Umičević: Orden koji sam dobio je velika obaveza i čast

Povodom 30. rođendana Republike Srpske, predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, odlikovala je Medaljom zasluga za narod, Marinka Umičevića, tehničkog direktora Tvornice obuće “Bema” Banjaluka, uglednog privrednika, priznatog sportskog radnika, ali nadasve poznatog humanistu i čovjeka velikog srca, u šta su se mnogi mogli uvjerili u svim godinama iza nas.

Upravo zbog toga, apsolutno nema sumnje da je ovo odlikovanje otišlo u prave ruke, a što potvrđuju i brojne poruke i čestitke koje ovaj veliki čovjek i dobrotvor dobija svakodnevno, i evo već nekoiko dana nakon dobijenog priznanja.

Naime, Umičević kao tehnički direktor uspješno vodi Tvornicu obuće „Bema“, ali i Rukometni savez Republike Srpske kojeg je preporodio kada ga je preuzeo prije nepune četiri godine. Sjajan posao uradio je sa trofejnim Košarkaškim klubom invalida „Vrbas“, čiji je osnivač i predsjednik, kao i veliki borac za ukidanje barijera za lica sa invaliditetom, te nije čudo što je isto odlikovanje dobio i ovaj sportski kolektiv.

“Želim da se zahvalim predsjednici Republike Srpske Željki Cvijanović na ovom izuzetnom priznanju, kako lično za mene isto tako koje je pripalo mom Košarkaškom klubu invalida „Vrbas“. Iskoristio bih priliku da se zahvalim svim igračima koji gotovo dvije decenije dostojno predstavljaju Republiku Srpsku širom Starog kontinenta kao i trenerima. Veliko hvala i svima onima koji prate naš rad, a tu prije svega mislim na ljude iz medija koji su non-stop sa nama, Vladimir Simić, Vidosav Đurđević, Slobodan Babić i drugi. Naravno, zahvaljujem se i radnicima Tvornice obuće „Bema“ kao i vlasnicima ovog preduzeća gospodi Martinu Žilniku i Benjaminu Fugini”, izjavio je Marinko Umičević, čovjek koji iza seba ima velika djela.

Marinko Umičević je u svemu imao veliku podršku od porodice, odnosno nesebičnu podršku supruge Miljke, kćerki Sanje i Marije, zeta Mladena i naravno unuka Filipa.

“Bez njih ništa ne bih mogao sam. Naravno i oni su zaslužni za sve što sam dosad uradio i što sam, između ostalog, dobio ovo odlikovanje na koje sam ponosan”, dodao je Umičević koji je naglasio kako je srećan zbog činjenice što je priznanje dobio i Rukometni klub Borac m:tel.

Ono što s pravom možemo istaći, a to je da zaposleni u Tvornici obuće „Bema“, svi u Rukometnom savezu Republike Srpske, Košarkaškom klubu invalida „Vrbas“ i drugi mogu biti ponosni na čovjeka kakav je Marinko Umičević.

“Takođe, zahvaljujem se i gospodinu Miloradu Dodiku koji me i predložio za odlikovanje. Veliko hvala i za bezbroj čestitki, od prijatelja i poznanika, čak i jednog neprijatelja koji me stalno kritikuje, a koji je smogao snage da kaže da sam odlikovan zasluženo. Iza sebe imam 45 godina rada u tvornicama obuće “Bosna“ i “Bema“, rođeni Banjalučanin, porjeklom iz Novog Grada , humanitarnim radom se bavim 30 i više godina, te smatram da je odlikovanje zasluženo i da mi je ovo još jedna velika obaveza, da tokom ovih godina koje su mi preostale dam svoj maksimum u tvornici obuće“Bema“, u svom Košarkaškom klubu invalida „Vrbas“ i drugim klubovima i humanitarnim organizacijama, te Republici Srpskoj, a i Bosni i Hercegovini”, rekao je Umičević i dodao da je odlikovanje koje mu je uručeno jedna velika obaveza, ali i čast. S tim u vezi, on se zahvalio svojoj porodici za svu podršku koju mu pruužaju, ali i radnim kolegama iz Tvornice obuće „Bema“, te njemu najdražim košarkašima kluba invalida „Vrbas“ koji su takođe dobili orden zasluga za narod.

“Oni su već odavno ponos Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i Evrope. Sama činjenica da igramo Evroligu 1 dovoljno govori gdje smo. Od 3.300 klubova „Vrbas“ je prema Fiba rejtingu. 31., sa smiješnim budžetom, ali velikim srcem i ponosan sam da u „Vrbasu“ igraju igrači svih nacionalnosti, da se ne gleda ko je ko, da su to sve moja djeca o kojima vodim računa u svakom pogledu, pa nekada zagalamim kao i na svoje radnike, kao i na svoju djecu, ali to je sve u cilju i interesu boljitka”, rekao je Umičević.

Sve u svemu, veliko priznanje za velikog čovjeka kakav je Marinko Umičević, čime je samo potvrđeno da se radi o uspješnom privredniku i velikom humanisti i čovjeku ogromnog srca, tako da je priznanje otišlo apsolutno u prave ruke, te ga sa ponosom i ističe na radnom mjestu. Prepoznat je sav trud i energija koju je ovaj čovjek uložio, ne štedeći ni sebe ni svoje zdravlje, a sve kako bi ljudima oko njega bilo bolje. E zato je i zaslužio priznanje. Svaka čast.

(N.Sp.)