Platforma IMVU godinama se predstavlja kao virtuelni prostor za druženje, avatare, igru i upoznavanje ljudi iz cijelog svijeta. Na papiru, riječ je o digitalnom svijetu u kojem korisnici kreiraju 3D likove, ulaze u sobe, razgovaraju, kupuju virtuelnu odjeću i grade svoj online identitet.
Istraživački novinari za Vijesti365 analizirali su način funkcionisanja ove platforme, dostupna upozorenja organizacija koje se bave zaštitom djece na internetu, kao i slučajeve u kojima se IMVU pominjao u istragama seksualnog iskorištavanja maloljetnika.
Međutim, iza šarenih avatara, uređenih soba i privida bezazlene zabave otvara se mnogo ozbiljnije pitanje: koliko je takav prostor zaista bezbjedan za djecu?
Prema podacima agencija za istraživanje i organizacija koje se bave zaštitom djece na internetu, IMVU spada u platforme koje zahtijevaju poseban oprez roditelja, prije svega zbog direktne komunikacije sa nepoznatim osobama, privatnih poruka, javnih soba, seksualizovanog sadržaja i mogućnosti da se korisnici predstavljaju identitetom koji ne mora odgovarati stvarnosti.
U jednom od roditeljskih vodiča upozorava se da opcije za nasumično upoznavanje korisnika mogu povezati dijete sa osobama koje ne poznaje, dok se roditeljima savjetuje da djecu jasno upozore da ne odaju lične podatke, da ne prihvataju pozive za susrete i da ne nastavljaju komunikaciju van platforme.
Problem, dakle, nije samo u ulasku djeteta u virtuelnu sobu. Problem je u tome što dijete ne može pouzdano znati ko se nalazi iza avatara sa kojim razgovara.
Upozorenja agencija za istraživanje posebno se odnose na seksualizovan sadržaj i ponašanje u javnim prostorima. IMVU se opisuje kao sofisticirani 3D chat svijet u kojem su najeksplicitniji sadržaji formalno ograničeni na odrasle korisnike, ali se istovremeno upozorava da maloljetnici mogu naići na seksualne razgovore, vulgaran jezik ili ponašanje koje nije primjereno njihovom uzrastu.
Posebno zabrinjava dio koji se odnosi na avatare i sobe. U praksi, IMVU nije samo mjesto za razgovor i uređivanje digitalnog lika. To je prostor u kojem korisnici kroz avatare mogu simulirati bliskost, flert, odnose i seksualizovane scene. Kombinacija anonimnosti, vizuelne privlačnosti, privatnih poruka i javnih soba otvara prostor za zloupotrebu.
Na isti problem ukazuju i bezbjednosne analize namijenjene roditeljima, u kojima se navodi da aplikacija omogućava privatne poruke, manje chat sobe i veće javne prostore za komunikaciju. Posebno se upozorava da IMVU nije prikladan za djecu zbog mogućnosti komunikacije jedan na jedan sa potpunim strancima u anonimnom okruženju. Kao dodatni rizik navodi se i pitanje pouzdane provjere godina korisnika.
Ovo nisu samo teorijska upozorenja.
Američka policija u Bensalemu objavila je slučaj koji pokazuje kako se IMVU može pojaviti u stvarnim istragama seksualnog iskorištavanja djece. Prema policijskom saopštenju, istraga je pokrenuta nakon cyber dojave američkog Nacionalnog centra za nestalu i eksploatisanu djecu, agencije koja prima prijave o seksualnoj eksploataciji maloljetnika na internetu.
U dojavi je navedeno da je korisnik IMVU-a slao seksualno eksplicitne poruke nalogu trinaestogodišnje djevojčice.
Istraga je, prema policiji, dovela do Kevina Nguyena iz Bensalema. Policija je saopštila da je Nguyen tokom pretresa priznao da je slao grafičke poruke maloljetnici preko IMVU-a. U istom slučaju navodi se da je koristio i Discord za seksualno eksplicitnu komunikaciju sa maloljetnim djevojkama.
Nguyen je optužen za nezakonit kontakt sa maloljetnikom, seksualno zlostavljanje djece, kriminalnu upotrebu komunikacionog sredstva i korupciju maloljetnika. Prema policijskim navodima, ovo nije bio njegov prvi slučaj. Još 2021. godine bio je uhapšen zbog posjedovanja dječije pornografije, priznao je krivicu, služio kaznu i bio registrovan kao seksualni prestupnik.
Ovaj slučaj pokazuje suštinu problema: dijete ne mora fizički izaći iz kuće da bi bilo izloženo predatoru. Dovoljno je da uđe u sobu, klikne na chat ili odgovori nepoznatom korisniku.
IMVU formalno ima pravila, prijave, moderaciju i sigurnosne mehanizme. Međutim, roditeljska upozorenja, bezbjednosne analize i policijski slučajevi pokazuju da sama činjenica da pravila postoje ne znači da je dijete zaštićeno u realnom vremenu. Između trenutka kada predator priđe djetetu i trenutka kada neko to prijavi, već može nastati šteta.
Poseban problem je psihološka priroda ovakvih platformi. Djeca i tinejdžeri u virtuelnim svjetovima često ne doživljavaju komunikaciju kao stvarni rizik. Avatar djeluje kao maska, soba kao igra, a razgovor kao zabava. Upravo tu predatori dobijaju prostor da grade povjerenje, testiraju granice i pokušaju prebaciti komunikaciju na privatne kanale.
Zato IMVU treba posmatrati kao društvenu mrežu u obliku virtuelnog svijeta, sa javnim sobama, privatnim porukama, kupovinom, seksualizovanim sadržajem i stalnim kontaktom sa nepoznatim osobama.
Kada se sve to spoji sa djecom, slabom provjerom godina i mogućnošću anonimnog pristupa, pitanje više nije da li postoji rizik.
Pitanje je koliko roditelja uopšte zna gdje im dijete ulazi, s kim razgovara i šta se zaista dešava iza lijepo obučenog avatara.
Kreatori IMVU-a na svojoj zvaničnoj stranici za bezbjednost navode da platforma ima Trust & Safety sistem, da godišnje ručno pregledaju više od tri miliona prijava zloupotrebe, najčešće u roku od 24 časa, kao i da u slučajevima kada procijene da je ugrožena dobrobit tinejdžera kontaktiraju policiju i nadležne agencije za zaštitu djece.
Upravo ta tvrdnja otvara dodatno pitanje: ako jedna platforma godišnje mora ručno pregledati milione prijava zloupotrebe, šta to govori o prostoru u kojem se nalaze i maloljetnici?
Autor: Vijesti365
Izvor: Agencije
