Obavezni vojni rok nema nijedna zemlja na Balkanu, ali je gotovo istovremeno nekoliko njih najavilo da će ga biti opet uvesti. Vučić: “Ubedljiva argumentacija Ministarstva odbrane i Generalštaba, odluke posle 1. maja”.
Dok Rusija i Ukrajina ulaze u treću godinu rata, a sukob Izraela i palestinske ekstremističke grupe Hamas prijeti da se raširi po Bliskom istoku, zemlje Balkana, ali i pojedine u Evropi, razmatraju ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka.
Gotovo istovremeno, Beograd, Zagreb i Priština najavili su vraćanje obaveznog vojnog roka, a o istoj temi se govori i u Parizu i Berlinu.
Igor Novaković, izvršni direktor Centra za međunarodne i bezbjednosne poslove (ISAC fond), smatra da je rat u Ukrajini očigledno promijenio poimanje vojske, ne samo na Balkanu.
“Ovaj sukob je pokazao da je suština celog rata u brojnosti vojske i artiljerije. Mislim da su svi shvatili da je potrebno obučeno ljudstvo, jer ako nemate kopnene snage ili, kako se to kaže boots on the ground (čizme na zemlji), pitanje je da li možete da se odbranite u hipotetičkom ratu”, objašnjava Novaković za BBC na srpskom.
Obavezni vojni rok ponovo je interesantan i zbog popunjavanje vojnog kadra, jer se godinama unazad govori da veliki broj ljudi napušta profesionalnu vojsku.
“To je očigledno problem, jer nije dovoljno da su plate dobre i obezbeđene, već treba da se pruži i određena karijera tim ljudima, što je verovatno bilo problematično”, dodaje Novaković.
Dok je u vrijeme bivše Jugoslavije za neke bilo prestižno da idu u tadašnju narodnu armiju, pa je čak bio i običaj da se prave i veliki ispraćaji regruta, u novije vrijeme oko ovog pitanja ljudi su podijeljeni, pokazuju razne ankete.
Nekada se u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) služilo najprije 15 mjeseci, pa godinu dana, a prema inicijativama u Srbiji, na Kosovu i u Hrvatskoj, ovakva obaveza bi trajala mnogo kraće.
U ovom trenutku, nijedna država bivše Jugoslavije nema obavezni vojni rok.
Srbija
Gotovo da ne prođe godina, a da se u Srbiji ne pokrene pitanje vraćanja obaveznog vojnog roka.
Ovog puta, najava je uslijedila samo desetak dana poslije izbora održanih 17. decembra i samo nekoliko dana nakon što je iz Ministarstva odbrane Kosova objavljeno da se razmatra obavezni vojni rok.
Početkom ove godine, Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Srbije podnijeli su zvaničnu inicijativu o vraćanju vojnog roka koji je suspendovan 2011.
Obavezni vojni rok bi, prema prijedlogu, trajao četiri mjeseca, a resorni ministar Miloš Vučević u više navrata je rekao da će biti zadržana profesionalna vojska kao okosnica odbrane zemlje.
On je rekao da je služenje vojnog roka korisno za društvo i državu, da se niko ne sprema za rat i da nijedna država ne može da popuni redove samo profesionalnim vojnicima.
Prema prijedlogu, vojni rok bi trajao četiri mjeseca, regruti bi prolazili osnovnu pješadijsku obuku sa teorijskom i praktičnom nastavom, a kasarne, kako je najavio ministar, “neće biti kao nekad, ali neće biti ni hoteli”.
Vučević i najviši vojni oficiri predstavili su 30. januara predsjedniku Aleksandru Vučiću razloge za vraćanje obaveznog vojnog roka, a on je prokomentarisao da im je “argumentacija bila ubjedljiva”.
Ipak, dodao je da je potrebno ispuniti mnogo finansijskih, logističkih i drugih uslova.
“Do 1. maja treba da mi dostave sve predloge. Posle ću sa vojnim kabinetom, Generalštabom i Vladom Srbije da sednem i vidim. Ako bude pozitivna odluka, išlo bi se pred skupštinu”, rekao je Vučić.
Poslije javne rasprave, eventualni prijedlog bi najprije trebalo da odobri Vlada, a potom i da bude usvojen u Skupštini.
Igor Novaković kaže da je veliko pitanje “koliko mjeseci je dovoljno za obavezni vojni rok”.
O obaveznom služenju vojske govorilo se i prethodnih godina.
Predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je 2018. godine da se tako nešto razmatra, ali da se “čeka procjena vojske i Ministarstva finansija”.
Iz Ministarstva odbrane su za BBC na srpskom 2018. godine izjavili da “vojni rok u Srbiji nikada nije ukinut, već je odlukom Narodne Skupštine iz januara 2011. godine obaveza redovnog služenja vojnog roka obustavljena”.
“Od tada se vojni rok izvršava po principu dobrovoljnosti, a ostala je i obaveza uvođenja u vojnu evidenciju i obaveza služenja u rezervnom sastavu”, dodali su.
Samo godinu dana ranije, Vučić je, tada kao premijer, rekao da je “modernizacija vojske ključna, a da se o obaveznom služenju ne razmišlja”.
Srbija je 2011. godine dobila profesionalne vojnike, uz mogućnost dobrovoljnog služenja vojnog roka za one koji to žele.
