Bill Roggio, američki vojni analitičar i urednik časopisa The Long War Journal, analizirao je za britanski Daily Mail rat u Ukrajini. Roggio piše da su simpatije prema brojčano slabijim Ukrajincima dovele do preuveličavanja ruskih neuspjeha, nerazumijevanja ruske strategije, pa čak i neutemeljenih tvrdnji psihoanalitičara amatera da je Putin izgubio razum.
Trezvenija analiza, piše Roggio, pokazuje da je Rusija možda primila težak udarac, ali je uvijek imala dobro osmišljene planove za daljnje napade ako se njeni početni potezi pokažu nedostatnima. Svijet je i prije podcijenio Putina i te su pogreške dijelom dovele do ove tragedije u Ukrajini, smatra američki vojni analitičar.
“Moramo biti bistrijih očiju sada kada je rat u tijeku”, piše Roggio.
Roggio piše da čak i profesionalci u Pentagonu dopuštaju da im osjećaji i suosjećanje prema Ukrajincima zamagli prosudbu. “Samo dva dana nakon ruske invazije na Ukrajinu izvjestitelji američkog Ministarstva obrane brzo su ustvrdili da je neuspješno zauzimanje Kijeva u prvim danima rata predstavljalo ozbiljan neuspjeh. Izvještaji Ministarstva obrane implicirali su da je ruska ofenziva znatno kasnila ili da je čak propala jer glavni grad Ukrajine nije pao”, piše Roggio.
Američki vojni analitičar piše da su čelnici trebali naučiti obuzdati svoje nade nakon katastrofalnog povlačenja Rusije iz Afganistana. “Još jednom, američki i zapadni dužnosnici upadaju u zamku nerazumijevanja neprijatelja i njegovih ciljeva”, piše Roggio.
Roggio dalje piše da je Putin navodno vjerovao da će ukrajinska vlada pasti kada ruske snage prijeđu granicu i krenu prema Kijevu te da je ta operacija propala jer se to nije dogodilo. “Putin se svakako nadao brzoj pobjedi, ali očito se nije oslanjao samo na nagli ulaz u Ukrajinu kao jedini plan za uspjeh. Umjesto toga, ruska vojska bila je spremna zauzeti zemlju silom ako brzi udar ne uspije.”
“Ovakav plan trebao bi biti poznat Amerikancima koji se sjećaju invazije na Irak 2003. godine”, piše Roggio te podsjeća što se tada događalo.
“U prvim satima rata, američko ratno zrakoplovstvo pokrenulo je svoju kampanju ‘šoka i strahopoštovanja’ u pokušaju da ubije Sadama Husseina i druge ključne vođe i sruši vladu. Sadam je preživio, ali je američka vojska bila potpuno spremna za nastavak kopnenog napada. Pogled na rusku vojnu ofenzivu pokazuje da je postojao plan za invaziju punog razmjera, koji Rusija sada provodi”, piše Roggio.
Vojni analitičar navodi da konvencionalno, mehanizirano ratovanje zahtijeva vrijeme i resurse, a operacija ovog opsega nije kratkotrajna. “Ruska ofenziva se odvija na četiri odvojena fronta. Na petom frontu, u istočnoj Ukrajini, koju je Putin proglasio neovisnom prošlog tjedna, ruske snage zadržavaju ukrajinske trupe koje su potrebne na drugim frontovima”, piše.
Glavnina ruskih snaga napreduje prema jugu od Bjelorusije do Kijeva, navodi. “Ruske napredne snage, uključujući zračne, mobilne i izviđačke trupe, bile su angažirane s ukrajinskim postrojbama izvan Kijeva od početka rata. Ogromna kolona ruskih vojnika, za koju se procjenjuje da je duža od 60 kilometara, nalazi se samo 30-ak kilometara sjeverno od Kijeva i vjerojatno će se okupiti kako bi opkolila glavni grad”, analizira Roggio.
“Ukrajina bi mogla biti podijeljena na dva dijela ako Rusi zauzmu Kijev i potisnu se prema jugu”
Roggio dalje piše da bi, “ako ruske snage uspiju zauzeti Kijev i potisnuti se prema jugu kako bi se spojile sa snagama na krimskom frontu, Zelenskij mogao doživjeti težak udarac jer bi se time Ukrajina podijelila na dva dijela”.
“Ono što je važnije od nekoliko neuspjeha jest da su ruske snage prodrle 100-tinjak kilometara na sporan teren u manje od tjedan dana i da su na periferiji glavnog grada. Ovo nikako ne opisuje neorganizirane, loše sastavljene i neuspjele ofenzive”, ističe Roggio.
Roggio navodi da prodor prema jugu od Bjelorusije prema Kijevu podržava još jedna ruska kolona, koja je krenula s istoka u blizini Kurska. “Ako se ova kolona uspije povezati s ruskim postrojbama u blizini Kijeva, obuhvatit će ukrajinske snage u većini pokrajina Černihoa i Sumija, lišavajući ukrajinsku vojsku prijeko potrebnih vojnika i ratnog materijala potrebnog negdje drugdje, te odsjeći vladu od dvije sjeverne pokrajine”, piše Roggio.
Piše da su ruske snage pokrenule široku ofenzivu usmjerenu na Harkiv, drugi najveći ukrajinski grad, koji je sada pod opsadom te da su se na jugu ruske snage, potpomognute amfibijskim napadima iz Azovskog mora, “slile” u Ukrajinu s Krima.
“Na ovoj fronti, ruske snage su se razgranale duž dvije glavne osovine, jednu sjeverozapadno duž rijeke Pivdenji Buh, a drugu sjeveroistočno duž obale i unutrašnjosti prema regiji Donbas, koju je Rusija proglasila neovisnom neposredno prije invazije”, analizira Roggio za Daily Mail.
Ako se ruske kolone s bilo koje južne fronte mogu povezati sa snagama sjevernije, odsjekle bi mnoge ukrajinske trupe od pojačanja – jedna od dvije kolone već je napredovala otprilike 250 kilometara, dodaje.
Ruski generali često su birali zaobići mjesta i gradove koji se snažno protive i izoliraju ih kako bi se kasnije nosili s njima, upozorio je Roggio u svojoj analizi.
“Niko ne zna, ali čini se da su Putinovi postupci hladni i proračunati”
Roggio navodi da su trenutno topnički i raketni napadi tamo ograničeni, možda da bi se građanima poslala poruka kao upozorenje na ono što može doći. “Čini se da Putin želi Ukrajinu uzeti netaknutu, ali neće oklijevati i povećat će razinu brutalnosti ako procijeni da je to potrebno”, analizira Roggio.
Sustavna priroda ruskog napada u suprotnosti je s nagađanjima da je Putin izgubio kontrolu i razum, analizira Roggio, pa dodaje:
“Nitko sa sigurnošću ne zna, ali čini se da su Putinovi postupci, postupci hladnog i proračunatog protivnika”, piše. “Odbacivanje njegove odluke o invaziji na Ukrajinu kao oblika ludila zapravo je izgovor za ignoriranje vjerojatnih Putinovih motiva i budućih postupaka.
Strateški gledano, Putinovo napredovanje u Ukrajini počelo je prije više od deset godina, kada je izvršio invaziju i balkanizirao Gruziju priznavanjem marionetskih režima Kremlja u regijama Abazije i Južne Osetije”, zaključuje Roggio svoju analizu za britanski list.
(index.hr)
