Dejtonski mirovni sporazum je narušen, ali nije prevaziđen. On je najuspješniji mirovni projekat SAD-a u zadnjih pola vijeka i paradoks je da su ga najviše urušavali upravo činovnici svih predhodnih administacija.
Poručila je ovo u intervjuu za Banjaluka.net Ana Trišić Babić, savjetnica predsjednika Republike Srpske.
Trišić Babić je istakla da tim urušavanjem Bošnjaci nisu dobili ništa, a da je BiH izgubila mnogo.
„Svjedoci smo da se to urušavanja nastavlja i ovih dana, naprimjer, kroz urušavanje i Vašingtonskog sporazuma. Najveći dio onoga što je urađeno u godinama koje su uslijedile, a što se pokazalo funkcionalnim, rezultat je dogovora strana u BiH. Sve što se nametalo silom i intervencionizmom samo je stvaralo razdor“, dodaje Trišić Babić.
Naredne godine je 30. godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma. Šta je njegova najveća vrijednost?
TRIŠIĆ BABIĆ: Najveća vrijednost Dejtonskog sporazuma, uz uspostavljanje mira, je i otklanjanje uzroka sukoba. Rat u BiH nije počeo što su se narodi međusobno mrzeli, već što je narušen princip ravnopravnosti, i što ni jedan narod nije želio da prihvati da drugi odlučuju o njemu.
Dejtonski sporazum je uvažio istorijsko nasljeđe i prirodu odnosa. Koncipirao je okvir u kom je BiH jedino moguća i održiva, ali i dao mogućnost da barem oni dijelovi BiH koji imaju podršku naroda, kao što je Republika Srpska, zažive i razviju svoj ustavni i institucionalni kapacitet.
Gdje je BiH poslije trideset godina?
TRIŠIĆ BABIĆ: Trideset godina kasnije, BiH je “čardak ni na nebu, ni na zemlji,” pogleda uprtog na sve strane, a zatvorenih očiju unutar sebe. Došli smo na raskrsnicu. Jedan put vodi ka EU i konačnom preuzimanju punog suvereniteta od strane institucija i nivoa vlasti u BiH. To, naravno, zahtijeva otvoren razgovor i domaći dogovor, baziran na realnom i mogućem. Nije tajna da mnogi u BiH i van nje taj put ne vide kao vlastitu preferencu. Međutim, međunarodne i regionalne okolnosti, kao i situacija u EU, govore da će to ostati jedini realni put: EU i domaći dogovor.
Da li se moglo više?
TRIŠIĆ BABIĆ: Moglo je i moralo, ali su motivi bili različiti. Republika Srpska je željela i želi sadržaj i suštinu, neki su željeli formu i gomilanje pečata u Sarajevu. Republika Srpska je imala motiv da svako da najviše od sebe, drugi su imali motiv da uzmu od Srpske najviše što mogu.
Srpska se bavila gradnjom, drugi razgradnjom.
Šta je omogućilo BiH da nakon dvije decenije stagnacije na evropskom putu postigne otvaranje pregovora o članstvu u EU u martu 2024. godine?
TRIŠIĆ BABIĆ: U međunarodnoj politici, pa tako i u EU integracijama, rijetko je jedan faktor koji dovodi do dramatičnih promjena. Situacija u Ukrajini i otvaranje EU perspektive njoj, Moldaviji i Gruziji je jedan faktor. Drugi faktor je želja pretežno susjednih država zapadnog Balkana, Mađarske, Austrije, Slovenije, Hrvatske, da u naletu pozitivnih i relativno brzih odluka oko Ukrajine, region ne bude izostavljen. BiH se u tom slučaju nametnula kao logična zemlja, gdje su koraci iz perspektive EU integracija bili mogući i nužni.
Ima li promjene stava EU?
TRIŠIĆ BABIĆ: Da, promjena koja se ogleda u sadržaju i pristupu EU politike, bez nametanja, bez idealističkih i akademskih ideja o tome kako Perica zamišlja svijet i BiH, uz mnogo realniji pristup i stvaranje iskrenog prostora da domaći političari dođu do dogovora.
Da li se u BiH nešto promijenilo?
TRIŠIĆ BABIĆ: Apsolutno, i mislim da je ta promjena i najvažniji faktor. Spremnost bh. aktera da sjednu, razgovaraju, i dogovore se, uz puno uvažavanje ustavne strukture, nadležnosti i odgovornosti u BiH.
Desetine odluka, od amandmana na Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, Zakona o sukobu interesa, Zakona o borbi protiv pranja novca i terorizma i drugih stajali su u ladicama i po nekoliko godina. Svi su usvojeni kao rezultat napornog rada, traženja kompromisa, u jednoj atmosferi povjerenja i uvažavanja ustavnih nadležnosti.
Zašto onda BiH nije ostvarila dovoljan napredak od marta 2024. kako bi lideri EU formalno otvorili pregovore o članstvu naredne sedmice?
TRIŠIĆ BABIĆ: Tu nema nikakve mistike. Atmosfera koja je prethodila martovskoj odluci EU urušena je od strane onih koji u BiH ne žele vidjeti snažniju EU i napredak ka članstvu u EU koji je zasnovan na dogovoru domaćih političara.
