Postoji u Sarajevu neka novinarka koja se zove Helena Javor Ibrahimbegović. Kćerka je čuvenog Muhameda Ibrahimbegovića Fišera , koji je igrao fudbal za banjalučki Borac. Novinarka Helena radi za Dnevni Avaz.
Preselila je iz Banjaluke u Sarajevu i odlučila da karijeru gradi na pljuvanju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. S druge strane, jako se dodvorava Sarajlijama, koji tako čuju ono što žele da čuju.
Ta Helena je u nekoliko navrata bila gostujući “kolumnista” Fejs televizije, još jednog antisrpskog novinara Senada Hadžifejzovića i svaki put je pomenula rodno selo Milorada Dodika, njegovo “seljačko”porijeklo i uporedila sa njenim čistim banjalučkim korijenima.
Ona se pita da li, kada pođe za Banjaluku, treba da ponese pasoš (trebaće, trebaće), za nju su svi izbori u Republici Srpskoj ukradeni, ona prijeti i psuje, a pri tome poziva na lijepo ponašanje i ona je sigurna, sve slaveći odluku da se sudjenje nastavi u Sarajevu, u osudjujuću presudu antisrpskog suda.
Neke je stvari zaboravila. Njenog oca Muhameda i njegovu čestitu porodicu, od gladi je spasio upravo Milorad Dodik. Zahvaljujući njemu zaposlio se u Rafineriji, sve im je dao i nikome nikada, pa i u najgorim vremenima, nije falila dlaka sa glave.
Naprotiv. Helena mu vraća na svoj način. Postala je omiljena gošća i nekih portala u Republici Srpskoj (BUKA), postala je neko za koga svi unaprijed znaju da će dobiti ono što žele da čuju, ako im je to cilj.
Postala je mrzitelj Milorada Dodika. Valjda je to njen način da zaboravi sve ono što je Milorad uradio za njenu familiju. Ne vole ljudi da se podsjećaju kako ih je neko nekada pomogao. Osjećaju se dužnim. Postala je oličenje mržnje. Na sreću nije postala značajan novinar, niti će. Iz mržnje ne niče ništa dobro.
