BUDUĆI PILOTI: Banjalučanka i Laktašanin ponos Vojne akademije

Kakav je osjećaj najveće slobode? Mnogima je prva asocijacija skok sa visine ili putovanje kroz oblake.

Ipak, jedno je biti putnik, a nešto sasvim drugo biti pilot. Hrabrost, brzina, odlučnost, oštro oko i dobri refleksi, osobine su koje pilot helikoptera mora da posjeduje. A ako je njegov poziv da služi narodu, odgovornost je još veća.

Svjesna je toga i Banjalučanka Gabrijela Petrušić, student četvrte godine vojnog vazduhoplovstva na Vojnoj akademiji u Beogradu.

Umjesto studija na nekom civilnom fakultetu, izlazaka i mode koju najčešće biraju njene vršnjakinje, Gabrijela se odlučila za vojničku disciplinu.

– Mnogi članovi moje porodice su nosili i policijsku i vojnu uniformu, tako da sam htjela da nastavim njihovim koracima, da budem oficir. Е sad, to što sam pilot je neka moja druga želja i taj konkurs što je MUP raspisao mi je to i omogućio. Svi kao mali gledamo avione na nebu i te tragove što ostavljaju i bilo je kako je njima sada i koja je uopšte sloboda u vazduhu, eto da uzmemo primjer ptica i kako je njima pogled na svijet dole, tako da, znatiželja – priča Gabrijela, piše ATV.

Školovanje u Srbiji preko konkursa MUP-a

Gabrijela je prva mlada osoba iz Republike Srpske koja je dobila priliku da se školuje u Srbiji preko konkursa MUP-a. Probiti led, kaže, nije bilo lako, posebno zato što je jedini student iz Srpske u svojoj klasi. Gabrijela je i prvi budući pilot helikoptera koji će se sa školovanja u Srbiji vratiti u svoju rodnu Banjaluku, gdje je već čeka posao u Specijalnoj antiterorističkoj jedinici MUP-a Srpske.

To je za nju veliki motiv, ali i izazov da bude ne samo rame uz rame sa muškarcima, već i bolja od njih. Mladima koji razmišljaju da karijera pilota bude njihov životni put, savjetuje da se dobro pripreme. Prijemni ispit je iz tri dijela – test iz matematike i provjera fizičkih sposobnosti rade se u Banjaluci. Sljedeći korak je ljekarski pregled na Vojnoj akademiji u Beogradu, možda i najkompleksniji dio, jer budući kadeti moraju da budu savršenog zdravstvenog stanja. Ko dobije zeleno svjetlo ljekara, ide na padobransku obuku sa dva skoka, a potom i na 10 sati letenja na trenažnom avionu. Upornost, odricanje, neizvjesnost i strahovi – sve to se, kaže Gabrijela, isplatilo kada se prvi put vinula u nebo.

– Bio je neopisiv. Jednostavno, dok ne poletimo ne znamo šta nas čeka i svaki let je drugačiji i nešto novo. Ja trenutno sam na aerodromu. Svaki dan su letovi, tako da, ujutru kad ustanemo prvo idemo u eskadrile, tamo sa nastavnicima razrađujemo pripremu za taj let koji taj dan treba da realizujemo. Zatim idu izvršne pripreme, dobijamo podatke o vremenu, o stanju letilišta to jest aerodroma, da li postoje neki faktori koji bi mogli da ometaju naš let i doktori pregledaju naše zdravstveno stanje. Nakon toga idemo na helikopter, pred-poletni pregledi, let. Nakon završenog leta ide analiza, kakve smo greške imali i priprema za naredni dan. Nakon same te pripreme ide individualna, tako da ne završava se dan nakon leta već traje mnogo duže – dodaje Gabrijela.

Gabrijela je posljednja generacija studenata koji se školuju po programu od pet godina. Dogodine postaje pilot, kao i njen kolega Đorđe Pejčinović iz Laktaša. On je na trećoj godini studija, obrazovanje je trenutno teorijsko i tek ga čeka prvi let. Vježba na novom simulatoru, a profesori garantuju – ko ga uspješno savlada, ni sa prvim letom neće imati nikakvih problema, pod uslovom da na njega bude psihički spreman. Đorđe kaže da je njegov budući poziv ispunjenje dječačkog sna, i otkriva šta je za njega bio najveći izazov.

– Imao sam dvije želje iz djetinjstva, jedna je ljubav prema oficirskom pozivu a druga ljubav prema letenju i ovaj konkurs mi je omogućio da spojim te dvije ljubavi u jednu i sada sam tu. Najteže je bilo prilagoditi se na ovaj vojnički način života, izaći iz svoje zone komfora u kojoj smo svi bili u srednjoj školi i doći u neki novi sistem ustajanja rano i poštovanja svih pravila. Ta disciplina je jako važna, cijela vojska je zasnovana na disciplini. Tako da, tu nema govora, mora disciplina da bude na najvišem mogućem nivou – ističe Đorđe Pejčinović.

