Kad već Draško Stanivuković dijeli etikete i priča o “šušama” i “neškolovanima” koji osnivaju političke stranke — red je da se podsjeti ko je on.
Gospodin koji nema završeno visoko obrazovanje, koji je politikom počeo da se bavi kao srednjoškolac uz porodični kapital, danas se usuđuje da proziva druge zbog (ne)obrazovanja i političkog angažmana.
Licemjerje je ogromno: on, sa srednjom školom, priča o neškolovanima kao prijetnji Republici Srpskoj. Ako je obrazovanje kriterijum — onda bi prvo trebalo da zaćuti i sjedne u klupu, a ne da drži moralne pridike narodu.
Uz to, govori o “svakoj šuši koja ima stranku” — a upravo je on najbolji primjer kako neko bez ozbiljnog političkog iskustva, znanja i državničkog formata može doći na funkciju zahvaljujući medijskom marketingu, populizmu i novcu, a ne znanju i rezultatima.
I još jedna ironija: poziva na dvopartijski sistem i smanjenje pluralizma — ali njegova politička egzistencija zavisi upravo od postojanja male opozicione grupacije koja se hrani marketingom i kriznim situacijama. Da je sistem zaista dvopartijski, njega u njemu ne bi ni bilo.
Vijesti365