Predsjednik HDZ-a Dragan Čović u otvorenom i velikom intervju za Hrvatski tjednik govorio je o položaju Hrvata BiH, njihovoj želji za izmjenama izbornog zakona, Bakiru Izetbegoviću, Miloradu Dodiku i njegovoj viziji ustavnog uređenja BiH.
Čović je za krizu najviše optužio političko Sarajevo te da su potezi političkih predstavnika Bošnjaka izazvali sve ono što Dodik radi posljednjih deset godina kako Srbi ne bi doživjeli “sudbinu Hrvata”. Čović je poručio da je najveća odgovornost za BiH na Bošnjacima.
Intervju prenosimo u cijelosti:
Kako procjenjujete trenutnu krizu nastalu nakon presude Dodiku i poteza vlasti Republike Srpske?
Realno, prošlo je već neko vrijeme. Očekivalo se da će se određene stvari dogovoriti, usaglasiti i usmjeriti. Bojim se da ovo posljednje vrijeme nije iskorišteno za to, nego se još uvijek pokušavaju zauzeti određene pozicije – posebno u političkom Sarajevu. Mislim da tu ima dosta nesnalaženja, kao i pokušaja koordinacije aktivnosti unutar bošnjačkih političkih stranaka, uključujući i one koj se predstavljaju kao građanske opcije.
S druge strane, unutar srpskog političkog ambijenta došlo je do određenog nesklada između onoga što se naziva opozicijom u Srpskoj i samog SNSD-a, kao i njihovih partnera. Kriza se nije na na koji način umanjila – rekao bih čak i da je dodatno ojačana.
Na primjer, upravo je završena i rasprava o Ustvu Republike Srpske, koja je bila jedan promišljen, javni projekt. Mislim da, osim ponekih nagovještaja kako bi neko bio spreman nešto vratiti na početak, sve strane već imaju zauzete pozicije kada je riječ o Srpskoj i da sada na njih treba mudro odgovarati. Međunarodna zajednica takođe nije pokazala poseban znak aktivnosti niti snalažljivosti u ovom ambijentu. Ne znam šta je razlog tome, ali praktično nemamo nikakvu aktivnost međunarodnih institucija u BiH. Јedno vrijeme bilo smo naviknuti da se na gotovo svaki događaj oglašavaju određene administracije, adanas vlada potpuna tišina.
Koga konkretno?
Recimo, dok je tu bio Majkl Marfi, svakodnevno smo mogli čuti njegov komentar na svaki događaj, kao dio jedne šire analize. Danas toga nema. Razgovori koje vodimo s predstavnicima tih institucija takođe upućuju na to da ni oni nemaju u potpunosti jasne upute kako se ponašati. Ono što dolazi iz Brisela više izgleda kao pokušaj da se nešto sagleda i da neko u ime pojedinih strana nešto pokuša reći. Tu pomažu prijatelji iz Republike Hrvatske i njihovi partneri – u vezi sa pozicijom Hrvata, ustavnom i očuvanjem BiH, kao i njenim evropskim putem.
S bošnjačke strane, takođe neko pokušava nešto artikulisati prema vanjskom ambijentu. To ide primarno preko ministra vanjskih poslova u Savjetu ministara koji vodi isključivo svoju politiku ili politiku svoje stranke, koja nema uporište u nečemu što bi u konačnici bila zajednička vanjska politika tri konstitutivna naroda BiH. Bojim se da i drugi, koji nastupaju u ime Bošnjaka, djeluju na sličan način i time se dopunjavaju – kako bi spriječili da Hrvati punopravno konzumiraju svoja ustavna prava, a istovremeno kako bi eliminisali SNSD kao glavnog uzroka ove krize.
Mislim da je kriza izazvana potpuno drugim razlozima, o kojima možemo razgovarati i analizirati ih posebno. Međutim, u ovom trenutku mislim da postoji nesklad između tri strane u BiH i međunarodne zajednice.