Ni sedmica nije prošla nakon odluke EU, a pod pritiskom Ambasade SAD-a u Sarajevu, Kristijan Šmita je nametnuo najobimnije izmjene izbornog zakona BiH u zadnje dvije decenije. O čijim efektima danas niko ne govori, a i sa pravne, političke i stručne strane dalo bi se šta kazati, uglavnom kritično. Time su odnosi EU i nekoliko zemalja članica s jedne strane, i SAD i Šmita sa druge strane pale na najniži mogući nivo. Ambasador EU je po prvi put odbijao da prisustvuje sastancima u zgradi OHR-a. Poruka Brisela u tom trenutku bila je ‘evo, neka sada drugi preuzmu inicijativu.’
Politika Republike Srpske u tom trenutku, sa iskustvom sličnih dramatičnih razvoja događaja u međunarodnoj zajednici, bila je višeslojna i odgovorna. S jedne strane, jasno smo poručili Šmitu da je takvo ponašanje neprihvatljivo. S druge strane, bili smo spremni još više da radimo na EU putu, jer je sada i našim partnerima u EU postalo jasno, da je upravo EU put i put do oslobađanja od okova OHR-a i stranog intervencionizma.
Mi smo našim partnerima u Sarajevu, ali i EU kazali: „dodajmo sada EU put u još jaču brzinu.“
U toj situaciji, međutim, neki političari u Sarajevu procijenili su da je isplativije zajedno sa SAD-om i ministarstvom vanjskih poslova Njemačke, pokrenuti inicijativu da se usvoji rezolucija o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda. Paralelno s tim, EU zvaničnici bili su zabavljeni vlastitim izazovima, prije svega sa izborima za Evropski parlament, sastavljanje nove Evropske komisije, ali i nekoliko nacionalnih izbora. Diplomatski i drugi resursi EU, u takvoj situaciji, fokusirani su na podršku Crnoj Gori i Albaniji, a loptica u BiH je ispuštena. Sada smo tu gdje jesmo.
Gledajući naprijed, ima li mjesta za optimizam? Koji koraci su sada potrebni za formalno otvaranje pregovora o članstvu BiH u EU?
TRIŠIĆ BABIĆ: Teško je biti optimista, ali ukoliko se pokrenemo, onda će tome doprinijeti dva glavna faktora. Prvi faktor je izostanak odluke o formalnom otvaranju pregovora sa BiH naredne sedmice, ali i činjenica da smo još uvijek jedini na zapadnom Balkanu bez Plana rasta. Neki u BiH bi mogli uvidjeti da bez razgovora i dogovora domaćih aktera nema napretka. Takvo sazrijevanje bi moglo imati pozitivan uticaj na dinamiku dogovaranja u BiH. Dodatno, ulazimo u 2025. koja nije tzv. predizborna godina, a od početka 2023. smo prošli mnogo toga, i uspona i padova. Takođe, ono što je preostalo da se dogovori je dosta manji dio u odnosu na ono što je već dogovoreno.
Drugi faktor su širi međunarodni događaji i tokovi, koji zbog izbora u SAD-u i situacije u Ukrajini i na Bliskom Istoku, dovode EU pred ključni zadatak da konačno preuzme punu inicijativu u BiH i regiji. Sa novim vodstvom u Briselu, ali i u Delegaciji EU u Sarajevu, mislim da postoji dobra osnova da se vratimo na predmartovsku dinamiku i atmosferu.
Predsjedavajuća Cvijanović je tokom posjete Briselu i sastanaka sa svima koji nešto znače, vrlo jasno prenijela ove poruke i ponudila konkretne ideje.
Kako će povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću uticati na EU integracije BiH?
TRIŠIĆ BABIĆ: Politika Republike Srpske je konzistentna: svjesni globalnih, evropskih, i regionalnih odnosa, mi nemamo planove za unilateralne i avanturističke poteze. Ali, vrlo jasno, nedvosmisleno, i odgovorno poručujemo kako želimo da se odnosi u BiH uređuju na osnovu dogovora domaćih aktera, u okviru za to dejtonskim ustavom predviđenim procedurama.
Očekivanje od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću su dvojaka. S jedne strane nadamo se da će prestati različiti pritisci, od sankcija do pritiska na pravosudne i druge institucije u BiH. Čitava avantura sa nametnutim izmjenama krivičnog zakona, koje su dovele do sudskog procesa protiv predsjednika Milorad Dodika osmišljene su u Ambasadi SAD, od strane administracije koja je slične procese pokretala i protiv predsjednika Trampa i njegovih saradnika. To će, nadam se sada prestati. S druge strane, nadamo se da će to uticati na političare u Sarajevu, da se prestanu oslanjati na očekivanja da će neko drugi pregovarati sa Banjalukom u njihovo ime. I jednako bitno, nadam se da će sve to potaknuti EU da preuzme aktivniju ulogu u BiH i regiji, i da se onda fokusiramo na šta je realno moguće, dobro za sve u BiH i naš EU put.
Kako globalne promjene, uključujući situacije u Ukrajini, na Bliskom Istoku i u SAD-u, utiču na BiH?
TRIŠIĆ BABIĆ: Moja nada je da će se svi ovi tokovi se u BiH reflektirati na način da ćemo se okrenuti sami sebi, te u ustavom predviđenim procedurama, uz uvažavanje različitih interesa i vizija, krenuti dogovarati što je moguće i za sve u BiH dobro. Bez vanjskog pritiska i štetnog uticaja, i bez ilizija da neko izvana može raditi naš posao, ili presuđivati u korist jedne, druge ili treće strane.
