DRAGAN ČAVIĆ: Inckova odluka je glogov kolac u srcu BiH

0
393

Svi oni koji se danas raduju odlukama visokog predstavnika raduju se glogovom kocu koji je međunarodni predstavnik utjerao u srce BiH. Ovo je odluka koja nema manevarskog prostora ni za političke predstavnike Bošnjaka, ni za političke predstavnike Srba. Sve što se dešava danas u BiH je kratkovidost međunarodnog faktora i ljudi koji povlače krajnje pogrešne poteze, rekao je u intervjuu za Banjaluka.net Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta ( NDP ), partije koja je član vladajuće koalicije u Republici Srpskoj.

“Ko sada ima koristi od poteza Valentina Incka? Nametanjem onog famoznog zakona Incko je samo pojačao animozitete različitih političkih opcija konstitutivnih naroda koje su sada konsolidovane na istom pitanju. Na ovako senzibilnom i teškom pitanju kao što je pitanje kvalifikacije u vezi sa Srebrenicom nema milimetra političkog prostora za povratak ni Srbima ni Bošnjacima”, smatra Čavić naglašavajući da se radi o katastrofalanom potezu.

Čavić koji ima vešegodišnje političko iskustvo i koji je obavljao najviše funkcije u Republici Srpskoj smatra da ovo nije ni prva niti posljednja teška situacija, ali je pat situacija u kojoj se ne vidi izlaz.

“Manevarski prostor za povlačenje političkih odluka Srba i Bošnjaka ne postoji. I to je dovelo do potpune konsolidacije nespojivog. A jednako misle i jednako djeluju po ovom pitanju SDP, SBB i SDA. Svi na političkoj sceni kod Bošnjaka nemaju razlike u stavu. Sa svim razlikama koje postoje unutar Republike Srpske između Srba na ovom pitanju nema nikakve razlike. Incko je izvršio konsolidaciju etničkih politika. Ono što mene intrigira je da li je ovo nečija namjera, odnosno, da li je ovo na liniji odličnih odnosa između Kristijana Šmita i HDZ-a i Hrvata generalno. Iz ove konfrontacije imam osjećaj da najveću korist mogu izvući Hrvati jer i oni imaju interes da se Dejton razbije, al ne na način kao što žele Bošnjaci, a to dosta korespondira sa viđenjima organizacije BiH u vrlo snažnim evropskim političkim krugovima. A to je federalizacija i potpuno nova koncepcija snaženja vlasti na nivou BiH. To podrazumjeva i stvaranje jednog novog koncepta koji bi zadržao etnostrukturu konstitutivih naroda, ali istovremeno omogućio da se zemlja organizuje na drugačiji način. Ovo su samo moje procjene, ali sa dugogodišnjim iskustvom bavljenja ovim poslom mogla bi se ostvariti ona narodna ‘dok se dvojica svađaju treći koristi'“, kaže Čavić.

Kako ocjenjujete trenutnu političku situaciju u BiH?

ČAVIĆ: Suštinski, u ovoj zemlji od Dejtonskog mirovnog sporazuma i završetka rata do danas nije se promijenilo osnovno poimanje u politici konstitutivnih naroda prema ustavnom poretku, a koji je utvrđen Dejtonom.

Ponovio sam više puta, reći ću i sada, za Srbe je ovo međunarodno stečeno pravo, za Bošnjake i dijelom za Hrvate ovo je međunarodno stečena nepravda. Sve rade da sruše dejtonska mirovna rješenja. Rušenjem dejtonskih mirovnih rješenja znači da nema Republike Srpske ili je ima ali u nekom drugom formatu, samo je razlika u poimanju. Kod Hrvata je to federalizacija i treći entitet u kome Republika Srpska treba da bude manja i da ima neke federalne ingerencije, na uštrb centralne vlasti u BiH. Kod Bošnjaka je to unitarizacija, odnosno Republika u kojoj nema izvršnih nivoa osim dva, državni i lokalni, a sve između je folklor.