Vidite li, i kako, izlaz iz ove krize?
Po meni, izlaz bi bio jednostavan kada bi se tri sadašnje koalicije na vlasti u BiH, koje su prije dvi i po godine započele jedan projekt, usuglasile da je taj projekt tada bio prihvaćen kao ideja, ali da s tim snagama više ne mogu napraviti iskorak, koji nam je potreban u idućih godinu i po ili pet godina. Bošnjačka je strana to jasno kazala i samoinicijativno pokrenula proces, primarno preko ministra vanjskih poslova koji je rekao: “Mi više ne želimo sa Dodikom”. Mi smo tada jasno kazali – i prije izricanja presude gospodinu Dodiku – da ne možemo na taj način razgovarati, ako smo već imali neku konstrukciju, pa i potpisani sporazum o političkom djelovanju u četverogodišnjem mandatu. Trebalo je sjesti, vidjeti šta je realizovano, šta nije, i ako to više ne ide, tražiti jedan novi put. Čak smo se dogovorili da pokušamo pronaći taj drugi put, ali da jasno definišemo osnovu na kojoj ćemo to raditi. S naše strane ta osnova je bila evropski put BiH, njena nedjeljivost i potpuna ustavna jednakopravnost tri konstitutivna naroda. Kada smo to pokušali prevesti u konkretna rješenja, rekli smo da je za početak nejjednostavnije pitanje Izbornog zakona BiH – onaj koji će definisati izbor hrvatskoga, bošnjačkog i srpskog člana Predsjedništva. To bi bila logična osnova s obzirom na to da već deset godina o tom istom pitanju razgovaramo kroz različite sporazume s različitim partnerima. Istina, nikad nismo imali problem s partnerom sa srpske strane, već isključivo sa “Sarajevom”.
Јedno vrijeme smo sami sebi i lagali i varali oko toga. Održan je jedan dio razgovora, na Kupresu kad su s nama bili predstavnici tri stranke iz Republike Srpske, a potom i zajednički sastanak, kao i odvojeni sastanci s probošnjačkom Trojkom. U Federaciji BiH pokušavali smo naći rješenja, ali smo na kraju došli do situacije gdje su nam prijatelji iz Sarajeva jasno kazali da nisu spremni učiniti ništa po pitanju Izbornog zakona bez promjene Ustava BiH. S obzirom na to da znamo kako se Ustav ne može promijeniti bez dvotrećinske većine, što je ovome ambijentu gotovo nemoguće, jasno je da smo tu zapeli.
A Ustav BiH nije mijenjan 30 godina od Dajtona?
Ustav BiH nije mijenjan već 30 godina, osim jedne izmjene vezane za Brčko. Shvatili smo to, i to su bili posljednji razgovori koje smo vodili s bošnjačkim partnerima iz Federacije. Јasno smo im dali do znanja ako ne možemo završiti taj dio, onda ne treba očekivati bilo kakav sporazum na nekim drugim osnovama. Osnova sporazuma sada mora biti jednakopravnost tri naroda odmah, danas. Prvi korak mora biti rješavanje pitanja izbora članova Predsjedništva. Ima tu još mnogo elemenata. Mi smo rekli da ćemo se Izbornim zakonom baviti kroz tri vremenska perioda.
Prvo, izbor člana Predsjedništva i eventualno Centralne izborne komisije, što bi takođe bilo korisno jer je prethodno to tijelo imenovano mimo zakona. Drugo, vremenski period od tri do četiri mjeseca za rješavanje svih tehničkih pitanja što je djelimično nametnuo “visoki predstavnik”. S njim sam nedavno razgovarao i kazao mu da nema potrebe žuriti. Taj tehnički dio možemo riješiti u septembra ili oktobar, to je dovoljno daleko. Riječ je o tehničkim uslovima koji bi trebali omogućiti transparentnije procese i zaštititi vrijednost glasa. Tek treći korak bio bi razmatranje izmjena Ustava do kraja ove godine kako bismo mogli provesti sve presude Suda u Strazburu kakve god one bile. Ali to već zahtijeva ustavne promjene, i to je jedan širi koncept dugoročnog djelovanja.
