Dok građani najveće svjetske ekonomije i najjače vojne sile odlučuju ko će im biti budući predsjednik, svaka zemlja svijeta promatraće ishod izbora.
Sjedinjene Države igraju ključnu ulogu kada se radi o Ukrajini, Bliskom istoku, Kini, Tajvanu, NATO-u i transatlantskom savezništvu.
Između ostalih, Vašington sa svojim vojnim budžetom od 916 milijardi dolara za 2023. daleko nadmašuje i svoje prijatelje i neprijatelje.
Kakav će dakle biti vjerovatni učinak na svijet ako u Bijelu kuću uđe republikanac Donald Tramp, a kakav doseli li se tamo demokratkinja Kamala Haris?
Ukrajina – dva vrlo različita pogleda
Neke od najoštrijih razlika između aktuelne potpredsjednice i demokratske kandidatkinje Haris i Trampa, bivšeg republikanskog predsjednika, njihove su politike prema Ukrajini.
Stavovi Kamale Haris o Ukrajini uopšteno su u skladu s onima predsjednika na odlasku Džoa Bajdena. Obavezala se na kontinuiranu podršku, mnogo se puta sastala s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i optužila Rusiju za “zločine protiv čovječnosti”.
Obraćajući se Trampu u svojoj jedinoj debati s njim, rekla je da bi “Putin sada sjedio u Kijevu” da je on predsjednik.
Tramp, kao dugogodišnji kritičar američkih izdvajanja za Ukrajinu, možda bi raskinuo s podrškom toj zemlji.
Na predizbornom skupu u septembru nazvao je Zelenskog “najvećim trgovcem na svijetu”, rekavši da svaki put kada razgovara s Bajdenom, ukrajinski čelnik odlazi s milijardama vojne pomoći.
Tramp bez dokaza tvrdi da ne bi bilo rata da je on predsjednik te kaže da bi ga mogao završiti “u jednom danu” bude li ponovno izabran. Za sukob je dijelom okrivio Ukrajinu.
Trampov kandidat za potpredsjednika Džej-Di Vens još je oštriji prema Kijevu. Njegov plan za okončanje rata uključuje da Rusija zadrži ukrajinsku teritoriju koju je osvojila i da se spriječi Ukrajinu da se pridruži NATO-u – što nije drugačije od onoga što zahtijeva ruski predsjednik Vladimir Putin.
Oboje podržavaju Izrael, ali što s Palestincima?
Često se čini da Haris i Tramp pokušavaju nadmašiti jedno drugog izjavama o podršci Izraelu.
Haris, koju je Tramp pokušao ocrniti tvrdnjama da ona “mrzi Izrael”, izjasnila se kao snažna pobornica te zemlje.
Upozorila je Iran, nakon nedavne odmazde Izraela protiv svog najvećeg neprijatelja zbog iranskog napada na Izrael 1. oktobra, da ne eskalira sukob.
Njen suprug je Jevrej i ona je upoznata sa jevrejskim običajima i kulturom.
U izjavi nakon što je Izrael ubio vođu palestinskog islamističkog pokreta Hamasa Jehju Sinvara, Haris je rekla da je “pravda zadovoljena”, ali je nastavila pozivati na prekid rata, oslobađanje talaca i da palestinski narod “ostvari svoje pravo na dostojanstvo, bezbjednost, slobodu i samoopredjeljenje.”
Haris se morala boriti sa sve glasnijim lijevim krilom svoje stranke koje je tražilo da SAD prekine vojnu pomoć Izraelu i prekine rat.
Na Trampa se uopšteno gleda kao na snažnog zagovornika jevrejske države. Tokom prethodnog mandata preselio je američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim, na bijes mnogih Palestinaca. Ali, otvoreno je kritikovao izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i rekao da Izrael mora brzo “završiti posao” rata.
Uz sve Trampove izjave o tome koliko voli Izrael, on je takođe dao izjave kritične prema Jevrejima koje su neki označili antisemitskim.
Šta s Kinom?
Kada je u pitanju Kina, oboje kandidata su se fokusirali na ekonomiju i trgovinu. Tramp je izašao s kontroverznim prijedlogom da se uvedu carine ne samo za Kinu nego i za druge privredne partnere, rekavši da će nametnuti carine od 10 do 20 posto na sav uvoz i oko 60 posto na kinesku robu.
Kritičari iz think tanka za nacionalnu bezbjednost, Centra za strateške i međunarodne studije, pitaju se ima li predsjednik ovlaštenja da nametne takve carine, ali vjeruju da postoje neke “praktične ili pravne prepreke” Trampu da ih progura.
Haris je osudila plan, rekavši da bi on doveo do porasta cijena i koštao stanovnike SAD do 3.900 dolara godišnje.
Bivša senatorka iz visokotehnološki razvijene Kalifornije optužuje Kinu za krađu intelektualnog vlasništva.
Međunarodne institucije: NATO, EU, UN
Može se očekivati da Bijela kuća u koju bi ušla Haris nastavi s politikom koju promoviše Bajden, uz jake veze s evropskim saveznicima i NATO-om.
Tramp bi, s druge strane, mogao preokrenuti mnoge od tih politika. Dugo je bio kritičar NATO-a, tvrdeći da mnoge evropske članice ne plaćaju svoje troškove, već se umjesto toga oslanjaju na američke poreske obveznike.
Na predizbornom skupu u februaru rekao je da će “ohrabriti” Rusiju “da čini šta god želi” zemljama NATO-a koje ne troše dovoljno na odbranu.
Koketirao je s izlaskom SAD iz odbrambenog saveza, iako publikacija o nacionalnoj bezbjednosti Lawfare piše da su “formalni izlasci iz saveza zaključani” pravnim sredstvima.
Ipak, kaže se da je moguć “tihi prekid” ako bi se SAD htjele povući.
Iznad svega Tramp je poznat po svojoj politici “Amerika na prvom mjestu”.
Tokom svoje administracije povukao je zemlju iz UNESCO-a, UNHCR-a i Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama. Njegov nasljednik Bajden vratio je članstvo u tim organizacijama i ugovorima.
