Svi ste nekada vidjeli ovaj lik na novčanici od 50 bosanskohercegovačkih konvertibilnih maraka…
U pitanju je Musa Ćazim Ćatić, bosanskohercegovački pjesnik, poznavalac srpskog, turskog, arapskog i persijskog jezika, student šerijatske škole i svakako uz Mehmedaliju Mak Dizdara jedan od najvećih bosanskih pjesnika.
Međutim, ono što je zanimljivo u vezi svih učenih ljudi je činjenica da imaju razvijenu nacionalnu svijest pa ni Ćatić nije izuzetak.
1899.g. objavio je pjesmu ,,Srpski ponos“, a ona glasi:
Srpski ponos
Ja sam Srbin, srpsko d’jete,
Srpska mi je savijest čista;
Junačkih mi djeda slava
Ko sunašce žarko blista.
Ja sam Srbin – tim imenom
Vječno ću se ponositi,
Spas srpskoga slavna roda,
Na srdašcu svom nositi.
Od mog roda, sto junaka
Pr’jetilo je groma sili,
I srpsko su ime mačem
Na kamenju bilježili.
Pred udarcem njihovijem
Tresle su se velje gore,
Stupali su vazda smjelo
Po mejdanu da se bore.
Kamo, kamo Dušan silni?
Kamo paša Sokolija?
To su dični sinci Srpstva:
Ko zv’jezda im slava sija!
Ja sam Srbin – gusle imam,
Uz njih tio popijevam,
I ljubavlju – prema Srpstvu
Svoje pjesme zagrijevam,
Slavim Marka i Miloša;
Slavim hrabrog Đerđeleza:
Imam njinu uspomenu,
Britki handžar oštra reza.
Pa nek mi se dušman javi,
Nek na bojno polje dođe;
Mene hitac ne prima se,
Ne može me rezat gvožđe,
Markova je ovo ruka,
Topuzinom znade biti;
Hamajlija Alijina
Od oštra me gvožđa štiti.
Ja sam Srbin – srpsko d’jete,
Za Srpstvo mi duša gori –
Robovaću srpskom rodu,
Dok me crna smrt ne smori.
(1899)
Objavljeno 1899.g. u ,,BOSANSKOJ VILI”
