Autor: Vijesti365
Crni Crndak je uspio da u nekoliko pasusa spakuje sve: izmišljenu anketu, kolektivnu halucinaciju i jeftinu političku patetiku. Priča o “450 hiljada ljudi” nije informacija za narod, nego bezočno podmetanje narodu. Kad nemaš snagu, istinski talas i realne cifre, onda izmisliš “veliku anketu” koju niko nije vidio, niko nije radio i niko ne može provjeriti.
Klasičan spin za lakovjerne.
To je samo Crndakova želja da svoju političku čežnju predstavi kao glas naroda. Drugim riječima: nije narod progovorio, nego je Igor probao da narodu stavi riječi u usta.
Posebno je komično to njegovo “Republika Srpska podigla obje ruke za promjene”. Nije Republika Srpska stado ovaca pa da svi bleje isto. U ozbiljnoj politici nema jednoglasnosti, a pogotovo je nema tamo gdje opozicija ni sama sa sobom ne može da se dogovori ko im je kandidat, ko im je vođa, a ko samo grakće jer ima višak ambicija i manjak pokrića.
A onda ide standardna opoziciona šećerna pena: poštenje, dostojanstvo, pravda, novo lice, dubinske promjene. Sve same krupne riječi, bez ijedne konkretne garancije, bez ijednog ozbiljnog plana, bez ijednog dokaza da bi oni bili išta drugo osim istog sranja u novom pakovanju.
Čim oni ovoliko viču da dolazi “novo lice”,to obično znači da iza kulisa stoje stari porazi, stare sujete i stare kombinacije.
Najjadniji dio je pozivanje na “najpoštenije izbore do sada” kao da je pobjeda već unaprijed moralno rezervisana za njih. Dakle, dok nema tehnologije, krivi su uslovi. Kad dođe tehnologija, kriv je narod ako ih ne izabere. To je ta logika: ako pobijede, pobijedila je demokratija; ako izgube, narod nije shvatio istorijski trenutak, ili – pokradeni izbori.
Jedino što opozicija nikad ne dovodi u pitanje jeste sopstvena umišljenost.
Kad vidno nervozni Crnadak mora da izmišlja masu da bi djelovali masovno, onda je jasno da opozicija ne stoji na talasu naroda, nego na staklenim nogama propagande.
