Vojin Mijatović, nekadašnji politički predstavnik Republike Srpske, zauvijek će ostati upamćen kao izdajnik svog naroda i Republike Srpske. Njegovo izdajničko ponašanje prelaskom na stranu muslimana za šaku evra jedan je od najjadnijih primjera moralne dekadencije i političke prostitucije.
Mijatović je svjesno i bez imalo stida izdao srpski narod, svoju zemlju i svoje političke principe, sve zarad lične koristi. Za malo novca, počinio kukavičku izdaju, koja i priliči svakoj poturici.
Odabrao je da proda svoje principe, zbaci svaku moralnu vjerodostojnost i okrene leđa onima koji su mu nekada vjerovali podržavali ga i učinili sve da mu pomognu.
Ovaj sramni čin izdaje dodatno je pojačao jaz između srpskog i bošnjačkog naroda, unoseći otrov u već osjetljive odnose izgrađene na vjekovnim razlikama. Mijatović je prešao na stranu onih koji žele da oslabe srpski entitet i Republici Srpskoj oduzmu svaku političku i teritorijalnu autonomiju. Ali za njega, očigledno, lični interes i profit daleko su važniji od dobrobiti i interesa cjelokupnog srpskog naroda.
Pohlepa i bezumnost su glavne karakteristike Vojina Mijatovića koji je izabrao da izigrava političkog trbuhozborca za one koji su mu dali neki evro više i tako zabio nož u leđa Dodiku, koji ga je spasio od gladi kad ga je doveo iz Beograda i kada je postao šef kabineta. Tada se ponašao jako bahato, otvorio nelegalan kafić i dijelio novac svojim prijateljima, što je svakako bilo nedopustivo i zbog čega je dobio opravdane kritike.
E, to se Vojinu nije dopalo, pa je odlučio da proda vjeru za večeru, što je na koncu i sproveo u djelo.
Muslimanima su (iz njima znanih razloga) potrebni Srbi da pričaju njihovu priču i spremni su za to da plate. Uvijek će se naći neki Vojin da im uzme pare i na kraju ih narodski rečeno, popiša.
Sreća pa pravih, izvornih poturica među Srbima je sve manje i manje jer ne živimo više sa muslimanima.
A Vojin će na kraju ostati ničiji, sa krizom identiteta, moralna prostituka koja je već sada smiješna i čija riječ neće imati težinu ni zrna pirinča.