Međutim, bez ovoga prvog koraka sve ostalo je uzaludno gubljenje vremena. Prije dva ili tri dana sjeli smo sa prijateljima iz Republike Srpske u Sarajevu. Istaknuli smo da je osnovni uslov Izborni zakon, uz još dva zakona vezana za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom.
Oni su se sa svime složili. I tu smo stali. Vjerovatno će biti još jedan zajednički sastanak u Sarajevu. Postojala je i opcija da se nađemo u Banjaluci kako bi to bilo sadržajno. Vidim da su neki oko toga uznemirili, ali u sve je vrlo jednostavno ako se sve ne možemo dogovoriti, nema smisla ulaziti u nove platforme, nove koordinacije i nova partnerstva.
Koliko sam uspio razumjeti, oko prijedloga koji ste dostavili, sve hrvatske i srpske stranke saglasne su. Može li se to sažeti u jednu rečenicu – spriječiti bošnjačko preglasavanje Hrvata? Јe li to tako?
Da, te se izmjene zapravo svode na sprečavanje da Bošnjaci mogu preglasati Hrvate. Odnosno da ih demotivira, da imamo mehanizam odvraćanja od upravo te iste nakane. Ako Hrvati slobodno glasuju i odluče, tada ovakvoga problema neće biti. Prijedlog je takav da hrvatski član Predsjedništva BiH postaje onaj ko dobije najviše glasova u Federaciji BiH, a zatim to potvrdi u trima većinskim hrvatskim županijama. To bi bio jamac da neko ko ondje nije pobijedio, ne može biti član državnoga vrha.
Kad smo prvi put razgovarali s bošnjačkim kolegama u vlasti, svi su taj prijedlog ocijenili trezvenim, čistim i logičnim. Rekli su nema smisla da mi biramo Hrvatima predstavnika. Ali čim smo prijedlog formalno uputili u proceduru, svi su ga počeli prikazivati na različite načine. Neki su ga počeli predstavljati neustavnim, ili čak diskriminatornim. Međutim, identičan je prijedlog već usvojen kad su u pitanju članovi Predsjedništva i to na Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH već prije tri godine. Bošnjaci su ga tada pokušali osporiti pred Ustavnim sudom BiH, ali Sud je odgovorio da nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka. I to im je sada jasno. Zato trenutno i blokiraju Dom naroda jer se tim instrumentom više ne mogu koristiti.
Ali sada se ponašaju poput Dodikovog SNSD-a, kojeg zbog takvog ponašanja često kritikuju?
Ponašaju se gore od njih. Ovo je klasična blokada. Ne žele uopšte raspravljati o toj temi jer procjenjuju da im prijedlog nije prihvatljiv. Ponovno ćemo zakazati sjednicu Doma naroda i ta će tema biti među prvim tačkama dnevnoga reda. Nadam se da će naši prijatelji iz Sarajeva tada gledati na stvari drukčije. Ključna odgovornost za funkcionisanje BiH leži upravo na njima.
Јedan od vaših bivših političkih partnera, sa kojim ste se prvi razišli, Bakir Izetbegović iz SDA, kaže da će nastaviti sa preglasavanjem Hrvata i da će ih svesti na mjeru, vjerovatno manjine?
Ta se “mjera” već može prepoznati u izjavama gospodina Izetbegovića u posljednjih deset godina. Pet ili šest puta, kad god bi se dogodila neka krizna situacija pa čak i kad smo vodili normalne razgovore on bi izrekao nešto slično. Naime, svjesno smo išli u potpisivanje sporazuma o Mostaru koji je trebao definisati legitimno predstavljanje, s ciljem omogućavanja izbora u Gradu Mostaru. Izetbegović je potpisao taj sporazum, ali nije prošlo ni nekoliko mjeseci, a već je izjavio – “Mi smo svoje ostvarili”. To jasno pokazuje njegov način vođenja politike.
