Ako je dosad i bilo ikakve sumnje i dileme, Most je pretprošlog tjedna obznanio odlazak na ekstremnu desnicu. Objavom da će ući u predizbornu koaliciju s Hrvatskim suverenistima okončali su svoje dugogodišnje političko profiliranje. Davnim lokalnim aktivizmom najutjecajnijih ljudi iz Mosta, projekt je začet u ultrakonzervativnim organizacijama poput Hrasta, koje su se borile protiv pobačaja i gej prava.
Formativne godine proveli su kao bukova građa – nadideološki sekundanti HDZ-ovoj vlasti u ideološkom džihadu protiv nevladinih organizacija, neprofitnih medija i nepoćudnih kulturnih radnika. U pubertetu su se odmetnuli od njih i postali prkosni borci protiv dojučerašnjih tutora, uz zalaganje za benefite sitne katoličke buržoazije. Danas, na pragu simboličke punoljetnosti, vidimo ih u društvu Hrvatskih suverenista, nacionalno nabrijane opcije koja se uz to bori i protiv pobačaja i gej prava. Uz povremene proustaške ispade.
Potonje je, reklo bi se, jedina dodana vrijednost na koju mostovci dosad nisu nabasali lutajući kozjim puteljcima vlastitog identiteta. Suverenisti, pak, u ovom dogovoru posljedično možda žele s muljevitog poda hrvatske političke scene isplivati na površinu i uhvatiti dah centrizma. Naziv za koaliciju se nameće ovisno o perspektivi samih protagonista. Mostaše? Hrvatski umjerenisti? Isto vrijedi i za potencijalne kampanjske slogane: Do Drine ćuprija? Biro Mulj?
Nazovimo ih za potrebe ovog teksta ekstremni centar, posuđenom kovanicom s naslovnice knjige Tariqa Alija. Originalno, ekstremni centar odnosio se na zapadne sile i označavao konsenzus političkog mejnstrima u vođenju imperijalnih bitaka u inozemstvu i klasnih ratova na domaćem terenu, preko mjera štednje i uništavanja socijalne države. U hrvatskom podneblju kapitalističke periferije, ekstremni centar bi bio otvoreni i permanentni udar na manjine te fanatični boj za “pravi” kapitalizam na posljedičnu štetu većeg dijela ostatka stanovništva.
Ako je hrvatska politička scena dosad imala tradiciju invalidnih desnih pokreta koji slijede nacionalističke nauke svojih predaka, ali zaostaju po pitanju jasnih protržišnih politika, ekstremni centristi i to su razriješili. Konačno je jedna stranačka osovina objedinila politike koje ženama, manjinama i LGBT zajednici zagorčavaju život, brinući se u isto vrijeme s posebnom pažnjom za cvjetanje poduzetničke klime.
Analiza najavljene koalicije između Mosta i Hrvatskih suverenista počela je ponešto šaljivim tonom. Šala je, naime, da je koalicijskim sporazumom s Hrvatskim suverenistima Most tek sada otišao prema ljutom desnilu. On je i bez njih već godinama na toj poziciji po brojnim stavovima. Tranzicija je počela u prošloj predizbornoj kampanji 2020. godine, kad je politički tajnik Nikola Grmoja obznanio da su oni zapravo “desni centar”. Što bi to značilo?
To bi značilo čišćenje Mosta od posljednjih naznaka liberalnih struja i isturanje televizijskih i mrežnih propovjednika s katoličkim pedigreom. “Desni centar” je značio da “ljudski život počinje začećem” i da će se Most “zalagati da se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se zaštitio ljudski život”. “Desni centar” je u sigurnosnom smislu podrazumijevao slanje vojske na istočne granice zbog “nezakonitih migracija”, a u ekonomskom “borbu protiv korupcije” koja će “omogućiti da tržišne sile i poduzetnička aktivnost (a ne politički procesi) postanu temeljni mehanizmi određivanja ekonomskih ishoda i povećanja nacionalnog blagostanja”.
Gledajući s distance od tri godine nakon posljednjih izbora, mostovci u tom razdoblju nisu razočarali. U skladu s globalnim “desnim centrom” širili su teorije zavjere o soroševskim organizacijama koje uništavaju nacionalno hrvatsko tkivo, agitirali za inicijative koje podrivaju institucionalne reakcije na pandemiju kovida, branili HOS-ov ustaški pozdrav Za dom spremni, sudjelovali u hajci protiv “trgovaca djecom” iz Konga, s time da su neki od njih izražavali i nezdravu sklonost metaforičkom i doslovnom kopanju po Jasenovcu…
Uz ovakav rezime, što će im Suverenisti? Zato što je Domovinski pokret bio nedostupan. U prošlom predizbornom ciklusu prije tri i pol godine, Domovinski pokret je dogovarao koaliciju s Mostom, ali je došlo do razilaženja, navodno zbog Mostovih uvjeta na listama koji su za njih bili nepovoljni. Domovinski pokret sklopio je tada koaliciju s Hrvatskim suverenistima. Današnje kombinacije počele su tako što je Domovinski pokret opet izrazio želju da ide s Mostom, ali bez Suverenista, zato što su ih oni nakon prošlih izbora napustili i rasuli njihov zastupnički klub.
