Bivši direktor Policije Srpske Dragomir Andan istakao je da je američki ambasador u BiH Majkl Marfi izašao iz diplomatskih okvira, grubo se miješajući u unutrašnje uređenje BiH.
Tekst Dragomira Andana objavljujemo u cijelosti:
Ovih dana američki ambasador u Sarajevu ponovo svojom nediplomatskom retorikom pokušava da osvoji simpatije Bošnjaka. Opet je proradio minder, sijelo za sinijom uz razne đakonije i ko zna šta još.
Na lokalitetu Baščaršije, koju posjećuje američki ambasador, u javnoj upotrebi u ugostiteljskim objektima nudi se upotreba nargile. Čini se to kao prestižan čin novoformirane sarajevske elite. Čini mi se da je Marfi podlegao tom poroku i da čestom upotrebom tog čudnog napitka, gubi razum.
Ne znam da li je provjeravao sadržaj nargile i da li je svjestan da se kroz taj opijat može staviti supstanca koja podstiče na mržnju prema Srbima i srpskom narodu u Republici Srpskoj.
Ne krivim Marfija ako je naivno pristupio ovom “užitku”, ali se pitam da li je služba koja ga prati zatajila, a bila je dužna da ga upozori na štetne posljedice poslije uživanja.
Podsjetio bih gospodina Marfija da je srpski narod slobodarski narod, da su dali ogroman broj žrtava u dva svjetska rata u borbi protiv hegemonista i fašista u dva svjetska rata na prostoru Balkana.
Preko 1.200.000 najboljih sinova i kćeri dalo je svoje živote u borbi protiv fašizma, dajući ogroman doprinos u stvaranju nove demokratije Evrope.
Ne treba, ili ipak treba reći, da su Srbi u Prvom svjetskom ratu izgubili preko trećine muškog stanovništva, a da se poslije toga uz američku zastavu na Bijeloj kući vijorila srpska zastava, i to je nešto s čim se ne mogu pohvaliti ni mnogo moćnije sile.
Gospodine Marfi, izašli ste iz diplomatskih okvira, grubo se miješajući u unutrašnje uređenje BiH. U svakoj normalnoj zemlji, koja nije protektorat kako vi tretirate BiH, bi Vas pozvali u Ministarstvo inostranih poslova i uručili Vam notu o protjerivanju, jer ste prekršili Bečki sporazum, kojim se reguliše status i djelovanje stranog diplomate.
Boreći se vijekovima za svoju samostalnost rađamo se sa kičmom. Našoj djeci i unucima, prenosimo istorijsku borbu našeg naroda, učeći ih da je kičma najvažniji organ našeg tijela. Ima naroda koji se rađaju bez ovog važnog organa, a Vi nećete ili ne želite da shvatite da mi to nismo.
Vi u ovoj zemlji BiH predstavljate veliku silu, silu koja bi upravljala cijelim svijetom, ali jedan mali narod se suprostavlja toj hegemoniji već godinama.
Ni sankcije, ni prijetnje, ni pritisci koji su na Vašoj stalnoj agendi neće nas spriječiti da budemo ono što jesmo, svoji na svome, sloobodni, druželjubljivi, dobri domaćini i ljudi koji vole svoju Republiku Srpsku.
I na kraju, ovaj narod nikad neće biti Monika Levinski.
