U zemlji u kojoj pravda cvjeta kao rijetka egzotična biljka usred Sahare, pojavljuju se junaci kakvi su Nedim Ćosić, tužilac Suda BiH, i Mirsad Strika, sudija njegova desna ruka. Ova dinamična dvojka bukvalno obasjava sutrašnjicu bosanskohercegovačkog pravosuđa. Barem, ako su smisao i svrha pravosuđa da se sudi po političkom diktatu.
Legenda kaže da Nedim Ćosić prilikom rođenja nije plakao, već je zavikao: “Dajte mi optužnice, trebamo osuđene, a ne suđene!” Od tada, Ćosić je posvetio svoj život jednom cilju – postati “Tužilac Broj 1” koji će odabrati pravdu po unaprijed utvrđenim kriterijima.
A tu ulazi naš drugi junak, Mirsad Strika. Mirsad je posebno talentovan u sprovođenju Ćosićeve vizije. Legenda kaže da je Mirsad jednom donio presudu samo na osnovu sna. U tom snu, čuo je glasove političkih vođa kako mu diktiraju odluke, a on je poslušno zapisivao svaku njihovu riječ. Naravno, to nije običan san, to je bio politički intelekt kakav se rađa jednom u dvije hiljade godina.
Kad čujete da su Ćosić i Strika na sudu, to znači da je pravda postala televizijska sapunica. Svi gledaoci pričaju o tome kako su njih dvojica raskrinkali korupciju i kriminal, ali zapravo niko ne zna što se stvarno događa iza kulisa. Legenda kaže da je njihov sudijski kabinet prepun snimljenih izjava političara koje su završile u fiokama, čuvane kao tajna oružja.
Nedim Ćosić, pravi super heroj koji kaže da je pravda slijepa, ali njegove optužnice posmatraju kroz visoko precizne naočale za pucanje u metu. Uvek je u pravu, čak i kad nije i optužuje sve one koji mu staju na put. Nije bitno koliko dokaza nedostaje, Nedim ne pravi kompromise. On je vitez koji se bori za pravednost, pa ako mora da izmisli nekoliko dokaza, to je mala cijena za svijet bez korupcije.
S druge strane, Mirsad Strika, slijedi Ćosićeve korake poput sjenke koja prati svog gospodara. Njegovi karijerni usponi izazivaju zavist i divljenje – zašto suditi samo na osnovu zakona kad možete suditi na osnovu političke kalkulacije? Mirsad nas uči da je pravednost samo fikcija, a političke ambicije su pravi katalizatori za odlučivanje u sudnici.
Naravno, ova satira nije za one sa slabim srcem i osjetljivim dušama. Ona je za one koji se smiju budalama, onima koji uzimaju vremena da razmisle o tome kako pravda može biti zloupotrijebljena i kako živimo u svijetu u kojem su sudac i tužilac najvažniji glumci političke drame.
Hoće li Nedim Ćosić i Mirsad Strika biti upamćeni kao heroji ili kao komične figure isključivo će zavisiti o tome ko će ispisati istoriju. Ali dok čekamo da ta istorija zauvijek zapečati sudsku dvojku Ćosić-Strika, zapitajmo se: da li je sramota kad pravda napravi štos, ili kad pravda postane štos?
