Slavko Josić održava više od 60 alatnih mašina

Stara dobra narodna izreka kaže: Bez alata, nema zanata. Ali, isto tako, i bez dobrih majstora, nema ni kvalitetnog održavanja mašina i uređaja.

Slavko Josić, mehaničar alatnih mašina u Radioničkom mašinskom održavanju, pune dvije i po decenije brine o strugovima, glodalicama, bušilicama, brusulicama, hidrauličnim makazama i drugim mašinama, koje se nalaze pod svodovima Mašinske radionice u kompaniji „Alumina“.

-Ovdje je više od 60 mašina i svaki uređaj je priča za sebe. Imaju poseban način i sistem rada, svako otklanjanje kvarova je takođe specifično. Skoro za svaku mašinu je pristup drugačiji. Da bi jedan majstor znao da riješi problem, mora da poznaje rad te mašine, a da bi poznavao njen rad, mora biti stručno obučen ili da ima malo duže radno iskustvo – kazuje Josić, koji, u saradnji sa kolegama iz drugih službi, uspješno se nosi sa svim izazovima u svakodnevnom poslu koji obavlja.

Slavko je srećan i zadovoljan na radnom mjestu, jer kako kaže, kada postoji jasna spona između onoga što je potrebno napraviti i rezultata koji će to stvoriti, posao postaje zadovoljstvo. Vjera u sebe i svoje sposobnosti, rezonuje,  je izbor koji sami donosimo.

-Svaki posao zahtjeva određen stepen želje i volje da bi čovjek uspješno završio svoje radne obaveze. Niko, naravno, nije savršen, normalno da ima stvari koje se ne znaju, ali se u konsultaciju sa ostalim kolegama i službama, sve uspješno obavlja. Još se nisu pojavili problemi koje nismo mogli da riješimo – konstatuje Josić.

Kaže na putu prema uspjehu zadovoljstvo predstavljaju i najosnovniji zadaci. Ljudi bi, smatra, trebali u životu, a samim tim i u poslu, da imaju ciljeve i snove, te da znaju da ih svaki obavljeni zadatak dovodi korak bliže do ostvarenju tih ciljeva.

-Ovdje u  Mašinskoj radionici imamo izuzetno kvalitetne i sposobne majstore od kojih se zaista može mnogo naučiti. Riječ je o ljudima sa bogatim znanjem i iskustvom, koji najbolje od svih poznaju uređaje na kojima rade. To su, slobodno mogu reći, ekstra majstori, pravi umjetnici za svojim mašinama – biranim riječima o svojim kolegama govori Slavko Josić, iskazujući zadovoljstvo što je u posljednje vrijeme došlo do podmlađivanja majstorskog kadra u mašinskoj radionici.

Biti mehaničar alatnih mašina je rijetko i specifično zanimanje. Kadrovi ovog profila skoro da ne postoje na tržištu rada,  pogotovo kad je riječ o obučenim majstorima. Zato bi, po mišljenju Josića, trebalo inicirati obrazovanje i ovih zanimanja, jer, smatra, da bi mladi ljudi htjeli da se bave ovim poslom.

Zanat se nekada učio godinama. Da bi neko postao majstor morao je da pređe put od kalfe preko šegrta do majstora. Stari zanati na neki način predstavljaju i umjetnost,  jer su majstori svoj proizvod pravili sami od početka do kraja. Za neke od tih zanata trebalo je osim vještih ruku pokazati maštovitost i smisao za umjetnost.

Slavko Josić više od dvije i po decenije održava alatne mašine u komapniji „Alumina“ i tako im produžava radni vijek. Na svoje i zadovoljstvo svojih kolega.