A helikopterska jedinica MUP-a Srpske spremno će dočekati dvoje novih kolega koji će im se pridružiti naredne godine. Pošto je konkurs za prijem novih kandidata, potencijalnih kadeta Vojne akademije završen, uskoro će odabrati do petoro mladih koje će poslati na dalja testiranja u Beograd. Helikopterska jedinica za sada ima sedam pilota.

– Letenje je samo po sebi jako interesantno, opasno prije svega, međutim, svako pronađe nešto korisno i zanimljivo u tome pa ja mislim da će i oni u budućnosti. Uglavnom, radimo sve operacije, i za Ministarstvo unutrašnjih poslova, i za Civilnu zaštitu, Gorsku službu, šta god je potrebno. Sve je avantura, tako da je I ovo jedna Velika avantura i jedan veliki izazov. Mislim za mladog čovjeka da, po meni, treba svako probati ko je u stanju i mogućnosti da pokuša – naglašava Miroslav Malbašić, načelnik Helikopterske jedinice SAJ MUP-a Srpske.

Kadeti iz Srpske rado viđeni na Akademiji

U upravi Vojne akademije kažu da im je uvijek drago da u svojim redovima imaju i kadete iz Republike Srpske.

– Vojna akademija Univerziteta odbrane u Beogradu obrazuje, obučava i vaspitava buduće oficire, kako za potrebe Vojske Srbije tako i za potrebe naših prijateljskih zemalja. Za potrebe Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske školujemo kadete na studijskom programu pešadija i vojno vazduhoplovstvo. Što se tiče kandidata, oni dolaze visoko motivisani i naravno, uz dobar rad naših komandira, komandanata, nastavnika, instruktora pa i rukovodstva Vojne akademije, koji se trudi da našu tradiciju 184 godine opravda, oni tokom školovanja dostižu sva potrebna  znanja. Univerzitet odbrane i Vojna akademija, sveukupno u dobrim odnosima Srbije i Republike Srpske daje svoj doprinos, i ja verujem da naši kadeti koji su završili studije na Vojnoj akademiji dale moje mišljenje, a verujem i ocene naših ministarstava – ističe Dragan Trifković, načelnik dekanata Vojne akademije.

Dosta studenata iz Srpske školuje se i na drugim studijskim programima na Vojnoj akademiji. Među njima je i Andrea Brklja iz Sokoca, koja je na trećoj godini programa artiljerijsko-raketne jedinice za protivvazduhoplovna dejstva.

Sa četrnaest godina otišla je od kuće, a njen karijerni put krenuo je od Vojne gimnazije. Biti žena u tradicionalno muškom poslu nije lako, a Akademija ne razlikuje kadete po polu, kaže Andrea.

To što kažu kadeti, potvrđuje i nastavno osoblje Vojne akademije. Uz sve što je potrebno studentima da se obrazuju, uče i treniraju, uspjeh je zagarantovan. Neophodna je samo volja i jaka motivacija. Dosta pažnje u nastavnom procesu posvećuje se istoriji, pa u sklopu Vojne akademije postoji i spomen-soba, koja je važna za njegovanje tradicije, ali i razvoj morala polaznika Akademije.

– Mi smo ove godine raspisali konkurs koji traje do kraja ovog mjeseca, I pored ova dva studijska programa, kopnena vojska I vojno vazduhoplovstvo, mi još u ponudi imamo vojnomašinsko inženjerstvo, vojno-elektronsko i vojno-saobraćajno inženjerstvo, tehnološko inženjerstvo – materijali zaštite i ekonomiju odbrane. Mi preispitujemo svoje studijske programe, mi pitamo I naš Generalštab i jedinice vojske i dobijamo povratne informacije da su zadovoljni našim kadrom, a i svakako dobijamo veliku podršku i u onom praktičkom delu kada ih obučavamo da koriste savremena sredstva borbene tehnike i sve ono čime se naša vojska oprema. Naravno, mi pratimo i gdje se nalaze trenutno svetske vojne akademije i držimo korak sa njima i uz pomoć našeg Ministarstva opremamo naše kabinete modernom didaktičkom opremom – dodaje Trifković.

Idealni uslovi

U kompleksu Vojne akademije nalaze se učionice sa modernom tehnologijom, poligoni, sportske sale, tereni i bazen. Lepeza predmeta je široka – od vojne istorije, psihologije, preko matematike, fizike i elektrotehnike, programiranja i vještačke inteligencije do fizičkog vaspitanja u kombinaciji sa jednom od borilačkih sekcija. Studijski programi koncipirani su tako da kadetima, budućim oficirima, omoguće sticanje svih znanja i vještina neophodnih za dalji rad u službi.