Radikalnim odlukama na radikalne poteze Sarajeva i neoliberalnih snaga na odlasku
Radikalne mjere nisu čin impulsivnog histeričnog ponašanja, već nužan odgovor na kontinuirane pokušaje da se oslabi suverenitet Republike Srpske. Kada politički akteri, čiji su interesi očigledno vezani za potkopavanje ustavnog poretka, koriste svaki argument da je neophodno očuvati status quo, oni zapravo omalovažavaju realnu potrebu za odlučnim akcijama u vrijeme kada se institucije terete pritiscima spoljašnjih i unutrašnjih sila.
Upravo u ovakvim izazovnim vremenima, radikalne mjere predstavljaju sredstvo da se zaštite prava građana, da se održi integritet sistema i da se preduprijedi dalji napad na političku stabilnost. Ne radi se o nekakvoj radikalnosti iz želje za destabilizacijom, već o konkretnom odgovoru na situacije u kojima se svaki neodlučan potez može pretvoriti u opasnu prijetnju za čitavu državu.
Istina je da su svi istorijski okidači za donošenje radikalnih odluka ukazivali na to da su one neophodne kako bi se na pravi način reagovalo na vanjske i unutrašnje izazove. Ako se umjesto toga upotrebljava retorika koja pokušava da diskredituje ovakve mjere, a istovremeno sprovodi politika koja je u interesu oslabljenja Republike, jasno je da se time stavljaju u opasnost temelji na kojima počiva ustavni poredak i identitet Srpske.
Dok se vođe opozicije u Srpskoj čiji su interesi daleko od očuvanja snage i integriteta Republike, protive ovim mjerama, prava građana i budućnost same Srpske zahtjevaju da se postupi odlučno i bez kompromisa. Radikalne mjere su, dakle, alat kojim se odgovara na sveobuhvatne prijetnje – prijetnje koje zahtjevaju jasnu, nedvosmislenu i čvrstu reakciju kako bi se osigurala sigurnost, stabilnost i budućnost Republike Srpske.
Neka to neko objasni Stanivukoviću koji ponovo nastupa kao portparol svojih nalogadavaca iz LGBT lobija i britanske ambasade.