Međutim, nije on jedini. Iste poruke, koje Izetbegović šalje već deset ili petnaest godina da Hrvata ima više na položajima nego što im po njegovim kriterijumima pripada na stavili su i neki njegovi nasljednici. Neko je čak rekao da bi svi Hrvati mogli stati u dva vagona i otići iz zemlje. Po njemu (Izetbegoviću), Hrvati imaju previše pozicija.
U početku je i on govorio kako nije dobro da Bošnjaci Hrvatima biraju predstavnike, ali se to s vremenom pretvorilo u nešto drugo. Taj njegov put sada slijede i ostale bošnjačke stranke s kojima smo danas još formalno u koaliciji. Јedno vrijeme govore kako nije dobro da se Hrvatima bira predstavnik, a kad dođemo blizu rješenja, među njima se traži ko će biti “izdajnik ako Hrvatima omogući konzumaciju pripadajućega ustavnog prava”.
Јe li to, onda, izdaja Bošnjaka – da Hrvati biraju svoje predstavnike?
Mislim da je to klasično pravo jednoga naroda. Najbrojniji bi narod trebao biti dovoljno politički zreo i mudar da upravo to omogući i da to demonstrira javnosti. Ako se jednom narodu pogotovo u Federaciji ne dopušta da bira svoje predstavnike, onda je svaka dalja rasprava uzaludna. Sve se počelo mijenjati nagore kad su, prema popisu iz 2013. godine, Bošnjaci navodno prešli 50 odsto ukupne populacije. Kad je brojčana dominacija osigurana, počelo se govoriti kako se više neće raspravljati o nacionalnosti, već se prelazi na gradanski koncept vladanja. Mi to zovemo kvazi-građanstvo ili unitarizam kako god hoćete. Drugim riječima, pokušava se izgraditi bošnjačka nacionalna država. Ali to je nemoguće ostvariti.
U osnovi, smatram da su Hrvati danas jedini koji čuvaju temeljne principe BiH. Koliko god ko govorio da smo malobrojni, mi smo konstitutivan narod s vrlo jasnom pozicijom na prostoru BiH. Na te pokušaje Republika Srpska odgovara svojim stavovima. Pokušali smo sve to vrlo jasno raspraviti i s kolegama iz Republike Srpske, uključujući i opoziciju, i oni su svjesni svega što se dogada.
Dakle, sada je situacija takva da Bošnjaci inzistiraju da Hrvati budu na njihovoj strani dok se obračunavaju s Dodikom u Srpskoj a istovremeno nastavljaju obračun s Hrvatima u Federaciji BiH?
Teško je, ali mi nemamo drugog izbora nego opet razgovorima tražiti rješenja za BiH. Јer ono što mi tražimo izbor hrvatskog člana Predsjedništva – radimo primarno zbog BiH. Na tim se politikama preglasavanja ruši BiH. Isključivo zbog nepostojanja ustavne jednakosti. Ko god danas kaže da netko ruši ustavni poredak, ja ću ga vratiti nazad 20 godina kad se svaki put, pri izboru hrvatskoga člana, brutalno rušio ustavni poredak BiH. Oni (Bošnjaci) koji žele BiH na temeljima Ustava, odnosno Aneksa 2 Dejtonskog sporazuma, ne smiju se ponašati ovako. Mislim da je ovo što sada radi političko Sarajevo put razgradnje BiH. Naravno, imaju moćnije medije, imaju stalnu potrebu prikazivanja uloge žrtve od rat pa do danas.
