Foto: predsjednikrs.rs/Dona Katušić
Svake godine, na sveti dan Sretenja, Republika Srpska dostojanstveno organizuje prevoz za svoje građane koji žele da prisustvuju obilježavanju Dana državnosti Srbije. To je trenutak kada se slavi srpska sloboda, snaga i neuništiva veza između Srba s obje strane Drine. Ali dok narod sa ponosom proslavlja ovaj veliki dan, iz smrdljivih rupa izlaze mrzitelji – opozicija u Srbiji, drugosrbijanci, autošovinisti, sitne duše kojima je jedina vjera novac. Do juče nisu ni znali šta je Sretenje, nisu ga ni obilježavali, a sada sipaju otrov po njemu i našem narodu.
U svojoj mizernoj, sluganskoj opsjednutosti uništavanjem srpskog jedinstva, ti bijednici sada spinuju priču kako Vučića ne podržava narod u Srbiji, pa Dodik “pomaže” dovođenjem Srba iz Republike Srpske. Ne kriju prezir prema sopstvenom narodu, nazivajući Srbe iz Srpske “prekodrinskom stokom sendvičarskom”. Ti isti izrodi ćutali su dok su Srbi protjerivani, klicali dok su se vijorile zastave naših neprijatelja, snebivali se pred srpskim trobojkama dok su se klanjali tuđim simbolima. Smeta im što Srbi pokazuju snagu, što su ponosni na sebe, što ne zaboravljaju ni prošlost ni budućnost. Njihova frustracija je ništa drugo do dokaz njihove bijede i sluganstva.
Omalovažavanje Srba iz Republike Srpske, nazivanje ih najpogrdnijim imenima, otkriva pravu prirodu tih spodoba – oni preziru sopstveni narod jer se ne uklapa u njihov sluganski mentalitet. Njima smeta što se Dodik i Vučić ne odriču Srba iz Republike Srpske, što postoji snažna ruka podrške, što srpsko jedinstvo ne može da se slomi. Njihov krajnji cilj je da Srbi postanu amorfna, beskičmena masa, bez ponosa, bez korijena, bez istorije.
Ali taj plan će im propasti. Srpski narod se nikada neće odreći svog identiteta, svoje prošlosti i svog prava da obilježava velike datume. Srbi iz Republike Srpske nisu nikakvi “gosti” u Beogradu – oni su srce i duša srpskog naroda, neraskidivo vezani zajedničkom krvlju, istorijom i sudbinom. Sretenje nije samo dan državnosti Srbije, to je simbol srpske borbe za slobodu, dan kada su naši preci odlučili da više nikada neće biti tuđi robovi.
Neka pljuju koliko hoće, neka se guše u sopstvenom jadu – srpski narod ostaje nepokolebljiv. I uvijek će se okupiti na Sretenje, u Beogradu, u Banjaluci, u Mitrovici, u svakom kutku gdje kuca srpsko srce, jer mi znamo ko smo, znamo odakle dolazimo i znamo da nas nikada ništa neće slomiti!
