Nastavljamo serijal o ubistvima iz perioda vladavine SDS-a.
Kada je Srđan Knežević ubijen, istragu je preuzeo Ljubiša Savić Mauzer, u to vrijeme načelnik Uprave policije Republike Srpske.
Bio je izuzetno poštovan među saborcima i u narodu Semberije i širom Republike Srpske.
Izrešetan je iz automatskog oružja 7. juna 2000. godine. Na njega je pucano iz crvene „tojote“, registarskih oznaka 099-J-206. Automobil, koji je bio ukraden, nalazio se u vlasništvu DP „Napredak“ iz Bijeljine. Pronađen je zajedno sa dvije automatske puške i odjećom napadača na putu za Ugljevik, u selu Hase.
Istraga je tapkala u mjestu, a brojna pitanja postavljala su se već tada.
Zašto Bijeljina nije bila blokirana policijskim snagama? Zašto otisci pronađeni u automobilu nisu identifikovani? Zašto je granica prema Srbiji radila normalno? A najvažnije pitanje bilo je – zašto je Mauzer te večeri bio sam?
Tog dana dobio je anonimnu prijetnju, a i prije toga je stalno mijenjao automobile, svjestan opasnosti u kojoj se nalazio.
Jedno je sigurno – aktivno je radio na rasvjetljavanju ubistva Srđana Kneževića. Govorilo se da je tokom istrage naišao na brojne dokaze o ranijem kriminalu povezanom sa Srbijom, zbog čega je i smijenjen sa mjesta načelnika Uprave policije. Domaća mafija, uvezana pod plaštom tadašnjeg SDS-a, bila je nemilosrdna.
SDS je napustio početkom 1996. godine, upravo zbog, kako je govorio, lopova koji su upropastili stranku.
Prije njegovog ubistva, u pokušaju miniranja njegovog automobila u julu 1998. godine, stradali su Vladimir Neretnjak i Stojan Maksimović, aktivni oficiri Vojske Republike Srpske.
Interesantno je da ga je tokom istrage o ubistvu Srđana Kneževića IPTF smijenio zbog navodno nedozvoljenih aktivnosti. Mnogi su tada sumnjali da je postojao dogovor između pojedinaca iz SDS-a i pojedinaca iz IPTF-a.
Za ubistvo Ljubiše Savića Mauzera pred Sudom BiH odgovarao je Đorđe Ždrale. Prvostepeno je osuđen na 20 godina zatvora. U vrijeme ubistva bio je pušten iz zatvora, u kojem je služio kaznu za druga nedjela, a sumnjalo se da je na taj način pokušano da mu se obezbijedi lažni alibi.
Postojale su i sumnje da su pojedinci iz vrha SDS-a prodavali oružje iz domaćih skladišta na međunarodnom tržištu, i to zajedno sa muslimanskim AID-om.
To je, prema tim tvrdnjama, istraživao Srđan Knežević, a do istih tragova kasnije je došao i Mauzer.
Nalogodavci ubistava nikada nisu utvrđeni.
Autor: Vijesti365