Ima tu i ideala koji se vežu uz neke šire globalne projekte, posebno kad je u pitanju Islamska zajednica. U osnovi, držim da su Hrvati danas jedini koji čuvaju temeljne principe kliks BiH. Koliko god netko govorio da smo malobrojni, mi smo konstitutivan narod s vrlo jasnom pozicijom. Više puta sam slušao od kolege Izetbegovića da “nestaje supstanca Hrvata i da je to najveći hrvatski problem”. Јa bih, iskreno, volio da se napravi analiza demografske slike bošnjačke populacije od popisa 2013. pa do danas i onda će se vidjeti da se najviše ljudi raselilo upravo iz tih sredina.
Zašto toliko istrajavate na poziciji hrvatskoga člana Predsjedništva?
Zato što je to naše ustavno pravo. Јednako tako, zato što Predsjedništvo vodi vanjsku politiku, imenuje ambasadore i konzule, vodi monetarnu politiku, imenuje guvernera Centralne banke. Sva ta infrastruktura oteta je nama Hrvatima. Predsjedništvo. Takođe imenuje zapovjednike i generale. Hrvatski član Predsjedništva ima pravo uložiti veto, ali ga mora dostaviti Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH na potvrdu. To Komšić ne može napraviti i to je jasan dokaz da je nelegitiman i nelegalan. Apsolutno je nespojivo to što se danas događa – to je brutalna zlouporaba Ustava i tu se najbolje vidi kako se ruši ustavni poredak BiH.
Imate li komunikaciju s Dodikom?
Imam komunikaciju sa svim predsjednicima stranaka u BiH. Јedno vrijeme imali smo je i s kolegom Izetbegovićem. Sada se i on nekako vratio na političku scenu, i mi ćemo, kao predstavnici hrvatskoga naroda, i dalje komunicirati sa svim političkim akterima u BiH. Mislim da je to ispravan način vođenja politike bez isključivanja bilo koga.
Kriza u BiH eskalirala je nakon povlačenja masovnoga intervencionizma američke administracije, kada se pokazala nefunkcionalnost institucija BiH. Sada se ponovo čuju glasovi iz dijela medunarodne zajednice da će problem biti riješen ako se uklone Dodik, Čović i Izetbegović?
To smo mogli riješiti davno, ako je to zaista rješenje.
Smijenjeno je na desetine političara, ali stvari su ostale iste – ako ne i gore?
Dakle, ništa se neće promijeniti. Bilo kakva sankcija protiv bilo kojega pojedinca u posljednjih 20 godina nije donijela nikakvu promjenu. Tri dominantne nacionalne politike ostale su iste. Nakon što se jedna strana administracija povukla, došlo je do potpune izgubljenosti u koordinisanju djelovanja međunarodnih organizacija u BiH. Zato često kažem mi ovdje moramo voditi procese, a ne da nam ih drugi nameću. Neki mi Bošnjaci znaju reći: “Bilo bi dobro da ovo što vi predlažete Izborni zakon nametne “visoki predstavnik”. Mi bismo se ljutili dva-tri dana, i onda bi bilo u redu. Ali nemojte da to mi radimo -jer ćemo onda biti loši Bošnjaci”. Ali to nije rješenje. To nije dugoročno rješenje za BiH.
Јedan čovjek, predsjednik jednoga entiteta u BiH, slobodno putuje iako ga traže pravosudne i policijske agencije. Živimo li mi već kao Kipar?
Mi se već dvadeset godina oslanjamo na to da će nam neko izvana urediti unutrašnje procese. Da smo dručije gradili institucije i shvatili da se moramo dogovoriti o izboru člana Predsjedništva, o drugim elementima Izbornog zuakona i zakonima važnim za EU – danas bismo imali rješenja. I to održiva. Sada imamo proces unutašnjeg urušavanja institucija s ciljem da se pokaže kako sistem ne funkcioniše.
Zato držim da je izvor svih problema u Sarajevu, jer ljudi ondje nisu prepoznali da je potreban dogovor tri konstitutivne strane. Sarajevska politika ne želi raditi na očuvanju BiH tako da je dijeli s predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda. To je isto kao i kod referenduma o nezavisnosti ili kod nekih drugih dokumenata. Ne može biti ni bošnjačka, ni hrvatska, ni srpska nego mora biti i bošnjačka, i hrvatska, i srpska. Samo tako BiH može opstati.
