Da li je prije kandidature za bilo koju političku funkciju potrebno proći ljekarski pregled?

0
73

Adolf Hitler, Josif Visarionovič Staljin, Ma CeTung, Pol Pot, Sadam Husein – političari su 20. vijeka koje će njihov narod i istorija pamtiti po ludosti, nesreći i krvoproliću. Politički lideri donose odluke koje utiču na milione ljudi, a emotivna nestabilnost može dovesti do impulzivnih i neodgovornih odluka. Već duže se u svijetu raspravlja o tome trebaju li oni koji se nutrkuju za funkcije, od lokalnih do državnih, pristupiti psiho-testu kojim bi se utvrdilo jesu li dovoljno normalni da vode grad ili državu? Odnosno da dobiju licencu kao što se za vožnju auta izdaje vozačka dozvola. Ko želi da ga vozi luđak?

Psiho-test mogao bi pomoći u prepoznavanju onih koji pokazuju preveliku žudnju za moći ili narcisoidne tendencije što ih čini vrlo opasnima za narod kad su na poziciji autoriteta.

Političari su često suočeni s kriznim situacijama koje zahtijevaju hladnu glavu i analitičko razmišljanje. Psiho-test bi mogao pomoći u prepoznavanju kandidata sklonih panici ili iracionalnim odlukama pod pritiskom. Psiho-test bi mogao otkriti sklonosti prema autoritarnom ponašanju ili nemogućnosti saradnje, što bi negativno uticalo na rad administracije koje su na čelu.

Politički lideri donose odluke koje utiču na stotine hiljada ili milione ljudi, a emocionalna nestabilnost može dovesti do impulzivnih i neodgovornih odluka. Psiho-test osigurava da su kandidati mentalno spremni za pritisak i stres koji dolazi s vođenjem države. Lideri moraju pokazivati razumijevanje za potrebe i probleme svojih građana. Psiho-test bi identifikovao one kandidate koji imaju potrebnu empatiju i moralni kompas za pravedno vođenje.

Na veliku žalost svih, u nas se takvi testovi ne sprovode. Mi objavljujemo mišljenje ugledne zagrebačke psihijatrice, porijeklom Banjalučanke, objavljen na Redditu. Analizirala je gradonačelnika Banja Luke, Draška Stanivukovića. Nije da nismo sve ovo znali, ali kad se pročita crno-na-bijelo, rezultat je ipak šokantan i duboko uznemiravajući.

MIŠLJENJE O DRAŠKU STANIVUKOVIĆU, „MR. SAVRŠENOM“

– „Moramo biti svjesni da smo i sami odgovorni kada na vlast dođu mediokriteti“ – Rabin Abraham Skorka 2013.

– „Žalosno je kad su ljudi pod vlašću umišljenog mediokriteta. Kada mediokritet misli o sebi da je bolji nego što jest i kada dograbi vlast, jadni su oni ispod njega“ – kardinal Jorge Bergoglio 2013.

Oduvijek su u politici značajnu, pa čak i presudnu ulogu igrale osobe koje ispunjavaju kriterije za različite mentalne poremećaje, a pogotovo za poremećaje ličnosti, najčešće različite kombinacije patološke narcisoidnosti, paranoidnosti, histrionizma i emocionalne nestabilnosti. Takve osobe

1.imaju grandiozni osjećaj vlastite važnosti (precjenjuje svoja postignuća i talente, očekuje da budu prepoznati kao superiorni i bez odgovarajućih postignuća;

2.vide politiku kao mjesto svoje glorifikacije kroz upotrebu moći i sile, lažnih obećanja, promjenjivih koalicija („drugi su tu da mi se dive i da mi služe“);

3.poduzimaju akcije primarno da učvrste osobni image i sebično iskorištavaju i izrabljuju druge za postizanje svojih ciljeva;

4. imaju potrebu za ekscesivnim divljenjem i poklanjaju pretjeranu pozornost svom image-u i nastupu;
5.imaju megalomanske pa čak i mesijanske ciljeve o kojima govore egzaltirano, a druge omalovažavaju, često poistovjećuju sebe s nacijom ili organizacijom pri čemu nerijetko gube kontakt s realnošću;

