“Država terora”: Hilari Klinton napisala politički triler

0
272

Duga je kolona političara i državnika koji su se po umirovljenju posvetili pisanju knjiga.

Toliko duga da nema dana da nas neki bivši čimbenik ne obraduje zamašnim sveskom svojih memoara ili povijesnih analiza. Bivši drmatori nikad, međutim, nisu pokazivali interes da se ogledaju na polju fikcije. Ili barem nisu sve do Billa Clintona koji je 2018. godine probio led i u paru s hiperproduktivnim hitmakerom Jamesom Pattersonom potpisao politički triler “Predsjednik je nestao”, piše Slobodna Dalmacija.

Knjiga je bila očekivano grozna: čovjek koji je Ovalni ured pretvorio u Oralni, književnog je predsjednika pretvorio u grotesknog akcijskog junaka, a tu pubertetsku fantaziju raspisao je najveći štancer našega vremena. No, projekt je ispunio svoju jedinu, dakle, poslovnu svrhu.

Libar se prodao u zastrašujućoj nakladi, a da u međuvremenu nije buknula pandemija, do danas bi po njemu već bila snimljena i televizijska serija. Utoliko se ne treba čuditi što je provjereno loš, ali uspješan tandem sredinom prošle godine predstavio već drugi zajednički naslov, “Predsjednikovu kći”. Koji mjesec kasnije, primjer svoga muža odvažila se slijediti i Hillary Rodham Clinton koja je u suradnji s karijernom spisateljicom Louise Penny predstavila “Državu terora” (hrvatski prevod potpisuje Neven Dužanec).

Nekadašnja prva dama za glavnoga junaka nije izabrala neku suvremenu inačicu vlastitoga muža, nego same sebe. Protagonistica je, naime friško imenovana državna tajnica koja se, tek što je postavljena na tu časnu dužnost, mora suočiti s krizom koja bi figurativno i doslovce mogla eksplodirati i temeljito izmijeniti lice svijeta kakvoga smo poznavali.

Ellen Adams donedavno je bila šefica najvećeg medijskog imperija u zemlji (njime sada upravlja njezina kćer), a predsjednik ju je imenovao na mjesto ministrice vanjskih poslova samo da bi je ušutkao, jer je ona dugo bila njegova najoštrija kritičarka. Već na prvom službenom putu, Ellen će se dati uhvatiti u zamku i, na predsjednikovo veselje, biti javno osramoćena, a onda će u tri europska grada eksplodirati bombe koje će pokositi na desetke nevinih žrtava. Ta serija užasnih napada bit će, međutim, mačji kašalj u usporedbi s onim što se tek ima dogoditi.

Dok bude pokušavala raspetljati zavjeru koja uključuje desničarske manijake koji su se probili u sve pore američkog establishmenta, Al-Qaidu i druge islamističke miltante, rusku mafiju, ali i službenu Moskvu, Adamsova će u replici aviona Air Force 1 (koji se u njezinom slučaju, pošto je ona tek trećerangirana dužnosnica, zove Air Force 3) zujati na širokome potezu od SAD preko Njemačke, Omana, Pakistana, Rusije i natrag.

Ionako ne preduga poglavlja razbijena su na ponegdje vrlo kratko ulomke (čak i od samo nekoliko redaka) koji čitatelja s jednog kontinenta furiozno šaltaju na drugi. Dinamična izmjena dionica teksta u paketu s pripovjednim obratima trebali bi sugerirati kako se radi o libru koji je tipičan primjer page turnera, je l’ da?

Zapravo ne, jer tolika količina naglih i dramatičnih lupinga kod čitatelja uistinu mogu stvoriti dojam kako se nalazi na čistini šiban vjetrovima, ali će mu nakon nekog vremena i dodijati, zato što se napetost polako pretvara u rutinu – trajno, nepromjenljivo, dakle, i dosadno stanje.

Kao literatura, “Država terora” ne vrijedi ništa, gora je čak i od libra Clintoničina muža, ali bih je svejedno svima srdačno preporučio iz to iz jednog potpuno neknjiževnog razloga. Naime, dvojica važnih junaka ove priče su Donald Trump i Vladimir Putin. Obojica su, naravno, zaklonjeni lažnim imenima, ali ni najveći idiot ne može imati nikakvih sumnji oko toga da se radi upravo o njima.

Bivši američki predsjednik opisan je kao čovjek koji je unazadio ne samo Ameriku, nego i čovječanstvo, priglupi egomanijak koji ni ne sluti da je bio (i ostao!) lutak na koncu, obična marioneta kojom upravljaju ne samo domaći kvazipatrioti na steroidima, nego i zapravo svi vanjski igrači pametniji od njega. Dakle, svi.

S druge strane, Putin nije ni glup, ni naivan, niti se dade instrumentalizirati. Dapače, Clintonica ne može sakriti svoju impresioniranost imaginacijom, ali i disciplinom čovjeka koji je uspio lako i bešavno preplesti visoku politiku, krupni kapital i mafiju, bivajući istodobno na čelu sve tri piramide ruske moći.

Naravno, u knjizi ih je Ellen Adams obojicu nadmudrila. Nevolja je, međutim, u tome što u stvarnom svijetu Hilary Clinton protiv njih nije imala niti će imati nikakve šanse, zaključuje se u osvrtu dnevnog lista iz Hrvatske.

(Slobodna Dalmacija)

Ostavite komentar