Zašto je jedna stranka, koja je osnovana oko grupe građana zabrinutih za ekologiju, postala tako agresivna? Šta se dogodilo to sa njima i zašto su postali udarna pesnica američkih demokrata u Evropi?
„Zeleni“ ili punim imenom njemačka stranka za zaštitu životne sredine, Savez 90/Zeleni. Okupila se početkom osamdesetih godina prošlog vijeka u jednom sasvim drugačijem svijetu. U to vrijeme to su bile haotično okupljene ljevičarske grupe, protivnici nuklearne energije i mirovni aktivisti, a danas su Zeleni dio vladajuće koalicije u Nemačkoj. Ovo su vremena digitalizacije i polarizacije u društvu zbog novog nacionalizma. A prije svega, ovo je vrijeme novog rata u Evropi za koji se dugo mislilo da nije moguć. Vrijeme ruske specijalne operacije.
I tu su “Zeleni” pokazali svoje puno lice. Apsolutno su stali na stranu Ukrajine, zaboravivši prošlost I zločine koje su upravo njihovi preci učinili prema Rusima. Političari i pristalice “Zelenih” najviše se zalažu za što izdašnije naoružavanje Ukrajine.
Stranka nastala na pacifizmu prešla je veoma dug put I potpuno promijenila svoju politiku I svrhu postojanja. Medjutim, ako se malo bolje prisjetimo, vidjećemo da su i u prošlosti podržavali pokrete “za slobodu” širom sveta koji su koristili oružje.“ Pacifizam je postao prošlost.
Joška Fišer, šef diplomatije iz redova Zelenih u vreme bombardovanja SR Jugoslavije 1999. godine, zbog toga je imao velike probleme. Na jednom stranačkom kongresu je pogođen crvenom farbom. Pristalice ove stranke su postale buntovni , čak I neugodni prema svemu onom što se smatra drugačijim.
Danas se najvažniji predstavnici Zelenih u saveznoj vladi, vicekancelar i ministar ekonomije Robert Habek, kao i ministarka spoljnih poslova Analena Berbok, žestoko zalažu za snabdjevanje Ukrajine oružjem u borbi protiv Rusije.Pri tom mogu da budu sigurni u podršku svojih poslanika, ali i svojih birača. Kao i političari, i oni su se poslednjih godina iz korena promijenili.Krajem prošle godine je anketa instituta YouGov pokazala je da je polovina glasača Zelenih za isporuku njemačkih borbenih tenkova Ukrajini. To je više nego u bilo kojoj drugoj partiji. S druge strane, protiv toga je bilo 25 odsto glasača Zelenih.
Skepticizam u pogledu isporuke tenkova, što je krajem prošle godine još uvek bio povod za burne debate u Nemačkoj, preovladavao je među stanovništvom u cjelini: 45 odsto svih ispitanika smatralo je da se sa tenkovima za Ukrajinu ide predaleko.Kancelar Olaf Šolc (SPD) je tek krajem januara 2023. najavio da će tenkovi tipa Leopard biti isporučeni Ukrajini. Zeleni dakle prednjače kada je reč o ispunjavanju zahtjeva za isporukom oružja koji dolazi iz Ukrajine. A zna se ko šalje te zahtjeve.
Kada je sa političke scene nestala Angela Merkel, njeno mjesto su zauzeli američki klonovi koji su svoje namjere sakrili iza vrlo naprednih ideja “zelenih I liberalizma”. Sve što je Merkelova zaustavili ovi su pootvarali. Prije svega frontovi protiv Kine I Rusije. Prvo je krenula jaka negativna kampanja, a zatim I rat u Ukrajini.
Među zemljama koje su se zalagale za poštovanje međunarodnog javnog prava u svijetu na nedavnoj sjednici Generalne skupštine UN bila je i Njemačka, na osnovu izjave njene ministarke spoljnih poslova Analene Berbok, dok je njemački kancelar Olaf Šolc izjavio da se vojna podrška Ukrajini, po važnosti za Njemačku, može uporediti sa njenim učešćem u bombardovanju Jugoslavije, kada je Berlin upotrijebio svoje oružane snage prvi put nakon pada fašizma, te da su intervencija NATO-a u događajima na Balkanu i ukrajinska kriza postale za Njemačku „smjena epoha” i prekretnica.
Njemačka je prekršila sopstveni Osnovni zakon, tj. Ustav, kada je, 1999. godine, učestvovala u NATO agresiji protiv Jugoslavije. Tada je „zeleni” ministar spoljnih poslova Njemačke Joška Fišer, doduše, dobio jak „šamar” kada su ga njemački pacifisti pogodili u glavu kesom sa crvenom farbom. Ta boja krvi je bila jasna simbolična poruka. Njemačka je učestvovala u agresiji na SR Jugoslaviju iako je učestvovanje u ratu koji nije odbramben striktno zabranjeno nemačkim ustavnopravnim propisima.
U Njemačkoj je, nažalost, zaboravljeno kakve su i kolike zločine pripadnici njihove vojske učinili prema Srbima tokom surove okupacije u Drugom svjetskom ratu, koja se, između ostalog, odlikovala i užasnom proporcijom slijepe i krvave odmazde – za jednog ubijenog njemačkog vojnika bilo bi streljano 100 Srba, dok bi 50 Srba glavama plaćalo ranjavanje Nemca. Dakle, 100 Srba za jednog Nijemca, ne 100 Jugoslovena, niti 100 građana okupirane Srbije, nego baš 100 Srba. Takva proporcija zla i odmazde usmjerene isključivo prema civilima pripadnicima jednog mučeničkog naroda nigdje osim u Srbiji nije postojala tokom nacističke okupacije. Treba Njemačku i Nijemce povremeno i na ovo podsećati.
Medjutim, njemačka nastavlja sa neprijateljskom politikom prema srpskom narodu. Upravo sa nastupom zelenih I žutih (liberali). I jedni I drugi, sada u vlasti, otvoreno rade na našu štetu I u Srbiji I u Republici Srpskoj. Postali su najveći poslušnici politike Džozefa Bajdena. Njemačka je ostala bez jakih lidera. Politika Joške Fišera vratila se na velika vrata. I poslali su nam nesrećnog Kristijana Šmita.
O njemu je suvišno da trošimo riječi. Znamo zašto je tu. Zeleni postaju sve ekstremniji u svojim zahtjevima I u promovisanju nezavisnosti lažne države Kosovo. Dalje možemo samo da pretpostavimo u kom će pravcu da idu na ovom prostoru. Imovina je već na udaru, a onda I vjerovatno I princip konstitutivnosti naroda. Uz sve jako raste pritisak na urušavanje tradicionalnih I hrišćanskih vrijednosti, ugroženi su porodica I društvo. Zeleni I žuti su krenuli u osvajanje Evrope, na loš način. A znamo kako prolazi Evropa kada nešto krene iz Njemačke.
