Vijesti365
Rade Rogić bio je srpski vojnik i ratni zarobljenik koji je tokom rata u Bosni i Hercegovini
brutalno ubijen od strane mudžahedina.
Tokom izviđačkog zadatka između Bihaća i Bosanske Krupe, u rejonu sela Gudovac,
Rogić je zarobljen od strane pripadnika jedinice „Hamze“, u sastavu 505. muslimanske brigade
iz Bužima, u čijim redovima su se nalazili i strani mudžahedini.
Snimak zločina obišao je svijet. Nad Radetom Rogićem izvršen je ratni zločin koji uključuje mučenje, ponižavanje i odsijecanje glave.
Ovaj zločin dokumentovan je svjedočenjima i
video-snimcima i ubraja se u niz zločina koje su mudžahedinske jedinice počinile nad Srbima, o čemu su godinama izvještavali brojni domaći i međunarodni mediji.
Rade Rogić je žrtva zločina koji je decenijama potiskivan, relativizovan i guran pod tepih.
Njegova porodica podnijela je tužbu pred nadležnim institucijama, a prema medijskim navodima,
sprovedena je i istraga u kojoj su za ubistvo bile osumnjičene 22 osobe. Optužnica, međutim,
nikada nije podignuta.
Slučaj Radeta Rogića razmatran je i pred Haškim tribunalom, koji je, prema dostupnim
informacijama vratio video-kasetu uz obrazloženje da je sadržaj previše brutalan,
te odbio da procesuira ovaj zločin.
Godinama kasnije, javnost je ponovo uznemirio komentar objavljen na društvenim mrežama.
Sa javnog Facebook profila pod imenom i prezimenom Enes Dervišević ostavljena je poruka:
„Bravo, ruka mu se pozlatila“ – komentar kojim se otvoreno slavi odsijecanje glave
Radetu Rogiću.
Prema informacijama dostupnim u medijima i na samom profilu, Enes Dervišević je pripadnik
Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Time se linija od ratnog zločina nad srpskim vojnikom povlači direktno do javne poruke
podrške tom zločinu, izrečene uz simbol policijske vlasti i uniforme institucije koja bi
morala garantovati bezbjednost svih građana.
Ovdje nije riječ o „mišljenju“ niti o provokaciji. Riječ je o javnom odobravanju klanja,
izrečenom pod imenom i prezimenom, uz javno isticanje pripadnosti policijskoj strukturi.
Zato se pitanje nameće samo po sebi:
kako se Srbi u Sarajevu mogu osjećati bezbjedno kada policijsku uniformu nosi osoba
koja javno slavi klanje Srbina?
Odgovor na ovo pitanje ne duguje se samo porodici Radeta Rogića.
Duguje se pravdi, institucijama i društvu koje tvrdi da je prošlo rat.
