Pa gdje drugo nego na hipodromu? Mjesto gdje su se okupili konjušari, savršeno je poslužilo – ustaškim nostalgičarima koji su sinoć, uz taktove Marka Perkovića Thompsona, kolektivno jahali fantazije o “slavnoj” NDH.
A kad je krenulo “Za dom spremni” – stadion, pardon, štala, je eksplodirala. Histerično, zanosno, ponosno. Kao da nisu prošla ni tri dana od 1941. godine.
Bravo Hrvatska! Država u kojoj je “Za dom spremni” valjda kulturno naslijeđe, a Tompson državna opera. Još samo da se zove “Marko von Blajburg” pa da sve bude autentičnije.
I da, ako ste se pitali da li je iko reagovao – naravno da nije. Policija? Prisustvovala. Politika? Zadovoljno ćuti. EU? Nema vremena da se bavi veličanjem fašizma u svom dvorištu.
U zemlji gdje je antifašizam psovka, a ustaštvo “izraz tradicije”, logično je da hipodrom služi kao prostor za manifestacije mržnje – za konjušare koji i dalje nariču za Pavelićem.
Pa neka se zna: kad Tompson pjeva, pjevaju i duhovi Jasenovca. A sve to – naravno – uz ovacije, dimne baklje i suze radosnice na licima onih koji sanjaju novu “čistu Hrvatsku”.
Da apsurd bude potpun, koncert je uredno ispratila i Radio-televizija Srbije. Javna medijska kuća, koju plaćaju i Srbi, prenosila je atmosferu sa hipodroma kao da se radi o kulturnom događaju, a ne o javnom okupljanju simpatizera fašizma. Nedopustivo je da se iz Beograda, preko nacionalne frekvencije, normalizuje koncert na kojem se uzvikuje ustaški pozdrav.
I za kraj – koliko je bilo “blokadera” na koncertu? Ili ti isti što inače vrište protiv “govora mržnje”, imaju slobodan dan kada se urlaju poruke pod kojima su klani Srbi?
Vijesti365