Most je, međutim, prije nekoliko mjeseci odbio Domovinski pokret nakon jedne kave; predbacili su im da upravljaju kampanjom koju protiv njih već duže vrijeme vode emisija Bujica i Z1 televizija. Suverenisti su potom izrazili želju da koaliraju s mostovcima, ali bez Domovinskog pokreta. Emisija Velimira Bujanca, koja jednakim intenzitetom blati Suvereniste, i njima je bio glavni argument protiv sporazuma s Penavinom strankom, s kojom inače vode Vukovar.
Kad je postalo jasno da Domovinski pokret neće ući u dogovor s Mostom, Bujanec je pojačao negativnu kampanju i prema Suverenistima i prema Mostu. Most je, pak, uzvratio opetovanim ukazivanjem na bliski odnos između Domovinskog pokreta i poduzetnika Pavla Vujnovca, te im je obmanom još uzeo poziciju u Državnom izbornom povjerenstvu… Tako je, barem zasad, destilirana koalicija Most-Suverenisti, dok se Domovinski pokret morao zadovoljiti HSP-om, s kojim će izaći na naredne izbore.
Ponovno, dakle, svjedočimo drevnom običaju čerupanja na hrvatskoj desnici, u koji su se mostovci sada uvukli. Malo što pritom govori o parlamentarnim strankama takvog ideološkog predznaka u Hrvatskoj kao činjenica da im tempo diktiraju samoprozvani neonacist i njegova emisija. Zbog izostanka dogovora s Domovinskim pokretom, mostovci će se tako morati zadovoljiti medijima u tipu portala Narod.hr, s kojima dijele svjetonazore i gaje tradicionalno dobre odnose.
Što su, međutim, dobili službenom suradnjom sa Suverenistima? Statistički gledano, skoro pa ništa, barem zasad. Most se i dalje nastoji prezentirati kao “desni centar” i zbog toga računaju na priliku da preko Suverenista pokupe određenu količinu glasova otvoreno nacionalističkih birača. Razočaranih HDZ-ovaca koji se nekim čudom nisu namirili u eko-sustavu Tuđmanove stranke i onih koji su s nevjericom gledali imploziju Domovinskog pokreta zbog niza kokošarskih konflikta.
No po relevantnim anketama, Domovinski pokret u posljednjih pola godine ima oko šest posto birača. S druge strane, njihovi svježi partneri Suverenisti u istom razdoblju najčešće su bili ispod ili za promil iznad jedan posto. Suverenistima je Most skoro od egzistencijalne važnosti za prelazak praga, dok Mostu Suverenisti uz neveliku količinu birača mogu pružiti simbolički kapital.
Očigledno su mostovci nadišli promišljanje o riziku za imidž koji će im takva koalicija donijeti u “centrističkoj” javnosti. Izuzme li se Bulj kojemu su Suverenisti prirodno stanište iz računice, dosad su pokušavali, sve neuspješnije, njegovati brend bogobojaznih i obrazovanih političara lišenih psovki i kletvi prema standardnim metama hrvatske ur-desnice. Na toj razlici između njih (uljuđenih katolika) i drugih (zapjenjenih šovena) gradili su svoju javnu sliku. Najnovijom koalicijom, završili su i s tom opsjenom. Deklarativno su otvorili prostor s desna i poručili takvim biračima da ubuduće mogu računati na njih.
Nije pritom teško predvidjeti da će Suverenisti biti Mostu ono što je HDZ-u ponekad bio HSP – grlati suborci koji će u izbornoj kampanji odrađivati mrkle verbalne poslove protiv Srba i drugih omraženih manjina, dok će Most u isto vrijeme simulirati retoričku umjerenost s istim ciljem. Pokazne vježbe odrađene su već u tekućem saborskom mandatu.
Željko Sačić iz Suverenista prozivao je prije koji mjesec Novosti za protuhrvatsku propagandu. U istoj tematskoj redaljki, Grmoja iz Mosta decentnijim je jezikom primijetio da se trebamo baviti samo pitanjima srpske manjine. U jeku desničarske kampanje na državljane Hrvatske koji su bili zatočeni u Zambiji, Sačić i Marko Milanović Litre iz Suverenista zborili su kategorički o kupovanju afričke dječice radi stavljanja pod božićni bor i kršenju hrvatskog Ustava time što je trans osoba ušla u sustav posvajanja. Marija Selak Raspudić iz Mostovog kluba govorila je o “sumnji u trgovinu djecom”, a njen kolega Marin Miletić o “mogućoj krađi djece”. U toj temi, usput, dvije su stranke bile najglasnije i najsličnije, uz navedene nijanse u ispadima.
Pitanje je, međutim, je li se Most preračunao; hoće li potencijalne negativne posljedice nadići benefite njihovog koaliranja s rubnom nacionalističkom opcijom. Neosporno je da imaju birače koji cijene sustavnu kritiku HDZ-a, ali takvi najčešće ne dolaze s krajnje desnih pozicija. Štoviše, smatraju da je opisano ideološko mahnitanje ništa drugo nego prepreka i skidanje fokusa s jedine misije vrijedne glasanja: borbe protiv korupcije aktualne izvršne vlasti.
Ako im se Domovinski pokret ne pridruži – a sva je prilika da neće – šira hrvatska javnost vjerojatno će gledati nastavak žestokih obračuna i raskola na tom političkom polu. A to je uvijek lijepa vijest.
(portalnovosti.com)
