Ljubo Janković: Domaća pamet u službi razvoja
Snaga kolektiva je u ljudima i vremenu koje imamo na raspolaganju da bi ga iskoristili na najbolji mogući način. Punih 37 godina, ova maksima, kao lajtmotiv, prožima se u radnoj karijeri Ljube Jankovića, direktora Sektora za razvoj u komaniji „Alumina“.
Kao diplomirani inženjer tehnologije davne 1989. godine, nakon petogodišnjeg rada u lozničkoj „Viskozi“, Janković je stigao u zvorničku Fabriku glinice „Birač“.
Tada mladi stručnjak posebno zanimanje iskazuje za oblast alumosilikatne hemije. Proizvodnja zeolita za deterdžentsku industrije, sa kojom je ova fabrika u to vrijeme bila prepoznatljiva na poslovnoj mapi, postaje sfera interesovanja grupe inženjera, među kojima je bio i Janković, na realizaciji novih projekata.
-Imali smo dva veoma ozbiljna internacionalna projekta. Jedan u Italiji, a drugi u Americi. „Birač“ je, poznato je, 1990. godine kupio dvije fabrike, u Miri i Mesi, s ciljem da svoje proizvodne kapacitete zeolita još više približi zapadnoevropskim kupcima. Taj projekat zajednički smo radili sa Institutom za opštu i fizičku hemiju iz Beograda, koji je bio vlasnik najbolje tehnologije proizvodnje zeolita u svijetu. Istovremeno, pripremali smo i projekat izgradnje fabrike za proizvodnju 50.000 tona zeolita godišnje u američkoj državi Luizijani. Nažalost, ratne prilike na prostorima BiH i bivše Jugoslavije, nisu dozvolili da se realizuje ova investicija – kazuje Janković.
Kasnije, „Birač“ je ostao i bez fabrika na sjeveru Italije, a i proizvodnja zeolita u Zvorniku je bila desetkovana, svedena na minimalne količine, zbog situacije na domaćem, ali i prilika na svjetskom tržištu kada su veliki proizvođači deterdženata značajno smanjili potrebe zeolita u svojim fabrikama.
U međuvremenu, iz zajedničke saradnje sa našom fabrikom povukao se Institut za opštu i fizičku hemiju, tako da su domaći kadrovi potpuno na sebe preuzeli proizvodnju zeolita i još nekih drugih proizvoda iz alumosilikatne hemije.
Bio je to, sjeća se Janković, mukotrpan period, ali se, kaže, nije gubila nada i volja da se ponovo oživi proizvodnja u čiju perspektivu Janković nikad nije sumnjao.
Na novoj lokaciji, nekadašnjoj proizvodnoj hali bijelih punila, početkom 2000-tih, obnovljena je proizvodnja zeolita za deterdžentsku industriju.
Od početnih 15.000 hiljada tona, sada smo, kaže Janković, u mogućnosti da tržištu ponudimo oko 70.000 tona godišnje raznih vrsta zeolita.
Danas zeolit sa oznakom „Alumine“ ponovo kruži Evropom i svijetom.
-Veliki rezultat smo ostvarili u proizvodnji zeolita na dobrobit cijelog kolektiva – reći će Janković.
Inženjeru kojem je čitavu radnu karijeru ciljna djelatnost bila alumosilikatna oblast, prije četiri godine povjereno je da bude vođa projekta izgradnje pogona za proizvodnju silika gala i specijalnih zeolita, koji je realizovan u rekordnom vremenu.
-To je najveći izazov u mojoj radnoj karijeri – ne ostavlja dilemu Janković u projekat koji je, kako kaže, kruna njegovog dosadašnjeg rada.
Dodaje da razvojni tim i inženjeri „Alumine“ rade na osvajanju novih proizvoda koji će još više obogatiti proizvodni portfolio ove fabrike.
Alumosilikatna oblast, kako kaže naš sagovornik, pruža široku lepezu proizvoda. Polje alumosilkata je ogromno, polje silikata isto tako. Postoje stotine proizvoda na bazi silicijum dioksida.
Sve što radi Janković doživljava kao mjerilo zajedničkog uspjeha.
-Uvijek potenciram da čovjek ništa ne može sam da uradi. Tako sam ovaj projekat i započeo i uspio da privedem kraju. Uvijek sam se oslanjao na druge koji su mi pomagali, na moje kolege, najbliže saradnike, koje sam ponekad i previše opteretio, mada sam se trudio da druge više poštedim nego samog sebe – kaže na kraju razgovora Ljubo Janković, koji je više od tri decenije posvećen proizvodnji u oblasti alumosilikatne hemije u najvećem zvorničkom kolektivu.
(A.M.)
