Decenijama unazad u BiH smjenjivale su se razne garniture vlasti, razne politike pronalazile su svoj put do javnosti, neke su realizovane, dok su neke poslužile tek da popune medijski prostor. Mnogi su se okušavali u politici, neki su na političkoj sceni opstali i do danas, dok je onim drugim takvo iskustvo bilo još jedna životna avantura i izlet.
Ipak, svim tim ličnostima, politikama i partijama jedan momenat je zajednički. Gotovo nikada na političkoj sceni BiH nije se pojavila ličnost, niti je u skladu sa tim promovisana politika koja je u potpunosti oponirala ideji da BiH postane punopravni član EU. Bilo je, i sada ima politika i političara koji prema članstvu u EU imaju ravnodušan stav, ali do danas se nije pojavila jasna ideja da BiH odustane od te misije.
Dok je odnos prema tom pitanju među institucijama i političarima u BiH držao konstantu, geopolitički faktori činili su da se promijene dominantne okolnosti u EU, što se direktno odrazilo i na odnos zajednice i njenih članova prema zemljama zapadnog Balkana. U periodima kada je interesovanje za članstvom u EU među građanima i političkim liderima u BiH zbog konstantnog odbacivanja opadalo, Unija je BiH davala gram nade.
Tako je bilo i nakon opštih izbora 2022. godine, kada je BiH dodijeljen status kandidata, iako su okolnosti I prilike u zemlji bile identične ili možda čak i gore u godinama koje su prethodile takvoj odluci. Bilo je to produžavanje nade za proevropske političare u BiH, ali i šamar onim dijelovima, članicama EU koje su takvu odluku podržale samo deklarativno. Cilj je bio jasan, u očima građana i političara BiH približiti EU, dok su oni konspirativni, realni bili sasvim drugačiji i mogu se tumačiti kao nagrada za urađeno, dok će se novim uslovljavanjem u BiH sprovoditi interesi međunarodne zajednice. Potvrda ovakve tvrdnje može se smatrati i debaklom pokušaja da se slično uradi sa instaliranjem Kristijana Šmita u BiH i neuspijelim pokušajem podvale njega kao visokog predstavnika.
Dvije godine kasnije na djelu imamo opstrukciju dogovora među liderima BiH, iako se godinama unutrašnji konsenzus pokušava nametnuti kao jedan od najvažnijih procesa nephodnih za napredak na putu BiH ka EU.
Naime, godine pregovora u vezu sa izmjena Izbornog zakona u BiH napokon su urodile plodom I lideri u BiH napokon su uspjeli da se usaglase oko određenog modela, koji ne bi trebalo da ugrozi interese niti jedne strane. Međutim, takav model podrazumijeva potpuni integritet izbornog procesa, bez stranih intervencija, što očigledno ne odgovara interesima stranih ambasada I predstavnika evropskih udruženja u BiH, te na sve načine pokušavaju da ospore dogovor. Sve to dešava se pod izgovorom da dogovoreni metod ne uključuje izmjenu Ustava BiH, a da bez takvog postupka nema ni adekvatne implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava po kojima su vlasti u BiH dobile obavezu osigurati pravo svakom građaninu da glasa.
Pored toga, Ambasada SAD iznijela je niz zamjerki na onaj dio dogovora koji se odnosi na sam tok sprovođenja izbora.
U suštini cilj je osporiti dogovor, jer ukoliko se pokaže da je on u BiH moguć, EU gubi legitimit da BiH daje uslovljava, a “neposlušne”, pod izgovorom da sprovode separtističke ideje i utiču na nefunkcionisanje BiH, sankcionišu.
Ipak, mora se uputiti pohvala Bošnjacima, jer pristankom na dogovoreni model, ako ostanu pri takvom stavu, znači da su napokon shvatili jedini mogući način funkcionisanja BiH. Konsenzus, dogovor i unutrašnji dijalog, bez stranog intervencionizma.
