Svetlana Cenić, „ekonomista” i nekadašnja ministarka finansija u Vladi Republike Srpske, naučnica i analitičarka i vječita kritičarka vlasti i sistema može se pohvaliti osebujnom biografijom. Nažalost, ne uspjesima, već skandalima.
Cenićeva je rođena je 6. decembra 1960. u Sarajevu, gdje je navodno završila osnovnu školu i gimnaziju. A potom u njenoj biografiji dolazi “impresivni” podatak. Da li greškom u računu ili zbog brzine kojom je biografija pisana, vjerovatno za potrebe još jedne u nizu prevara, dalje je navedeno da je diplomirala na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u, kako kažu, 22. godini života.
Mjesto rođenja, sredina u kojoj se usavršavala i učila zanat nasrtaja i urušavanja Republike Srpske, ali i bivši bračni drug, jer je bila udata za sina generala Korajlića iz Sarajeva, po nacionalnosti Bošnjaka, kasnije će odrediti njen stav prema srpskim interesima i Republici Srpskoj. Do danas se promijenio nije, samo je vremenom postao funkcionalniji, jer je bošnjački lobi i strane ambasade za podaništvo podobnim Srbima spreman izdvojiti značajne sume novca, a poznato je da bez interesa od Cenićeve nema ni “Dobar dan”.
Njeno prvo radno mjesto bilo je u tešanjskom preduzeću “Razvoj-projekt”, a kasnije u beogradskom “Univerzalu”. Otud valjda i ta ekavica sa sarajevskim naglaskom i manirima dvorske dame, inače jedine članice mreže održivog razvoja princa Charlesa iz cijele regije. Samo što ta dvorska dama, svima je već poznato, ima ozbiljnih problema sa porocima, od kojih joj je najdraži onaj koji podrazumijeva “koju čašicu više”.
U prvoj Vladi Republike BiH Cenić je prevodilac kadrovima SDS-a, Kluba poslanika Srpske demokratske stranke, ali radi i kao lični prevodilac Momčila Krajišnika. Uspješno je gradila karijeru dežurnog kritičara, bez vjerodostojnih argumenata često mijenjajući radna mjesta i radeći na sebi. Svoja kritička promišljanja, prije saradnje sa antisrpskim sarajevskim i opozicionim portalima iz Srpske, te BN, godinama je plasira na stranicama vegetirajućeg mjesečnika Dani, lista koji je prije njenog angažmana ovdašnju javnost počastio pikanterijama o svojoj budućoj kolumnistkinji.
Nije to jedini izlet Cenićeve u medijske vode. Ostaće upamćen I njen projekat okupljanja ekipe za emisiji “60 minuta”, sastavljenje isključivo od najvećih srbomrzaca. Koncept emisije je jasan, kreiranje vještačkih kriza, manipulisanje činjenicama i izvrtanjem istine koje narušavaju ugled i štete interesima Republike Srpske i njenog naroda.
Tako smo u “Danima” saznali da se početkom ratnih sukoba u BiH Cenićeva obrela na Palama, i to zahvaljujući prijateljstvu s Momčilom i Mirkom Krajišnikom. Momčilo Krajišnik ključna je ličnost u angažmanu Svetlane Cenić, buduće sekretarice u kabinetu bivšeg funkcionera SDS-a Nikole Koljevića.
Iz Koljevićevog kabineta preselila je u Banjaluku, gdje je pronašla zaposlenje u nordijskoj nevladinoj organizaciji koja se bavi davanjem kredita za razvoj male privrede, kako je kazala za Deutsche Welle, u trenutku kada je postala nepodobna. Poznanstva stečena radom u nevladinim organizacijama iskoristiće za povezivanje sa stranim ambasadama, što će je uvrstiti među njihove platne liste i dodjeliti joj zadatak da iznošenjima lažnih analiza, lažno se predstavljajući kao stručnjak, radi na sistemskom urušavanju Republike Srpske.
Tromjesečni seminar u Engleskoj podvalila kao master
U međuvremenu je Cenićeva odlučila proširiti znanje iz oblasti ekonomskih nauka na čuvenom engleskom univezitetu Kembridž. “Diplomu sa Kembridža” kasnije će iskoristiti za zaposlenje u Visokoj školi “Prometej” u Banjaluci, gdje je predavala makroekonomiju i osnove mikroekonomije. Međutim, kada je otkriveno da Cenićeva nije završila master studije u Engleskoj, već tromjesečni seminar, uručeno joj je rješenje o prekidu radnog odnosa.
