera, poskupljuju uz smiješna obrazloženja. I dok se zelene površine smanjuju brzinom svjetlosti.
Grad ovakve nije zaslužio, a ne Republika Srpska. Ovakav uticaj građevinsko-mafijaške grupacije nije zabilježen u istoriji. Očigledno je da politikom izgradnje se bavi tata Dragan sa svojim drugarima, dok Draškić i družina kupe kajmak na dozvolama i radovima. Zato cijene kvadrata idu u nebo.
Zato je nemoguće napraviti Cepter hotel ili novu bolnicu, neki vrtić, sve ono što obećava već 6–7 godina. Zato smo u banani. I zato ne treba da mu ponudimo ni glasa na izborima. Vozimo se rupama, loše planiranim kružnim tokovima, nemamo normalno vodu. Sve je samo Instagram i šminka. Ili botoks.
Autor: Vijesti365
