U trenutku kada opozicija u Republici Srpskoj gubi i ono malo povjerenja naroda, unutar PDP-a već bukti sukob oko onoga što bi mogli da zgrabe ako bi Stanivuković( nekim čudom) pobijedio na predsjedničkim izborima.
Izborna godina još nije ni počela, a oni se već međusobno čerupaju, kalkulišu, pakuju pozicije i vrebaju “potencijalni” plijen.
Gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, više ne glumi reformatora. Unutar stranke ga sve više vide kao autokratu koji ne toleriše nikakvo drugo mišljenje osim svog. Dok jednom rukom “pesniči” Crnatka, drugom, uveliko trpa novac u džepove kroz regulacione planove, tendere i sve što može da prođe ispod radara.
Igor Crnadak, sa druge strane, gleda prema Sarajevu, sanjajući fotelju u Savjetu ministara. U PDP-u je poznat kao neko ko uvijek zna gdje treba da se postavi kad se dijeli vlast.
A Borenović? O njemu više niko ni ne pokušava da stvori ideološki okvir – samo pare, kratko i jasno.
Umjesto da građanima ponude viziju, plan, smjer – unutarstranački klanovi PDP-a se međusobno razračunavaju oko toga ko će kontrolisati resurse, pozicije, tokove novca ako Stanivuković dođe na veću funkciju.
Dok se javno lome parole o promjenama i borbi za Srpsku, iza kulisa se vode prljave, bitke – za moć, za ugovore, za budžetske tokove. PDP nikada i nije bio zdrava opozicija, već berza ličnih interesa, gdje je svaki član samo dioničar sopstvene koristi.
Narod je tu ulaznica za budžet. Narod je sveden na statističku masu potrebnu samo u izbornom danu.
Ne budite naivni. Nema tu ni “b” od borbe za Srpsku.
Vijesti365