Sukob koncepcija koji traje dvije i po decenije se nije promijenio. Promijenio se samo format i način njegovog eksponiranja. I onda tu uvijek imamo faktor koji se zove međunarodna zajednica. U jednoj fazi je međunarodna zajednica imala ozbiljne namjere da ostavi BiH na miru, da je prepusti njenim građanima. Još 2006. godine famozni Upravni odbor Savjeta za provođenje mira donio odluku je da se zatvori OHR u martu 2007. godine. Tad je Kristijan Švarc Šiling bio visoki predstavnik a onda je poslije izbora 2006. godine ta odluka opozvana, odnosno prolongirana i od tada pa do danas ta odluka se stalno prolongira.

Mislio sam  da je Valentin Incko posljednji visoki predstavnik i da će poslije Incka, konačno poslije dvije i po decenije od završetka rata ova zemlja imati potpunu samostalnost. Pa dvije i po decenije od završetka Drugog svjetskog rata, zemlje koje su imale ograničen suverenitet postale su potpuno suverene.

Kad govorite o zatvaranju OHR-a postoje definisani uslovi za njegovo zatvaranje, tačnije 5+2, a koje trebaju domaće vlasti ispuniti?

ČAVIĆ: Uslovi Međunarodne zajednice su se mijenjali, pa i uslov 5+2 može da se pretvori u 1+1. Šta je suština? Da u ovom trenutku imamo idealno stanje u BiH i ispunjene sve uslove za prijem u Evropsku uniju sutra mi ne bi bili primljeni zato što u samoj Evropskoj uniji nema konsenzusa. Evropska unija danas ima sasvim druge prioritete. Kao prvo suočena je sa Bregzitom koji je ogroman udarac evropskom kontinentu. S druge strane postoji snažno raslojavanje unutar EU. Podjela koja je uvijek postojala, istok i zapad Evrope. Danas je ona manifestovana kroz EU u kojoj postoji Višegradska grupa i s druge strane tradicionalne osnivačice EU, zemlje sa liberalnim vlastima koje nisu ni mijenjale.

Pitanje Srebrenice su nametali svi

Upravo ste Vi u svojoj političkoj karijeri imali strahovit pritisak međunarodne zajednice oko Srebrenice i tadašnjeg izvještaja. Na neki način je to definisalo i Vašu dalju političku karijeru. Zašto je bilo potrebno rukovodstvu Republike Srpske ponovo da otvara pitanje Srebrenice kad ste ih Vi bili na neki način zatvorili?

ČAVIĆ: Nije to više zavisilo od Srba. To je pitanje koje nameću svi. Na pitanju Srebrenice strategiju političke žrtve prave Bošnjaci. Njihovo viđenje je da famozna presuda Suda u Hagu nije bila dovoljna da se zaustavi priča o Srebrenici, nego da se to treba proširiti i na druge opštine u Republici Srpskoj.

Nezadovoljstvo odlukama o individualnim presudama Haškog tribunala kod Bošnjaka je politički artikulisano javno i bez ikakvog ustručavanja, tako da ovdje novim zakonom nije kažnjivo da izjavljuješ da se nešto trebalo kvalifikovati genocidom, a to je postalo politička praksa u tumačenju kod Bošnjaka. Ovo pitanje je u nekom prostoru političke simbolike za dva naroda u ovoj zemlji.

Sa druge strane, navešću vam primjer koji je u skladu sa posjetom predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana. Koliko se turska politika bori sa otvaranjem pitanja događaja s početka XX vijeka, tačnije ratova koji su doveli do stradanja Jermena. Neki to žele kvalifikovati kao genocid, a Turska se tome stravično opire. Ti događaji su bili prije više od stotinu godina. Kako nemaju zakon te vrste tamo gdje se to stvarno i dogodilo? Tamo postoje samo izvinjenja. U ovoj zemlji prošlost treba ostaviti iza sebe i graditi odnose na afirmaciji budućnosti. Ovdje je problematično da se i po jednom pitanju o prošlosti može imati zajednički jezik.

Visoki predstavnik ne može rješiti probleme

Kako izaći sad iz ovakave situacije?

ČAVIĆ: Mislim da je neprihvatljivo da je ovo zemlja u kojoj i dalje postoji neki autoritet, bez obzira iz koje države, pa i da je Rus, Nijemac, Francuz, Srbin, potpuno je nevažno, da ima te zakonodavne moći i da negira potpuno ljudska i građanska prava koja su propisana evropskim i međunarodnim konvencijama. Dovoljno je o tome pročitati mišljenje Venecijanske komisije iz 2004. godine.

