“Bosna i Hercegovina, kao i sve druge članice Ujedinjenih naroda, mora imati sve prerogative nezavisne i suverene države, uključujući državnu imovinu”. Ovo je izjavio Denis Bećirović nakon što je, zajedno sa Željkom Komšićem, u procedure uputio prijedlog zakona o “državnoj imovini”.
“Ovo je jedan od najsloženijih i najvažnijih zakona u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Zajedno s velikim brojem stručnjaka, na pripremi ovog zakona radili smo više od šest mjeseci” . Ovakve izjave razotkrivaju u potpunosti namjere političkog Sarajeva. Njima treba da dodamo I izjave koje mjesecima stižu iz OHR-a I američke ambasade:
“Stav Sjedinjenih Država o pitanju državne imovine godinama je jasan, dosljedan i nije se mijenjao. Državna imovina pripada državi, a za njezino regulisanje potreban je zakon na državnoj razini. To nije stvar mišljenja; to je ustavna i pravna činjenica”.
“Sjedinjene Države pružaju podršku naporima na usvajanju zakona na državnoj razini kojim bi se regulisalo pitanje državne imovine i kojim bi se konačno riješilo ovo pitanje, te apeluje na sve strane da se konstruktivno angažuju”.
Ovo je samo dio poruka kojima smo zasuti posljednjih mjeseci. U istom tonu poruke šalje OHR, pa čak I OEBS. O federalnim medijima je suvišno I da pričamo, ali ono što zabrinjava su poruke koje šalje Ustavni sud.
Ustavni sud BiH je 2020. godine ukinuo član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske, jer on, prema njima, nije u skladu sa državnim ustavom , jer je, kako kažu, i to također državna imovina koja se ne smije rješavati jednostrano. U obrazloženju se čak tvrdi da naš zakon nije mogao da bude usvojen, jer je , prema Ustavnom sudu BiH, tzv.Republika BiH 1994. godine donijela Zakon o pretvaranju društvenog vlasništva kada Republika Srpska kao entitet nije ni postojala. Sada je valjda jasnije zašto je sporan I praznik Dan Republike 9.januara. Sarajevo je, zajedno sa svojim partnerima u nekoliko ambasada I OHR-u, te Ustavnom sudu, Tužilaštvu I Sudu BiH, definitvno neprijatelj Srpske.
Pitanje imovine je ključno I, po svemu sudeći , posljednje veliko pitanje BiH. Poslije ovoga nema više pitanja, ma kako se ono završilo. Ako mi ostanemo pri našem stavu da je imovina naša I da rijeke, šume, vode I druga bogatstva ne mogu da pripadnu nekoj državnoj zajednici BiH, druga strana neće moći da nastavi sa daljim oduzimanjem naših nadležnosti. A ako popustimo …Mislim da ćemo vremenom, možda u samo nekoliko godina, seliti odavde u svim pravcima. Prema Srbiji ili prema zapadu. Sasvim je svejedno. Mi više nemamo Republiku Srpsku ako nemamo imovinu. I to je ono što svi znaju. Zato je pokrenut cijeli mehanizam protiv onoga ko je označen kao brana-Milorada Dodika. I u taj mehanizam su uključeni svi oni koje smo označili gore.
Evo nekoliko tačaka iz državnog zakona Crne Gore:
II. STVARI I DRUGA DOBRA KOJIMA RASPOLAŽE CRNA GORA
Dobra od opšteg interesa
Prirodna bogatstva
Član 11
Prirodna bogatstva kojima raspolaže Crna Gora su:
– rude, nafta, gas i druga prirodna bogatstva određena zakonom;
– izvori mineralnih i termalnih voda;
– radio-frekvencije i numeracije;
– prirodna jezera i druge vodne akumulacije i živa i neživa bogatstva u njima koja u skladu sa propisima nijesu u privatnoj svojini;
– unutrašnje morske vode i teritorijalno more, morsko dno, podmorje i podzemlje, živa i neživa bogatstva u njima;
– sprudovi, rječni nanosi, navozi, nasipi, kupališta, hridi, limani, grebeni, vrulje, izvori i vrela;
– obale i kanali koji su u državnoj svojini;
– vodotoci i podzemne vode od značaja za Crnu Goru, u skladu sa zakonom;
– ostala prirodna bogatstva od značaja za Crnu Goru određena zakonom.