6.pokazuju ekscesivno samo-pouzdanje, što može biti i obrana od osjećaja manje vrijednosti, nerijetko na razini nesvjesnog;

7.imaju manjak istinske empatije, ili ne poštuju i ne uvažavaju potrebe i osjećajedrugih što može ići do manifestnog prezira i dehumanizaranja suparnika;

8.navode da imaju odgovornost samo prema Višoj sili/sudu, svojoj naciji, povijesti ili Bogu, tako da ne poštuju zakone i odluke nadležnih institucija;

9.skloni su ljutnji i impulzivnim reakcijama kad se drugi na slažu s njima, često ih blamiraju i racionaliziraju svoje konfliktuozno ponašanje

10.navode moralnu ispravnost kao opravdanje da otklone razloge razmatranja izvedivosti, cijene ili ishoda njihovog plana ili programa, a nerijetko pokazuju nesposobnost da plan izvedu do kraja zbog nekritičnosti koja proizlazi iz oholosti.

Dotična osoba “Mr. Savršeni“ u većoj ili manjoj mjeri u svojim nastupima ponaša se na gore opisani način. Vrlo uspješno koristi društvene mreže, ima veliku vidljivost, gotovo je svugdje, tako da ga zovu „kralj spinova i populizma“ koji nije uspio završiti fakultet ali je „pametniji od svih“, uspješan je „stand up komičar“ („sladak, ali nevaspitan“) u raznim odjevnim kombinacijama, glavni lik na mnogim manifestacijama, bez obzira koliko su bizarne i dio infantilnog populizma, upada nepozvan na sastanke, nameće svoj narativ, odnosno „humanističke“ priče koje imaju mnogo „rupa“. Kod njega je evidentan fenomen fabinga, odnosno preuveličavanja ili lažnog prikazivanja svojih uspjeha, svojih sposobnosti i različitih aspekata života sa željom da impresionira druge a sve to s ciljem da ih privuče za svoje ciljeve. Ta je vrsta obmane povezana s težnjom za socijalnim priznanjem, ali koju obično prati narušavanje međuljudskih odnosa. U tom svjetlu daje velika obećanja koja na kraju ispadnu laži.

U svojoj borbi za moć i osobne interese lako se odrekao osoba koje su mu bili bliski suradnici ili su mu pomogli da dođe na funkciju. S obzirom da se u javnosti implicira da je „Mr. Savršeni“ navodno homoseksualac, da je „završio srednju školu, upisao fakultet kojeg nikad nije završio“ s ciljem da prikažu kako se ne drži obećanja ako nije glavni, neki šaljivo pišu na portalu da je „obećao da će se do kraja mandata oženiti i diplomirati“, a uskoro je kraj mandata i dolaze novi izbori.

Po „Mr. Savršenom“ u njegovom mandatu „sve savršeno funkcioniše“ (“U Banjaluci se više ništa ne može obećati jer smo mi sve uradili!”), za njega „nema svetije dužnosti od službe narodu, crkvi, vjeri“, daje besplatne placeve, gradi parkove, mostove i spomenike, dijeli „kartice prijateljstva“ , „uredio je obale Vrbasa“ i još mnogo toga, ali često ne poštujući zakonske odredbe zbog čega su podignute tužbe protiv njega. Vrlo je vješt manipulator, npr. slike betoniziranog njegovog Parka knjige u ljetnim mjesecima uspoređuje sa slikama ranijeg parka na istom mjestu tijekom zime da bi dokazao da je napravio bolji park pri čemu je dio parka izgrađen na privatnom zemljištu. Epitet „da je Hitler“ kako ga nazvao jedan njegov oponent “dječak s Hitlerovih plakata“ pretvorio je u hvalospjev svojoj obitelji i sebi kao borcima koji se žrtvuju za svoj narod, i tako „upozorenje“ da će odvesti svoj narod u propast kao što je Hitler odveo njemački narod u katastrofu pretvorio je svoju promidžbu.