Kao predsjednik Republike Srske još tada sam zahtijevao od Venecijanske komisije, kada se ocjenjivala usklađenost Ustava BiH sa evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama, ocjenu poglavlja koja se tiču uloge visokog predstavnika. Dostavio sam im tada materijale. Radilo se o stotinama stranica materijala koji se tiču kršenja Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama i to je sastavljao Kosta Čavoški, ugledni akademik i profesor međunarodnog prava.

Sastavio je tekst koji sam ja zajedno sa dokazima predočio Monitoring timu Savjeta Evrope koji se interesovao o ovom pitanju. Tražio sam da se u to mišljenje uključi i uloga visokog predstavnika. Kako je moguće da ovdje postoje odluke na koje ne postoji pravo žalbe? Kako je moguće da mimo legalno izabranih predstavnika naroda odluke sa izvršnom i zakonodavnom snagom donose neki nametnuti autoriteti?

Postavljao sam ne znam koliko pitanja svim tim predstavnicima Evropske unije. Kad već mislite da je to način za rješavanje takvih pitanja zašto niste postavili visokog predstavnika za Kipar? Neka mi neko sa Zapada odgovori i pokaže koliko Kipar kao integralna država i članica Evropske unije funkcioniše kao jedinstvena država u svojim granicama. Tamo nema slobode kretanja, nema povratka imovine, još uvijek postoje Ujedinjene nacije u zemlji koja se nalazi u Evropskoj uniji, koja ima rampu i pušta sa sjevera one koje žele sa propusnicama. Misle li da je to rješivo? A sukob na Kipru je bio nesrazmjerno manji od svega onog što se dešavalo u smislu stradanja ljudi i imovine nego u BiH. Postavite visokog predstavnika za Kipar da rješava sve te probleme. Ne može, jer ih neće riješiti.

Insistirati 25 godina od završetka rata i postizanja mirovnog sporazuma da i dalje ovdje postoji međunarodni predstavnik sa ovakvim autoritetom je direktno kršenje svih postulata na kojima počiva Evropska unija i na kojima počiva slobodan svijet.

Takav stav nemaju svi u BiH jer su sarajevske političke stranke jedinstvene za ostanak visokog predstavnika…

Ispričaću vam šta mi je Pedi Ešdaun rekao 2003. ili 2004. godine. U to vrijeme međunarodna zajednica je ovdje imala instrumente strahovite podrške, vojnu moć kroz EUFOR, kompletnu političku moć uključujući odluke koje su koordinisane sa svim međunarodnim misijama, i vojnim i civilnim, koje su postojale u BiH. Oni su strašnim pritiskom ovdje nametali rješenja. I taj je period od 2002. do 2006. godine obilježen tom vrstom „uspjeha“ u ovoj zemlji.

Tada je afganistanska kriza isto bila u maksimalnoj ekspanziji, a evo vidimo i da je sada. Nekome je tada palo na pamet, od zapadnjaka, da razmišlja o uvođenju visokog predstavnika za Afganistan. Tadašnji afganistanski predsjednik Hamid Karzai im je rekao da visoki predstavnik može doći, ali da ne zna ko će ga odnijeti. Evo sada vidimo da je poslije dvije decenije stravične krvi i svega što se tamo dešavalo politika Zapada u Afganistanu doživjela potpunu propast.

Ponovo postavljam pitanje ko danas želi da ovu zemlju vrati unazad sa nastavkom politike intervencionalizma? Mi ćemo na jesen imati pitanje Misije ALTEA u BiH koja mora ići na Savjet bezbjednosti. Pitam kako će Savjet bezbjednosti donijeti odluku o produženju odluke o vojnoj misiji? Ona se svake godine produžava otkako je istekao mandat EUFOR-u. Vojna misija ALTEA ovdje postoji samo zahvaljujući odluci Savjeta bezbjednosti. U geopolitičkom smislu sigurno će doći do sudara, kao što je došlo i do pokušaja da se o odluka o visokom predstavniku donosi na Savjetu bezbjednosti UN, gdje je i trebalo da se donese, ako ga je uopšte i trebalo imenovati. Mislim da nije trebalo, bez obzira iz koje nacije.