Dobra u opštoj upotrebi
Član 12
Dobra u opštoj upotrebi kojima raspolaže Crna Gora su:
– vazdušni prostor;
– putevi (autoputevi, magistralni i regionalni putevi) i prateći objekti;
– aerodromi sa pripadajućom infrastrukturom;
– željeznička infrastruktura u skladu sa zakonom;
– luke, lukobrani i brane;
– infrastrukturni objekti od značaja za Crnu Goru;
– predmeti izvađeni arheološkim iskopavanjem;
– koridori i satelitske orbite.
Druga dobra od opšteg interesa
Član 13
Druga dobra od opšteg interesa kojima raspolaže Crna Gora su:
– šume, šumsko zemljište i šumski putevi koji im pripadaju u svojini Crne Gore obuhvaćeni posebnim osnovom gazdovanja;
– državna imovina u zaštićenim djelovima prirode – nacionalni parkovi;
– građevinsko i drugo zemljište kao i objekti u svojini Crne Gore u zoni morskog dobra;
– termoelektrane sa pripadajućim objektima;
– objekti za prenos električne energije (dalekovodi i trafostanice);
– kote i trase za elektronske, telekomunikacione i radio-difuzne sisteme u svojini Crne Gore;
– telekomunikacioni objekti u svojini Crne Gore;
– radio-difuzni objekti u svojini Crne Gore;
– skloništa u svojini Crne Gore;
– građevinsko zemljište u svojini Crne Gore;
– poljoprivredno zemljište u svojini Crne Gore;
– vodno zemljište od značaja za Crnu Goru u svojini Crne Gore;
– objekti za obrazovanje, nauku, zdravstvo i socijalnu zaštitu sa pripadajućim zemljištem u svojini Crne Gore;
– spomenici kulture u svojini Crne Gore;
– kulturno-istorijska dobra, ako nijesu u svojini drugih pravnih i fizičkih lica;
– objekti za sport i fizičku kulturu sa pripadajućim zemljištem u svojini Crne Gore;
– biljni i životinjski svijet;
– druga dobra u skladu sa zakonom.
Da li je sada jasnije svima šta to želi Sarajevo? Šta mi to gubimo ? Da li imamo srpsku državu na prostoru ove zajednice? Da li treba da nestanemo odavde iako smo ovdje vijekovima? Vrijeme je da se povuče granica. Predsjednik Srpske Milorad Dodik je više nego jasan ako Kristijan Šmit pokuša da nametne zakon o imovini:
“Održaće se sjednica Narodne skupštine i odmah nakon toga proglasiti nezavisni status Republike Srpske”.
Ne može drugačije. To je stav. Ovo pitanje nikada ne smije da dodje na dnevni red bilo kojeg parlamenta. OHR je već priznao da je imovina vlasništvo entiteta kada je pokrenut proces privatizacije državne imovine krajem devedesetih godina.
Niz procesa koji su pokrenuti u Sarajevu posljednjih godina apsolutno su išli na štetu Republike Srpske. Nijedan proces ne vodi poboljšanju odnosa ili našem napretku. Nijedan. Iza svih procesa stoji podrška američkog I britanskog ambasadora, OHR-a I svih organa na nivou BiH. I to nije teorija zavjere. To je vidljivo I jasno svima . Osim možda Igoru Crnadku, Jeleni Trivić I sličnima. I zbog svega toga, neka riječi Milorada Dodika zaključe ovaj tekst:
“Zato je BiH nakaradna, zato je BiH neuspješna i zato BiH ne može da uspije”.
