Dok Teheran i Tel Aviv razmjenjuju rakete, Sarajevo se preznojava – ne od brige za mir, nego da ih ne uhvati američka ambasada kako simpatije idu prema Iranu.
Jer dok obični Bošnjaci komentarišu na društvenim mrežama čiji su citati suviše ekstremni da bismo ih u potpunosti prenosili, njihove vođe – mute kanal.
Sarajevo bi da igra dvostruku igru: – Da navijaju za Iran, ali da izgleda kao da to nije tako. – Da podrže ajatolahe, ali da i dalje piju kafe sa diplomatama iz Američke ambasade.
Ne ide, braćo. Ne može i Tramp i Khamenei. Na medijskim portalima kad se objavi vijest da je Iran lansirao rakete – Bošnjaci u transu. A kad Izrael odgovori – odmah kuknjava, okupatori, genocid, sloboda Palestini…
Komentari puni antisemitskih poruka, glorifikacija iranskih raketa i brutalne poruke “Smrt Izraelu” ,“Neka gori Tel Aviv” , ” Rokaj New York”…
Ali na političkoj sceni – muk. Nema ni riječi. Ni ni Konaković, ni Helez. Posebno Helez, koji je još prije dvije sedmice trčao da se slika sa iranskim ministrom – sad ne smije Iran ni na mapi da pokaže.
Zna Sarajevo da se za Iran ne smije javno. Zna Helez da je slikanje sa iranskim funkcionerima prošlo jednom – ali sad, ako samo trepne u pogrešnom smjeru, dobiće mejl iz ambasade: “We noticed something. Let’s talk.”
Sarajevo bi da je Teheran, ali da ih Washington ne vidi.
Toliko o principima, moralu i “mi smo za mir”.
Sarajevska politika je hrabra – kad niko ne gleda.
Vijesti365