Zemlja članica Ujedinjenih nacija ne može obezbijediti svoj unutrašnji suverenitet zato što postoji jedan narod koji želi preko svojih političkih predstavnika da ovu zemlju modelira po vlastitim zahtjevima i u skladu sa njihovim ratnim ciljevima koje nisu mogli ostvariti oružjem. Ovo je vrlo opasna situacija i neće voditi nikakvim rješenjima. Ko živi u iluzijama da se  iz ovog može pronaći izlaz tako što će neko u ovom svemu popustiti, mislim da se grdno vara.

Srpsko jedinstvo je jedini mogući odgovor

Da li su moguće smjene nekih funkcionera iz Republike Srpske?

ČAVIĆ: Sa stanovišta načina funkcionisanja visokog predstavnika u teoretskom smislu je to moguće, ali je veliko pitanje da li je moguće da se to prihvati. Narodna skupština RS takvu vrstu uloge ne prihvata i smatra visokog predstavnika nelegalnim i nelegitimno izabranim.

Na našoj strani stoji međunarodno pravo, ali očigledno da u geopolitičkim odnosima međunarodnog prava nema. Srbija je bombardovana bez bilo kakve odluke Ujedinjenih nacija, to je bila  jednostrana odluka zapadnih saveznika.

Danas se mnogi zbog toga kaju i smatraju da je to bila velika greška. Vrijeme čini svoje i otvara mnoge stranice koje su do skora bile tabu. Sada da se vraćamo nazad i pravimo nove tabue, što je ustvari tendencija međunarodnog faktora u BiH, je apsolutna greška i ne vodi ničemu dobrom.

Može li “srpsko jedinstvo” biti dovoljan i adekvatan odgovor na sadašnju političku situaciju?

ČAVIĆ: To je jedini mogući odgovor. Srpsko jedinstvo nije rezultat apsolutnog slaganja svih političkih stranaka po svim pitanjima. Niko nema prostora na ovim pitanjima ni milimetar nazad, ni bošnjački niti srpski političari. Onaj ko je to uradio morao je na to da računa.

Da li je to na principu „zavadi pa vladaj“ ili „dok se dvojica svađaju treći koristi“, da li je to motivacija koja je dovela do donošenja odluke vrijeme će pokazati, ali ja nisam siguran da je Incko odluku donio iz svoje glave. To nije, kako on kaže, njegov intimni i lični odnos prema istorijskim događajima u ovoj zemlji u prošlosti. Ovo je osnova za neke nove političke događaje.

U ovom trenutku mi se trebamo čvrsto držati onog što je naše pravo, Međunarodne konvencije o ljudskim pravima i slobodama koja ne poznaje nikakvog nametnutog autoriteta koji može da donosi autentične odluke u suverenoj državi. Nema potrebe da bilo kome pravimo bilo kakve ustupke. Ako neko želi u ovoj zemlji dugoročno red i mir treba dopustiti da se politički predstavnici konačno dogovaraju o sudbini ove zemlje, a ne da to čini neko drugi.

Mnogi ne znaju kako je nastao Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira. Mirovni sporazum je postignut Dejtonom. Evropljani su bili jako povrijeđeni u to vrijeme. Bilo im je stalo da i njihova uloga u postizanju mirovnog sporazuma bude eksponirana javno. Dogovoreno je da se konačni potpis mirovnog sporazuma desi u Parizu.

Tu se i desio, ali obzirom da su Britanci smatrali da imaju veliku ulogu u postizanju mira desila se i Londonska konferencija. Cilj je bio okupiti zemlje članice koje će dati svoje vojne predstavnike u misiji IFOR-a. Tada je formiran Savjet za implementaciju mira kojeg čini 11 učesnica.  Među njima je bila Kina koja se u međuvremenu povukla. Ostalo ih je 10. Među njima su i Rusija, Evropska unija, Evropska komisija i Turska kao predstavnica zemalja Organizacije islamske konferencije. Sve najjače zemlje i politike svijeta su se koncentrisale u Upravnom odboru Savjeta za implementaciju mira. Na početku je taj Upravni odbor funkcionisao na nivou ministara inostranih poslova.

