Piše: Goran Sarić
Bosnu volim i često joj se vraćam. Više od dvadeset godina je redovno posjećujem. Volim sva tri njezina naroda.
U mom životu, “Bosanci” sve tri vjere su mi bili možda i najdraži ljudi, prijatelji, drugovi, suradnici. Zato me boli što je draga mi zemljica Bosna i 30 godina nakon tog nesretnog bratoubilačkog rata kolonijalna uprava, što se Meho, Dragan i Ante ne mogu dogovoriti sami da tu prelijepu zemlju izgrade i čuvaju.
A kako graditi Bosnu i Hercegovinu, ako ne na Daytonskom sporazumu?
Prekjučer sam u Bosnu došao nimalo lijepim povodom. Umjesto da posjetim strukture u Visokom, kamene kugle kod Teočaka ili Zavidovića, stećak iznad Pala ili srednjovjekovni Bobovac, otišao sam u zgradu suda BiH, zgradu koja je za vrijeme rata služila kao logor za Srbe. Jaka simbolika. U tom bivše kazamatu za Srbe, sudi se navodno Dodiku, a u stvari Srbima i Republici Srpskoj, od strane bivše pripadnice armije BiH i kadra Alijine SDA.
Prekinuo sam arheološku ekspediciju po Bliskom Istoku. Ispravno govoreći, to je Srednji Istok, Balkan je za zapadnjake Bliski Istok. A ovakvu lakrdiju kojoj sam prisustvovao, teško da bih gledao i na Bliskom Istoku. Suđenje, a u stvari travestija, u režiji kolonijalnog upravitelja, privatnog građanina Christiana Schmidta, koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik, krši sve postulate prava i pravde. Sve kad bi Schmidt i imao mandat UN-a da bude visoki predstavnik, njegova uloga je nadziranje implementacije aneksa 10, odnosno nadgledanje provedbe svih civilnih aspekata Daytonskog sporazuma.
Ni jedan visoki predstavnik s aneksom 4, odnosno ustavnim aspektima Daytonskog sporazuma nema ništa, a baš radi toga sude Dodiku. Da je ovo suđenje Dodiku sigurno ne bih prekidao puta, jer mene ne zanimaju privatni problemi bilo kojeg političara. Ali ovo je suđenje Srbima zapadno od Drine, i Republici Srpskoj u kojoj živi tih malo Srba što je ostalo nakon genocida u NDH.
Zato sam došao, da pomognem, koliko je u mojoj moći, tom stradalničkom narodu. Uvijek ću se zalagati za pomirenje i suživot “Bosanaca” sve tri vjere, ali suživot se ne može graditi na rušenju Republike Srpske, jedinog garanta kakvog takvog opstanka Srba u BiH. Posebno bi Hrvati, pa čak i Bošnjaci, trebali rješavati svoje probleme bez “visokih predstavnika”.
Budu li vas zapadnjaci mirili, sukob će biti permanentan. Srbi u BiH se dobro sjećaju 1941. Kako su prošli kad nisu imali svoju državu. Nitko ne može srušiti Republiku Srpsku bez da izvrši novi genocid nad Srbima. Zato je potrebno da svi zajedno energično ustanemo protiv bilo kakvog rušenja Republike Srpske. Ili što bi rekao hrvatski predsjednik Milanović: “Dalje prste od Dodika!”