„Mr. Savršeni“ se ponaša na temelju svojih vjerovanja po modelu „za mene ne vrijede pravila koja se odnose na druge ljude jer ja sam iznad pravila (citat njegove izjave „U mojoj glavi ne vrede njihove ovozemaljske kazne,) „zbog mojih velikih sposobnosti, nitko ne bi smio ometati moje projekte i napredovanje“, „ja sam bolji od njih, pa zato zaslužujem poseban status i oni bi to morali priznati“, a „ako oni ne vide moje sposobnosti i veličinu, treba ih odbaciti i kazniti“. U prilog govori sljedeći opis, citiram „Galami na najblize saradnike, gađa ih sveskama, papirima. Ljudi koji ga prate 24 sata moraju da nose odjecu za njim, jedan nosi telefon i naocale, drugi sako, treći papire i rokovnik…“.

„Mr. Savršeni“ duboko u svom nesvjesnom vjerojatno ima osjećaj da je inferiorna, slaba, bezvrijedna, promašena osoba ako nije glavni, ako nije u centru pažnje i zato po svaku cijenu treba pokazati svoju nadmoć i da uvijek mora biti po njegovome. Sklon je teatralnosti, precjenjuje svoja postignuća i sposobnosti, a tuđa negira, predstavlja se da je superioran u odnosu na svoje prethodnike i suparnike bez odgovarajućih postignuća. U jednoj tv emisiji sam kaže da „predlaže 100 ideja“ , da „ekspresno rješava probleme tako da ima 50 tužbi jer nema službenih dozvola “. Ima skokovite asocijacije tako da u intervjuima kad mu se pokušava ukazati na njegove propuste prebacuje se na novu temu i skače s teme na temu, upada drugima u riječ i prekida ih, umjesto odgovora na pitanje postavlja svoje pitanje i na njega odgovara a sve to kako bi sebe prikazao uspješnim i superiornim. Povremeno kao da gubi kontakt s realnošću povezan s grandioznim i megalomanskim vjerovanjem i osjećajem svoje važnosti, veličine i moći. Pokazuje i neke elemente paranoidnosti na što upućuju njegovi odgovori: “to je zato što me oni mrze”, “ne mogu podnijeti što sam uspješan”.

„Mr. Savršeni“ ima narcističku potrebu za ekscesivnim divljenjem i poklanja pretjeranu pozornost svom image-u i nastupu (citat: Labelom uvijek mora mazati usne, stalno sprica neki sprej u usta. U treningu je, jer mu je bitno da izgleda dobro. Po 5 puta se presvlaci dnevno i odjeca prati dogadjaje. Ne moze da istrpi da nije prvi).

Zaključno može se reći da se kod „Mr. Savršenog“ razvija tzv. Hubris sindrom, sindrom oholosti i moći. Javlja se obično kad netko zadobije vlast i moć, kad se nađe na liderskim pozicijama i rukovodećim položajima , pa se još naziva i sindrom opijenosti vlašću. „Mr. Savršeni“ potječe iz vrlo imućne obitelji („otac mu je tajkun, ratni profiter, i glavni financijer“), politikom se bavi od svoje 18. godine, sa 23 godine postao je odbornik u Skupštini grada Banja Luke, bio je najmlađi izabrani poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, sa 27 godina biva izabran za gradonačelnika Banja Luke. Najmlađi je izabrani gradonačelnik u povijesti Banja Luke. U razvoju Hubris sindroma važnu ulogu imaju moć i autoritet, odsustvo kontrole i nedostatak kritičkog, sistemskog i holističkog razmišljanja što dovodi do loših odluka, narušavanja odnosa i pritiska na institucije što sve može rezultirati ozbiljnim problemima za organizaciju, zajednicu i društvo.