Sve te članice Upravnog odbora i finansiraju OHR, a najviše Evropska unija…

ČAVIĆ: Upravo tako. Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira je ustvari tijelo koje nije zapisano Dejtonom nego je nastalo kao direktna posljedica političkih potreba za promociju učešća u mirovnom sporazumu. Tako su nastale Londonska konferencija i Pariški mirovni sporazum koji ima samo nekoliko članova. To je samo pakovanje onog što je dogovoreno Dejtonom. Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira je stvarno izmišljen, pogotovo kada je sveden na rang ambasadora akreditovanih u ovoj zemlji, uz svo uvažavanje ambasadora.

Treba imati u vidu da ova zemlja više nije u fokusu političkog interesovanja. Nekada su ambasadori koji su imenovani u BiH neposredno poslije ratnih sukoba bili iz najvišeg nivoa diplomatskog establišmenta članica Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira. Uvoditi ovu zemlju ponovo u neki geopolitički konflikt nije dobro ni za jednog čovjeka u ovoj zemlji.

Svi oni koji se danas raduju odlukama visokog predstavnika raduju se glogovom kocu koji je međunarodni predstavnik utjerao u srce BiH. Ovo je odluka koja nema manevarskog prostora ni za političke predstavnike Bošnjaka, ni za političke predstavnike Srba.

Dobri rezultati Vlade Republike Srpske

Vaša partija NDP dio je vladajuće koalicije u Republici Srpskoj. Kako ocjenjujete rad izvršne vlasti i da li ste zadovoljni rezultatima Vlade?

ČAVIĆ: Dugo godina sam bio u opoziciji i uvijek sam kao političar u opoziciji nastojao da raspravljam snagom argumenata. Za ono što sam smatrao da ne valja to sam jasno i rekao da ne valja. Ništa nisam promijenio u svom viđenju politike.

Ono što valja treba prihvatiti da valja, a ono što ne valja treba markirati i to je ustvari uloga opozicije, da vrši pritisak na vlast na način da se loše stvari popravljaju. Kad je u pitanju ova Vlada Republike Srpske, ona je imala dobrih rezultata. To ne može niko da ospori. Radi se o činjenicama.

Prema informacijama koje imam od ministra iz NDP-a u Vladi RS, Vjekoslava Petričevića, u junu je prosječna plata bila 994 KM a u Federaciji BiH za isti taj mjesec 982 KM, što je prvi put da Republika Srpska ima prosječnu neto isplaćenu platu veću od neto isplaćene plate u Federaciji. Nekada je ta razlika bila po 20-30 % veća u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj.

Očigledno je politika podsticaja za povećanje plata u realnom sektoru i politika povećanja plata u javnom sektoru dala rezultat. Samim time povećana je i potrošnja, a povećanjem potrošnje povećani su i prihodi od PDV-a. To je kombinovani efekat povećanja plata i veće kupovne moći. Ne kažem da je kupovna moć velika, ali je veća nego što je bila.

To je rezultat mjera koje su očuvale privrednu aktivnost. Treba reći da poslije svega što se desilo i ove pandemijske krize imamo industrijsku proizvodnju koja je veća za 17 % nego u prethodnoj godini. Oporavak doživljavaju brojni sektori privrede. Uprkos tome što pandemija i dalje traje imamo povoljne makroekonomske pokazatelje u smislu kretanja onog što se dešava u Republici Srpskoj.

Jako su dobri podaci u odnosu uvoza i izvoza, odnosno izvoz raste, a uvoz se smanjuje. Na polugodištu imamo izvoz u vrijedosti od dvije milijarde KM, što je rast od 29 % u odnosu na isti period prošle godine i u odnosu na 2019. godinu. To nije samo rezultat okolnosti pandemije, nego je i u odnosu na 2019. godinu nominalno veći rast izvoza i to pokazuje da je oporavak Evropske unije povukao i oporavak Republike Srpske.