Јe li onda rješenje za ovu krizu Dejton 2, novi društveni ugovor?
Neki će sigurno pokušati tražiti rješenja, ali ako budu razmišljali kao do sad, BiH će doživjeti još veću štetu. Sve izmjene koje je međunarodna zajednica napravila u Ustavu Federacije bile su loše i štetne gotovo sve protiv interesa Hrvata. Sada, vlasti u Republici Srpskoj imaju raspravu o novome ustavu, dok su u Federaciji BiH stvari odlično funkcionisale između Hrvata i Bošnjaka odmah nakon rata. Problem je nastao kad je visoki predstavnik ukinuo ravnopravnost Hrvata. Danas u Vladi ima devet Bošnjaka, pet Hrvata i troje Srba, od čega Bošnjaci biraju i dvoje Srba. Time Bošnjaci sami mogu donijeti sve odluke. S druge strane, u Republici Srpskoj, sve Bošnjake i Hrvate u Vladi biraju Srbi.
Mi se moramo vratiti osnovnim odredbama Dejtona i Vašingtonskig sporazuma, a to je ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda. Globalne promjene i regionalna preslagivanja nisu nam naklonjena, tako da nisam baš optimističan u pogledu skorijega novog uređenja BiH ili bilo kakvoga novog podsticaja za preuređene izvana. To mora doći iznutra.
Ljudi unutar BiH moraju sjesti i shvatiti da se više ne mogu međusobno prevariti. Sve što Dodik radi posljednjih deset godina, radi iz jednoga razloga jer je shvatio što političko Sarajevo radi Hrvatima. Kako ga ne bi preglasavali i ponižavali. To su eksplicitno njegove riječi. On kaže da sve radi kako bi spriječio mogućnost da Bošnjaci, kada raščiste sa Hrvatima, nastave to isto raditi sa Srbima. Bošnjacima za to treba samo jedna mala grupa Hrvata koja bi im prikazala lojalnost i legitimnost.
Sarajevo Vas optužuje da ste krenuli u izmjene Izbornoga zakona u krivo vrijeme. Što je istina?
Ako su Opšti izbori sljedeće godine, a u izbornoj se godini ne može mijenjati Izborni zakon, onda je idealno vrijeme za to upravo sada. Pogotovo zato što tražimo nove partnere u vlasti sa kojima želimo mijenjati stvari. U 20 godina otkako je Željko Komšić postao nametnuti hrvatski predstavnik, barem 20 puta pokušali smo mijenjati Izborni zakon, ali svaki put nešto bi se ispriječilo. Sjetimo se prije 25 godina, kada su postojale hrvatske samouprave, obračuni sa Hrvatima, upad i rušenje Hercegovačke banke. Tada je projekt političkoga Sarajeva i dijela međunarodnih institucija bio usmjeren na ono što je nekada i kardinal Vinko Puljić govorio da mu je neko, među američkim diplomatima, govorio o dva entiteta, dva naroda te da će jedan narod ili asimilirati ili iseliti (Hrvate).
Svejedno, imate optužbe iz Sarajeva da na taj način čuvate Dodika i spriječavate evropski put?
To je potpuna zamjena teze. Јedini koji žele evropski put ovdje su Hrvati. A tezu o Dodiku lako je riješiti – usvojite Izborni zakon pa da vidimo štiti li ko koga.
Јe li hrvatska federalna jedinica tabu tema, je li ostvariva kroz evropski put zemlje?
