Slučaj osamnaestogodišnje Amina Dželilović-Dedić iz Bugojna, nakon bijega iz kuće supruga, potresao je javnost.
Amina Dželilović-Dedić udala se za Rifet Dedić (23).
Nakon udaje, porodica Amine izgubila je kontakt s njom. Njena majka
Azra Dželilović više puta je javno upozoravala da joj je kćerki oduzet telefon,
da joj je zabranjena komunikacija s roditeljima i da se nalazi pod potpunom kontrolom supruga i njegove porodice.
Strahovi porodice potvrđeni su kada je Amina uspjela pobjeći i skloniti se kod komšinice.
Pronađena je u teškom fizičkom stanju – gola, bosa i promrzla –
nakon čega je prevezena u policijsku stanicu, gdje je dala izjavu nadležnim organima.
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da se radi o porodici sa dokumentovanom istorijom ekstremnog porodičnog nasilja.
Naime, Suvad Dedić i njegova supruga Maida Dedić,
roditelji Rifeta Dedića, pravosnažno su procesuirani u slučaju poznatom u javnosti kao
„bosanski Fritzl“.
Prema optužnici i sudskim presudama, Suvad i Maida Dedić su punih
sedam godina fizički i psihički zlostavljali dvije djevojčice,
Suvadove kćerke iz prethodnog braka.
Djevojčice su bile zaključavane u sobu, izgladnjivane i sistematski premlaćivane rukama,
nogama i raznim predmetima – uključujući kaiševe, štapove, gumena crijeva,
bezovu metlu, punjač za mobilni telefon, pa čak i vile za sijeno.
Zlostavljanje je otkriveno tek nakon što su djevojčice uspjele pobjeći u šumu,
gdje ih je pronašao stric. Ljekarski pregledi tada su potvrdili brojne fizičke povrede,
dok je kasnije kod djevojčica dijagnostikovan
hronični posttraumatski stresni poremećaj.
U tom kontekstu, bijeg Amine Dželilović-Dedić poprima novu dimenziju.
Riječ je o istom obrascu nasilja – izolacija, potpuna kontrola, zabrana kontakta i psihičko slamanje –
koji se u ovoj porodici ponavlja, samo sa novom žrtvom.
Iako nadležne institucije trenutno vode postupke i prikupljaju izjave,
javnost s pravom postavlja pitanje kako je moguće da se u porodici sa ovakvom istorijom nasilja
ponovo desi težak slučaj i zašto ranije presude nisu bile dovoljan alarm.
Slučaj Amine Dželilović-Dedić prerasta u ozbiljno pitanje institucionalne odgovornosti,
jer je još jedna mlada osoba spas morala potražiti bijegom –
gola, bosa i promrzla –
da bi nasilje iza zatvorenih vrata konačno postalo vidljivo.
✍️ Vijesti365