U rješenju koje je potpisao Đorđe Milićević, direktor Visoke škole “Prometej”, navodi se da Cenićevoj, prestaje radni odnos jer nije dostavila zakonski obavezno Rješenje o nostrifikaciji diplome magistra. Milićević je prethodno u više navrata upozoravao Cenićevu da dostavi rješenje o nostrifikaciji diplome ili će Visoka škola u protivnom njen status riješiti u skladu sa zakonom.
S druge strane Cenićeva je rješenje o otkazu stavila u službu politike, tvrdeći kako je s fakulteta otjerana jer je politički nepodobna, dok je tvrdnje da je Cenićeva posao izgubila iz bilo kojih razloga izuzev navedenih u rješenju Milićević smatra besmislenim.
“Nema ništa dodatno izuzev činjenice da sam u nekoliko navrata insistirao da Cenićeva dostavi rješenje o nostrifikaciji diplome. Postoje zapisnici sa sjednica Senata gdje je nekoliko puta ponovljeno da svi profesori moraju imati nostrifikovane diplome. Imali smo još dva profesora od kojih smo to zatražili, što su oni odmah uradili. U protivnom, s njima bi se dogodilo isto što i sa Cenićevom”, rekao je tada Milićević.
On kaže da ne postoji ni jedan razlog zbog kojih je prisustvo profesorke Cenić suvišno na fakultetu, rekavši kako bi bili spremni nastaviti saradnju ukoliko bi ona pribavila zakonsku dokumentaciju za rad, ali kako da dostavi nešto što nema.
Pisalo se tada i da je nekolicina studenata pokrenula potpisivanje peticije zbog nezadovoljstva Cenićevom.
U biografiji dalje stoji da je doktorske studije nastavila u Švicarskoj i SAD-u, ali s obzirom na sklonosti manipulacijama i falsifikovanjima I to je upitno.
Stručne kvalifikacije, čitaj podanička politika, uvode je 2002. godine u Vladu Republike Srpske, na čijem je čelu tada bio Mladen Ivanić, kojeg Cenićeva izuzetno poštuje. Tada je upoznala i svog budućeg poslodavca, mandatara Peru Bukejlovića. Cenićka je imenovana i za savjetnika za ekonomska pitanja Dragana Čavića neposredno po njegovom imenovanju za potpredsjednika Republike Srpske, a na mjesto savjetnika za političke odnose postavljena je kada je Čavić izabran za predsjednika Republike Srpske.
U Čavićev kabinet ušla je nakon što je Čavića na to “nagovorio” bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Dragan Kalinić. Bilo je još mnogo štošta u tekstu lista u kojem je Cenić kasnije analizirala, držala slovo o moralu i dijelila lekcije. Ipak, najzanimljivije od svega jeste kako je nakon takvog članka u istim tim novinama Cenić brzo promijenila agregatno stanje i postala podoban kolumnista, analitičar, pljuvač-kritičar za sva moguća pitanja.
Na prijedlog Fahrudina Radončića, a uz aminovanje HDZ‑a i SBB-a, te neutralnost SDA, imenovana je u Nadzorni odbor BH Telecoma.
Imenovanje Svetlane Cenić (SBB) za predsjednicu Nadzornog odbora BH Telecoma u septembru 2017. godine, izazvalo je tada skandal Bošnjacima, a priredila ga je Vlada Federacije preglasavanjem ministara iz reda SDA, odnosno glasovima Radončićevog SBB-a i HDZ-a. Prema procjenama, Cenićeva je bila podobnija.
Cenićeva je godinama članica Odbora direktora, a njena kćerka Ivana Korajlić jedna od zvaničnika Transparensi internešnala, organizacije koja za ličnu korist izaziva krize i u Republici Srpskoj provodi politike stranaca i bošnjačkog Sarajeva.
Ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je Cenićeva danas omiljeni ekonomski analitičar federalnih medija, gdje se predstavlja ekspertom za sve i svašta.
Nije ni čudo, jer njeni sramni komentari o predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku dovoljno govore za sebe. Ide toliko daleko da je rekla da ni ekonomski ni politički analitičari ne trebaju komentarisati Dodika (očigledno se smatra baš stručnom), pa je preporučila predsjedniku da se liječi na psihijatriji. Ironično, s obzirom da znamo šta se to skriva iza silnih nebuloza koje izgovori. Više o tome možete pročitati ovdje.
Izgleda da joj je predavanje na privatnim fakultetima, dugogodišnji rad i saradnja sa neprofitnim organizacijama dali tako veliko i relevantno iskustvo da ocjenjuje i stručno komentariše razne teme.
