Nakon što je objavljeno da kamere u tramvaju koji je iskočio iz šina nisu radile jer je server navodno u kvaru još od novembra, otvorilo se više pitanja nego odgovora.
Prema navodima portala Istraga.ba, posljednji snimci zabilježeni su prije nekoliko mjeseci. To znači da u trenutku nesreće – nema unutrašnjeg video-zapisa.
Ali tu počinje problem.
Ako je server bio u kvaru mjesecima, kako je moguće da to niko u sistemu GRAS-a nije primijetio? Postoji li zapis o prijavi kvara? Postoji li servisni nalog? Ko je odgovoran za tehničku ispravnost nadzornog sistema?
I najvažnije pitanje – kome ide u prilog to što nema snimka?
U javnosti se već spekuliše o odgovornosti vozača. Da su kamere radile, snimak bi mogao jasno pokazati šta se dogodilo: brzinu, reakciju, stanje na pruzi, eventualne tehničke nepravilnosti. Bez snimka, teret tumačenja ostaje na iskazima i vještačenjima.
Zvanična verzija glasi – „server je bio u kvaru“.
U tom slučaju, postavlja se niz logičnih pitanja:
Kada je kvar prijavljen?
Ko ga je trebao otkloniti?
Zašto vozilo sa neispravnim sistemom nadzora saobraća mjesecima?
Postoji li interna dokumentacija koja potvrđuje tvrdnje o kvaru?
U ovakvim slučajevima transparentnost je obaveza.
Jer ako je kvar stvaran – onda je riječ o teškom nemaru.
A ako nije – onda je riječ o nečemu mnogo ozbiljnijem.
I zato ovo više nije samo tehničko pitanje.
✍️Vijesti365