Dobrovoljni život u vojsci traje nekoliko mjeseci i može se služiti u četiri roka: u martu, junu, septembru i decembru.
Srbija je među 21 zemljom koja ima status vojno neutralne države, ali je 2006. godine postala članica NATO programa “Partnerstvo za mir”.
Kako je u regionu?
U zemljama bivše Jugoslavije, trenutno postoje samo profesionalni vojni sastavi, a većina zemalja je članica NATO pakta, sjevernoatlantske vojno-političke alijanse.
Prva bivša jugoslovenska republika koja je uvela profesionalnu vojsku bila je Slovenija, 2003. godine.
Crna Gora je 2006. godine na referendumu izglasala odvajanje od Srbije, a iste godine je i ukinula obavezu služenja vojnog roka.
Ta država je postala članica NATO-a 2017. godine, a dvije godine kasnije uvela je dobrovoljno služenje vojnog roka.
Poslije najava iz Beograda i Zagreba, Dragan Krapović, ministar odbrane Crne Gore, rekao je da bi vraćanje obaveznog odlaska u vojsku donijelo bolju popunjenost i dugoročniju korist za čitav sistem odbrane, ali da on u ovom trenutku nije za to.
Poput Crne Gore, Sjeverna Makedonija ukinula obavezno služenje vojnog roka 2006, da bi 27. marta 2020. i ona postala članica NATO.
Bosna i Hercegovina ukinula je obavezni vojni rok 2007. godine.
Hrvatska je obavezni vojni rok zamijenila dobrovoljnom službom 1. januara 2008. godine, ali se početkom 2024. ponovo pokrenulo pitanje obaveznog služenja.
Andrej Plenković, predsjednik Vlade Hrvatske, izjavio je da, u sadašnjim okolnostima u svijetu, “nije loše” što Ministarstvo odbrane Hrvatske razmišlja da organizuje kraće obuke “kako bi se širi broj ljudi mogao upoznati s osnovnim vještinama koje mlađe generacije nemaju”.
Iz Ministarstva odbrane Hrvatske su za BBC u pisanom odgovoru naveli da se radi “na konceptu kraće osnovne vojne obuke, ali da je za sve ostalo prerano govoriti”.
Krajem decembra 2023. godine, zamjenik ministra odbrane samoprogašenog Kosova Šemsi Silja saopštio je da će se 2024. godine uvesti nastava odbrane i bezbjednosti u školama, što će olakšati služenje vojnog roka.
“Ako učenici nauče, na kraju školovanja lakše će obaviti obaveznu službu od tri mjeseca, ili po prethodnom planu, tri mjeseca zimi, tri mjeseca ljeti.
“Ali, barem, hajde da počnemo sa tromjesečnim pilot projektom”, izjavio je on tada.
Naoružavanje u regionu
Srbija je protekle decenije potrošila blizu tri milijarde dolara na nabavku novog naoružanja, prema nedavnom istraživanju Radio-televizije Srbije,
Kupovani su helikopteri, dronovi, transportni avioni, radari i raketni sistemi za protivvazdušnu odbranu (PVO), kao i naoružanje i oprema za pješadiju i specijalne jedinice.
Tu se ne ubrajaju avioni MiG-29, tenkovi T-72B1MS i oklopna vozila BRDM-2MS koje joj je donirala Rusija.
Prema istom izvoru, Hrvatska je potrošila gotovo upola manje za isti vremenski period.
Kupovala je oklopna vozila, helikoptere, a dio novca odvojen je za francuske borbene avione “rafal”.
Albanija je od 2014. do 2023. na naoružanje potrošila oko 292 miliona evra.
Nešto manje novca izdvojila je Sjeverna Makedonija, oko 250 miliona evra.
Crna Gora je za ove potrebe potrošila oko 114 miliona evra.
Najmanje para na kupovinu oružja dala je Bosna i Hercegovina – oko 15 miliona dolara, naveo je RTS.
Veliku svjetsku potražnju za oružjem, predsjednik Srbije vidi i kao sjajnu priliku za srpsku namjensku industriju.
On je sredinom januara 2024. izjavio da će biti izdvojeno 740 miliona evra za kupovinu vojne opreme, a od toga će blizu 200 miliona evra biti potrošeno na naoružanje iz domaće proizvodnje.
Prije godinu dana, Vučić je u Dubaiju izjavio da “u svijetu vlada pomama za oružjem, možemo da prodamo sve što napravimo”.
Dugogodišnje napetosti između Beograda i Prištine dodatno su pojačane nedavnom odlukom Amerike da samoproglašenom Kosovu isporuče antitenkovske rakete džavelin i prateću opremu po procijenjenoj vrijednosti od 75 miliona dolara (nešto manje od 69 miliona evra).
Vučić je potom reagovao izjavom o kupovini dodatnog naoružanja “kako bismo mogli da odvratimo svakog agresora”.
“Svi razumeju zašto danas moramo da imamo snažnu vojsku, jer ne bismo bez nje mogli da postojimo kao država, već samo kao imaginarna teritorija”, rekao je.
Najviše naoružanja Kosovo* je do sada nabavilo u Turskoj.
Kosovo* je 2021. potpisalo ugovor o kupovini 14 oklopnih vojnih vozila od Turske, koje je Ankara finansirala u vrijednosti od 9,7 miliona evra.