Osobe sa Hubris sindromom karakterizira jako smanjena mogućnost ili nemogućnost priznavanja vlastitih grešaka i slabosti, nepoštivanje mišljenja i ignoriranje savjeta drugih ljudi, pa i bliskih suradnika, gubitak empatije, sposobnosti suosjećanja s drugima i razumijevanja njihovih pogleda i pozicija, a sklone su odbacivanju onih koji se ne slažu s njim, pa čak i agresivnom ponašanju spram svojih kritičara. Prevladava mišljenje da se Hubris sindrom ne javlja kod vođa i lidera koji su dugotrajnim trudom, stečenim znanjima, vještinama i iskustvima i stručnim liderstvom došli na poziciju na kojoj zaslužuju biti. Moćnici/političari koji su neke faze razvoja preskočili i došli na važnu poziciju moći imaju mnogo veću šansu da razviju prenapuhano samopouzdanje i grandiozni osjećaj vlastite važnosti u vidu Hubris sindroma zbog čega nastaju brojni i razni problemi. Hubris sindrom se često poistovjećuje s narcističkim poremećajem ličnosti zbog preklapanja njihovih dijagnostičkih kriterija, ali radi se o dva različita a slična fenomena.

Prema opisu „mnogo laže i samouvjeren je u tome“ Mr. Savršeni ispunjava i sljedeće kriterije za poremećaj ličnosti i povezane crte ličnosti (Blok L1-6D1): „egocentričnost (npr. osjećaj privilegiranosti, očekivanje divljenja drugih, pozitivno ili negativno ponašanje u cilju privlačenja pažnje, brige za vlastite potrebe, želje i komfor, a ne za potrebe drugih), i nedostatak empatije (tj. ravnodušnost prema tome da li neugodnost njegovih postupaka povređuje druge, što može uključivati obmanu, manipulaciju i iskorištavanje drugih, zlobnost i fizičku agresivnost, bezdušnost prema patnji drugih i nemilosrdnost u postizanju vlastitih ciljeva), dezinhibiciju, tj. tendenciju da se djeluje brzopleto bez razmatranja potencijalnih negativnih posljedica (uključuje impulzivnost, rastresenost, neodgovornost, nepromišljenost i nedostatak planiranja), i granični obrazac (nestabilnost interpersonalnih odnosa, slike o sebi i afekata te znatna impulzivnost, emocionalna nestabilnost i brza promjenjivost, neprikladan osjećaj bijesa ili poteškoće u kontroli bijesa).

„Mr. Savršeni“ pokazuje neke crte hipertimije i hipomaničnosti, logoroičan je i hiperaktivan, ima skokovite asocijacije, daje tangencijalne odgovore i sklon megalomanskim idejama… Za sebe kaže da je „multipraktik, u nastupima na televiziji dominira nad voditeljima emisije tako da u jednom nastupu kaže „ mogu li sam sebe pitati i odgovarati u emisiji … vidjeli ste našu hiperaktivnost“, 30 godina niko ništa nije radio, a onda dođe čovjek koji sve to gradi, kralj Tvrtko će 3 puta biti veći od bošnjačkog u Sarajevu“… U toj emisiji najavio je i spomenik Kulinu banu koji je nedavno otvoren. Evidentni su i elementi makijavelizma, bezobzirnog i obmanjujućeg djelovanja i manipulacija u politici, doktrina po kojoj cilj opravdava sredstva tako da je gradonačelniku svaki čin dopušten, moralan ili nemoralan, ako služi za dobrobit grada i naroda.

Nama su danas jako potrebni transformativni empatični i harmonični lideri koji će promovirati kulturu empatije u politici što nam može pomoći da uspješnije gradimo jedan bolji svijet u sebi i oko sebe. Sljedeći izbori pružaju vam šansu da budu izabrani političari koji će voditi Banja Luku i Republiku Srpsku u bolju budućnost.

OKVIR
1. Poremećaj ličnosti i povezane crte ličnosti (Blok L1-6D1)

2. Hubris sindrom (oholosti i moći)

3. Fabing (preuveličavanje ili lažno prikazivanje uspjeha, sposobnosti i različitih aspekata života sa željom da impresionira druge a sve to s ciljem da ih privuče za svoje ciljeve)

4. Patološka narcisoidnost

5. Paranoidnost

6. Histrionizam

7. Emocionalna nestabilnost

8. Hipertimija

9. Hipomaničnost

10. Logoreja

11. Hiperaktivnost

12. Megalomanija

13. Makijavelizam

 

Ostavite komentar