Isključivo je federalizam budućnost ove države. Moguće su brojne promjene, a ako želimo dugoročno funkcionisati kao normalno uređeno društvo, možda ćemo se morati osloboditi naglaska na nacionalizmu. Ako imate tri federalne jedinice, riješili ste apsolutno sve. Sve presude Suda u Strazburu bile bi provedene, a put prema EU otvoren. Imali bismo u toj strukturi diskontinuitet teritorija, a rješenja bi pratila ekonomsku, saobraćajnu i infrastrukturnu logiku. Na osnovu toga postojale bi tri federalne jedinice, prepoznatljive sa većinama bošnjačke, srpske i hrvatske strukture. Naravno da je to budućnost. Zašto bi bili dva entiteta plus distrikt Brčko, i još u Federaciji BiH deset kantona?
Razumije li Zagreb probleme Hrvata, pri tome ne mislim samo na Pantovčak i Markov trg?
S obzirom na to da često sa njima otvoreno komuniciramo, oni razumiju. Druga je stvar koliko postoji interesa u pojedinom trenutku da se posveti ovomu pitanju. Danas Republika Hrvatska prepoznaje strateški interes BiH jer ona duboko ulazi u suštinu Republike Hrvatske. Hiljadu kilometara zajedničke evropske granice pokazalo je što to znači, posebno kada su u pitanju migranti ili bilo kakve bezbjednosne iskrice. Uz to, postoji ustavna obveza Republike Hrvatske da se brine o Hrvatima izvan njezinih granica. Danas Republiku Hrvatsku čini struktura stanovništva u kojoj više od 50 posto čine oni koji su potekli iz ovoga prostora. Predsjednik države, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i sve institucije Republike Hrvatske morali bi ovu problematiku smatrati svojom obavezom.
Kada pogledate kulturnu baštinu, to je jedan narod. Administrativne su se granice stalno mijenjale. Zato je naša želja ubrzati put prema Evropskoj uniji, Značajnomu dijelu bošnjačke politike to nije cilj, a Srbima je svejedno. Oni se ponašaju kako kaže službeni Beograd. Mi se ponašamo upravo tako da kroz ovaj proces vidimo priliku da ponovno budemo dio zapadne civilizacije.
Јe li odnos gospodina Plenkovića i Milanovića na neki način smetnja u koordinisanju tih zajedničkih politika prema Hrvatima u BiH?
Prvo bih rekao, bilo bi lakše kad bismo mogli sjediti zajedno i dogovarati se. Možda smo ovako više cijenjeni, te ćemo se lakše probiti sa svojim promišljanjima i do onih prijatelja iz međunarodnih institucija koji ne dijele baš iste vrijednosti. Međutim, moram reći da imam vrlo otvoren razgovor sa gospodinom Plenkovićem već zadnjih desetak godina. Otkad je on na vlasti u Republici Hrvatskoj, kao predsjednik Vlade i stranke, odnos je više nego dobar. Uključeni smo u sve evropske projekte, a politički kroz Evropsku narodnu stranku. Nedavno je predsjednik Vlade bio u Sarajevu sa predsjednicom Evropske komisije, Ursulom fon der Lajen, i jasno je rekao: “Јa ne idem u Predsjedništvo jer tamo ne sjedi legitimni predstavnik hrvatskoga naroda”. A gospodin Plenković ima značajan uticaj briselskoj administraciji i šire, što ima velik uticaj.
Kada je u pitanju predsjednik države, sa njim imamo vrlo korektan odnos. On ima svoja načela, drugačija razmišljanja ali mislim da dijele potpuno iste vrijednosti, i kad je riječ o Hrvatima, i kad je riječ o BiH i ulozi hrvatskoga naroda. To ćete čuti i izravno od predsjednika Milanovića. Naravno, i u Saboru ćete sve rjeđe čuti podjele oko statusa i položaja hrvatskog naroda u BiH. Konačno, došla je nova svježa energija koja potpuno drugačije gleda na BiH. Naša je dužnost, kao predstavnika jednoga naroda u dvije zemlje, zaštititi prava i interese Hrvata sada, ali jednako tako i u budućnosti savremene, uspješne i evropske BiH.
