PIŠE: Avdo Avdić
Euforija je zahvatila glavni grad Bosne i Hercegovine. SDA je, objektivno, protjerana iz užeg gradskog jezgra u Sarajevu. Ostao im je “tek” Novi Grad, kojeg, zapravo, ta stranka samo formalno kontroliše. Suštinski, Semir Efendić je nezavisni kandidat na listiću SDA. Na prvi pogled se čini da su progresivne snage preuzele Sarajevo, no neki tvrde da je to samo optička varka, pa da vidimo o čemu je riječ.
Starim Gradom i ovu sezonu vladat će bivši SDA-ov kadar Ibrahim Hadžibajrić. Srđan Mandić iz Naše stranke nedvojbeno je izabran na krilima Naroda i pravde bivšeg SDA-ovog premijera Elmedina Konakovića. Novim Sarajevom upravljat će Hasan Tanović, nezavisni kandidat koji je opet kadar Konakovićevog NiP-a. U Novom Gradu ostaje formalno SDA-ov načelnik Semir Efendić iza kojeg stoji stari SDA kadar Huso Ćesir. Na Ilidži je za načelnika izabran NiP-ov Nermin Muzur, bivši predsjednik lokalne Asocijacije mladih SDA. Vogošćom upravlja SDA-ov Edin Smajić. U Ilijašu će biti ili SDA ili NiP, ali opet bivši SDA-ov kadar. U Hadžićima je SDA. U Trnovu je SDA.
Sarajevska ljevica, dakle, drži isključivo Općinu Centar. Popularnost Naše stranke je pala u odnosu na 2018. godinu, SDP je izgubio hiljade glasova, DF se prepolovio. Računica kaže da SDA i politički proizvodi nastali iz nje (NiP, NBL i NB) u Kantonu Sarajevo imaju preko 100 hiljada glasova. Ljevica jedva može dobaciti 60 hiljada glasova. Da li to uopće zaslužuje euforiju? U štabu NiP-a, apsolutno. Ali u štabovima SDP-a, Naše stranke i DF-a apsolutno ne. Oni i njihove ideje su, zapravo, pravi gubitnici u Sarajevu. Jer sarajevska ljevica se pretvorila u “pobočne” stranke SDA i novorođenčadi nastale iz nje. Ljevica u Sarajevu je ispomoć.
Tuzla je spasila obraz ljevice. Obratite pažnju na kandidate. Jasmin Imamović – SDP. Vahid Jusufović – socijaldemokrate. Mirjana Marinković-Lepić – Naša stranka. SDA je igrala tek sporednu ulogu. Bila je tek ispomoć Bijedićevom SDP-u, kao što je SDA-ov recidiv PDA bio tek nepotrebna ispomoć Jasminu Imamoviću. U Tuzli, dakle, ljevica diktira pravila igre. U Sarajevu igra tek sporednu ulogu. Elmedin Konaković je nekad moćni SDP smjestio na klupu za rezervne igrače. Dobili su kandidata u Trnovu koji se suočio sa nemogućom misijom.
Ali nije samo grad Tuzla pokazao da je posljednje utočište ljevice. U Lukavcu je pobijedio kandidat SD-a i DF-a Edin Delić. Konkurencija su mu bili SDP i SDA. Dakle, dva kandidata su pripadala lijevom političkom spektru. U Gračanici su se borila dva lijeva kandidata i jedan SDA-ov. I pobijedio je SDP-ov Nusret Helić. U Gradačcu je pobijedio SDP-ov Edis Dervišagić koji je imao konkurenciju u kandidatu socijaldemokrata. Dakle, u četiri od pet najvećih gradova u Tuzlanskom kantonu na vlasti su ljevičari. U Kantonu Sarajevo ljevica ima jednog načelnika izabranog glasovima desnog NiP-a. Od 1990. godine u Tuzli nikad nije pobijedila desno orijentirana stranka. U Sarajevu je, za vrijeme nekad moćnog SDP-a, ljevica istovremeno upravljala Centrom, Novim Sarajevom, Novim Gradom i Gradskom upravom. U Tuzli se i danas takmiče ljevičari. U Sarajevu se ljevičari raduju trijumfu desnice. Uprkos stalnim pobjedama u Tuzlanskom kantonu, predsjednik SDP-a BiH nikad nije bio iz Tuzle. A, recimo, aktualni predsjednik SDP-a Nermin Nikšić dolazi iz Konjica u kojem SDP nikad nije pobijedio.
Ima li, dakle, prostora za euforiju u sarajevskim ljevičarskim krugovima? Ako je cilj njihove politike poraz SDA, a ne njihova pobjeda, onda ima. Ali ako se pogledaju u ogledalo, vidjet će da su oni tek rezervni igrači Elmedina Konakovića koji je maestralnom kampanjom preuzeo kontrolu nad Sarajevom. I to preko leđa ljevice koja proslavlja tuđu pobjedu ne želeći da prizna svoj poraz.
(Oslobođenje)