Direktni prihodi su u prvoj polovini godine rasli dvocifrenim stopama, tako da su direktni porezi i drugi javni prihodi veći za 14,5 %. Realno je očekivati da direktni prihodi do kraja godine budu veći za 20 %. Imamo i rast indirektnih poreza za 15,6 % u odnosu na isti period prošle godine. Krajnja potrošnja određuje koeficijent raspodjele prihoda između entiteta odlukom Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje i mi sada imamo rekordno učešće u raspodjeli ukupnih prihoda BiH od 34,6 %. Ljudi misle da mali procentualni rast ne znači mnogo. Znači mnogo, radi se o desetinama i stotinama miliona većih prihoda po osnovu koeficijenta. Bolji koeficijent je rezultat veće krajnje potrošnje. Povećana krajnja potrošnja je glavni korektiv u raspodjeli prihoda od indirektnih poreza između entiteta u BiH. U prvom tromjesečju u odnosu na isti period prošle godine rast je 2,3%.

Prema posljednjoj procjeni Ministarstva finansija očekivani rast BDP-a za 2021. godinu u odnosu na godinu ranije je 4,5 %. To je jako dobro imajući u vidu kako se kreće BDP u nekim drugim ekonomijama. Prvi put nam se desilo da imamo BDP po glavi stanovnika u RS veći nego što je to u Federaciji. Svi ovi podaci govore o tome da bez obzira na vrlo nepovoljnu situaciju u svijetu, rast inflacije, rast cijena, usporen i negativan rast BDP-a, da imamo koliko toliko podnošljive podatke u ovakvim okolnostima.

Niko ovdje nije čarobnjak da kaže da je stanje idealno. Svako bi volio da prosječna plata bude 1.000 evra, a ne 1.000 maraka, ali to nije realno. Mi još uvijek živimo sa posljedicama rata i imamo ogromne izdatke. Da ti izdaci nisu usmjereni za pokriće barem dijela potreba pojedinih grupa stanovništva sve bi moglo biti usmjereno na privredni razvoj i bolja socijalna davanja u smislu onih koji žive od svog rada.

Nažalost mi živimo s posljedicama rata, izgradnje države i to nije jeftino. Skupo je i u političkom i finansijskom, ljudskom i životnom smislu. Svi aspekti te izgradnje imaju svoju cijenu i tu cijenu plaćamo sve ove godine otkako je izbila kriza na prostoru bivše Jugoslavije i plaćaćemo još godinama.

NDP će podržati zajedničke kandidate koalicije

Kakvi su planovi NDP-a? Dolazi sljedeća, izborna godina…

ČAVIĆ: Svjesni smo čime raspolažemo i potrudićemo se da svoju infrastrukturu mobilišemo i podignemo što više za učešće u izborima iduće godine. Svjestan sam i da je naša odluka da uđemo u vlast imala posljedice. Jedan dio ljudi to nije prihvatio, najveći dio ljudi je prihvatio. Učinićemo sve da zadržimo svoje parlamentarno učešće. Teško je napraviti bilo kakve prognoze, pogotovo što ide izborna godina. Radićemo posebno u ovim mjesecima što dolaze do proljeća na zbijanju redova i pripremi za izbore. Siguran sam da ćemo ući u neko koaliciono partnerstvo na zajedničkim listama na izbore u okviru političkih stranaka koje čine vladajuću koaliciju.

Bilo je nekih spekulacija o ujedinjenju NDP-a i DEMOS-a?

ČAVIĆ: Bilo je raznih spekulacija, ali to su samo spekulacije. Odluke donose organi stranaka. Radi se o kompleksnom pitanju za sve učesnike u takvim političkim događajima.

NDP će kao samostalna politička stranka najvjerovatnije biti dio koalicije na nivoima koji će biti izborni i ta koalicija će biti u okviru postojeće koalicije kojoj danas pripadamo, uz podršku zajedničkim kandidatima. Ne isključujemo mogućnost da koaliciono nastupimo za parlamentarne izbore na nivou Parlamentarne skupštine BiH.

Odluku da li ćemo koaliciono ići na zajedničkoj listi sa nekom od stranaka iz vladajućeg bloka na izborima u Republici Srpskoj ćemo donijeti kada napravimo procjenu u potpunosti kakav je naš potencijal i snaga.  U svakom slučaju svoje glasove nećemo baciti u vodu, nego ćemo ono čime raspolažemo staviti u funkciju politike za koju smatramo da je ispravna.

Razgovarao: Dragan JERINIĆ

Ostavite komentar