Draško Stanivuković i Branko Blanuša ipak su se oglasili povodom smrti generala Ratka Mladića, ali njihove naknadno odmjerene poruke više liče na pokušaj saniranja političke štete nego na iskren i spontan stav.
Dok su se predstavnici srpskog naroda odmah oprostili od generala, Stanivuković i Blanuša očigledno su prvo morali da izvagaju svaku riječ, oslušnu reakcije javnosti i procijene koliko bi ih ćutanje moglo koštati političkih poena.
Posebno je porazno što se Blanuša oglasio tek kasno uveče, kada je već postalo jasno da narod vidi i pamti ko ćuti. Tek tada se pojavilo saopštenje napisano hladno, birokratski i bez ličnog pečata, kao da se govori o nepoznatom čovjeku, a ne o komandantu Vojske Republike Srpske.
To nije hrabrost, nego čista kalkulacija.
Nisu oni prvi pomislili na generala – prvo su pomislili na sebe, svoje rejtinge, birače i štetu koju bi im moglo nanijeti ćutanje. Tek kada su shvatili da će srpski narod postaviti pitanje gdje su i zašto ćute, pronašli su nekoliko pažljivo upakovanih rečenica.
A čak i tada, umjesto jasnog i dostojanstvenog stava, dobili smo kukavičko skrivanje iza formulacija o „različitim sudovima vremena“, „ljudima koji su ga doživljavali kao simbol“ i onome „kako ga mnogi pamte“.
Gospodo, ne pitamo vas kako generala pamte „neki ljudi“. Pitamo vas kako ga pamtite vi.
Ne tražimo saopštenja koja su prošla kroz deset političkih filtera da se slučajno ne zamjerite Sarajevu, stranim ambasadama ili dijelu javnosti. Od ljudi koji pretenduju da vode Republiku Srpsku očekuje se da imaju stav prije nego što vide rezultate ankete i komentare na društvenim mrežama.
General Ratko Mladić nije zaslužio da se političari od njega opraštaju tek kada procijene da im je ćutanje postalo opasnije od riječi.
Stanivukoviću i Blanuša, vaše zakašnjele i kukavički odmjerene poruke nisu dokaz hrabrosti. One su dokaz da vam je politički rejting bio važniji od jasnog stava.
Autor: Vijesti365
