Nova knjiga Tihomira Levajca “Ljudi koje srećom srećem” objavljena je u izdanju “Grafida” iz Banjaluke, a u pitanju su razgovori koje je ovaj spisatelj vodio sa poznatim ljudima srpske kulture i estrade.
Da bi opisao frulu kao izvorni narodni muzički instrument, Levajac je razgovarao sa Milanom Kovačevićem, Slobodanom Vukićevićem i Obrenom Radičevićem, trostrukim pobjednicima u izvornom sviranju na Saboru frulaša Srbije,pišu Nezavisne.
Potom, tu su, pored ostalih, i razgovori sa operskom pjevačicom Radmilom Smiljanić, pjevačima Dobrivojem Topalovićem, Miroslavom Ilićem, Milanom Babićem, Biljom Krstić, braćom Teofilovićima, Nenadom Milosavljevićem (Nešom Galijom), književnicima Predragom Gugom Lazarevićem, Vladanom Matijevićem, Goranom Petrovićem, klarinetistom Bokijem Miloševićem, pijanistkinjom Ksenijom Zečević, glumcem Tihomirom Stanićem i drugim važnim ljudima raznih zanimanja.
Recenzenti knjige su Marinko Lolić i Milenko Gemaljević.
“Levajčevi intervjui predstavljaju dragocen materijal za buduće istraživače naše savremene kulture i važno svedočanstvo o posleratnoj stvarnosti. Namenjujući ovu knjigu onima koji dolaze kao dokument o jednom vremenu i stanju duhova u njemu, autor ostavlja vredan zapis o ličnostima sa kojima razgovara, njihovoj bogatoj umetničkoj i pedagoškoj delatnosti”, istakao je u svojoj recenziji Lolić.
Dodaje Lolić da književnik promoviše rafinirani obrazac intelektualnog dijaloga o najdubljim pitanjima savremene umjetnosti, književnosti, muzičke umjetnosti i naučnog i kulturnog stvaralaštva.
Gemaljević, sa druge strane, kaže da ova knjiga ostavlja mnogo utisaka na onoga koji čita, ali nikog ne ostavlja ravnodušnim.
“Neobično je kako je baš sretao ove ljude sa kojima je razgovarao. Ljude priznate i poznate u poslu kojim se bave, umetnike, znamenite veličine našeg roda. Ljude koji su imali šta da kažu, o sebi, o svom životu, vremenu u kojem su živeli, koji su se imali za šta i roditi i trag ostaviti”, naveo je Gemaljević.
On dodaje da je ova knjiga neobična i zbog Levajčevih pitanja koja je postavljao sagovorniku, ali i zbog završnog razgovora koji je pisac uradio sam sa sobom, odnosno razgovora u kojem je ukrstio svoju svijest i podsvijest.
“Ja ne živim ni u Kačulicama, gde sam rođen, ni u Čačku, gde sam u gimnaziju išao, ni u Beogradu, gde sam studirao, ni u Banjaluci, gde sam radni vek proveo, ni u Kanadi gde mi ćerka živi, ni u Moskvi, gdje mi sin živi, već svuda. Gde god da dođem, ja sebe zateknem”, ističe Levajac u razgovoru sa samim sobom, a zatekao se još kojekuda, otud i ova knjiga razgovora, knjiga u još jednom žanru u kojem se ovaj plodni pisac sa uspjehom istakao.
