Foto: ATVBL.RS
Jelka Šajić, vlasnica mjenjačnice ”Kod Jele”, kojoj je prošle godine ukradeno oko dva miliona maraka ispričala je u sudu da je više od pola ukradenog novca njenoj porodici dao prika Izet Beganović, inače kontroverzni biznismen koji je prošle godine uhapšen u akciji ”Alfa”.
Šajićeva je saslušana kao svjedok tužilaštva na početku suđenja državljaninu Gruzije Noi Tvalabeišviliju (42), optuženom da je u sastavu kriminalnog udruženja počinio tešku krađu, zajedno sa G.P., I.M. i K.N. i više nepoznatih osoba gruzijske nacionalnosti koji su u bjekstvu.
Šajićeva je u sudnici prvo navela da je ukradeni novac bio sva ušteđevina za koju je njena porodica godinama radila, da bi na pitanje odbrane potvrdila navode iz iskaza koji je dala policiji kada je navela da je 1,3 miliona maraka njenoj porodici dao Beganović.
”Izet je otac od mog pokojnog zeta Zorana Dragičevića, koji je bio vanbračno dijete. Otkada je zet umro, u zadnjih godinu i po dana Izet je kćerki dao 1,3 miliona maraka”, potvrdila je Šajićeva.
Dodala je da Beganović ima pokriće za taj novac, a da ostatak ukradenog novca pripada porodici, odnosno njenoj kćerki Jadranki koja je dio podigla nakon što je čula da bi banka mogla da propadne, a dio je bio iz kreditnih sredstava.
Nosila novac da neko ne provali u kuću
Šajićeva je posvjedočila da je na dan krađe novac, u raznim valutama, spakovala u dvije torbe i jedan ceker, te ga ponijela sa sobom.
”Kuća je ostala prazna i plašili smo se da bi neko mogao da provali. Zato sam novac ponijela sa sobom. Mjenjačnica je radila do 10 časova, jer smo taj dan išli na groblje. Kada smo se vratili kćerka mi je rekla da novac vratim kući. Ispratila me je na taksi u kojem sam nosila torbe s parama, a ona je otišla na ručak”, ispričala je Šajićeva.
Dodaje da je u roku od pet minuta bila pred kućom. Taksista, koji svakodnevno vozi njenu porodicu, stao joj je pred kapiju. Krenula je ka ulaznim vratima, prebacila torbe preko ramena kako bi uhvatila za kvaku kada joj je s leđa prišao nepoznati muškarac i zgrabio je za ramena.
Napadač bio ”fin ko lutka”
”Bio je mlad momak, tamnoput, srednje visine. Fin ko lutka. Tek kada je krenuo da trga torbe shvatila sam da me pljačka. U tom je iz automobila izašao i drugi. Borila sam se, trčala za njima do auta, ali su torbe ubacili unutra, dodali gas i pobjegli”, ispričala je Šajić, koja optuženog Tvalabeišvilija nije prepoznala kao jednog od napadača.
Drugog napadača nije mogla da opiše, dok je za vozača rekla da je bio visok i imao naočale. Potvrdila je da je lopovi nisu udarili, ali da je kasnije na rukama vidjela modrice, valjda kako se s njima otimala za torbe. Ispričala je i da je napadačima u njenom dvorištu ispao suzavac. Pljačkaši su, kaže, pobjegli u tamnom automobilu, a tačnu marku i registarske tablice su zapisale njene komšije od kojih je čula da su isto auto tri dana viđali u ulici.
”Uzeli su sve, ostalo mi je 8,5 KM”
”Nema šanse da ih neko nije doveo tu. On da dođe iz Gruzije i da me vrati na nulu… Uzeli su sve što smo imali. Ostalo mi je metalnih 8,5 KM maraka u džepu. Morali smo kuću dati pod hipoteku da vratimo dugove”, kroz suze je govorila Šajićeva.
Kaže da od tada živi u strahu i da se ne kreće bez pratnje, a uglavnom je čuvaju dvojica unuka.
”Zar zbog nekog iz Gruzije da šest mjeseci ne mogu otići na groblje? Nek vrate moje pare i kažu ko ih je doveo. Kako mogu da nam uzmu sve što smo muž i ja godinama sticali”, pitala se Šajićeva, navodeći da nju cijela Banjaluka poznaje i da nikome ništa nažao za života nije učinila, niti se ikada našla u sličnoj situaciji.
U unakrsnom ispitivanju Tvalabeišvilijev branilac Stojan Vukajlović Šajićevu je ispitivao o porijeklu novca i poslovanju mjenjačnice, zastupajući tezu da novac nije ni postojao jer to ničim nije dokazano. Iako se u optužnici navodi da je Jelka vlasnica mjenjačnice, ona je u sudnici rekla da je vlasnik njena kćerka Jadranka Dragičević koja ima i ugovor s bankom. Jelka tvrdi da je ona povremeno pomagala kćerki u poslu, te da nije zaposlena u mjenjačnici.
Odbrana tvrdi da novac nije postojao
Većinu pitanja odbrane tužilac Goran Glamočanin je ”sjekao” prigovorima. To je činio i advokat oštećene Jadranko Pilipović, koga je predsjednik sudskog vijeća Igor Cimeša više puta opominjao da će ga kazniti. Jelka je advokatu poručila i da sve što se odnosi na poslovanje mjenjačnice pita njenu kćerku, ali je potvrdila da novac nije bio osiguran i da njena kćerka svakodnevno vodi dnevnik blagajne.
”Ja sam opljačkana pred kućom, nemoj me više pitati za mjenjačnicu… Mogu li te zamoliti da mojih 71 godinu više ne maltretiraš”, rekla je Šajićeva.
Prije izlaska iz sudnice gledajući prema optuženom Tvalabeišviliju ona je pitala: ”Da li su ovo ti koji su me opljačkali?”, ali je ostala bez odgovora.
Video linkom konačno obezbjeđen prevodilac
Suđenje Noi Tvalabeišviliju održava se u veoma specifičnim uslovima, budući da na Balkanu postoji samo jedan sudski tumač za gruzijski jezik. Radi se o Marini Labinadze iz Hrvatske koja je putem video-konferencijske veze iz Županijskog suda u Puli optuženom prevodila sve što je u sudnici izrečeno. Optuženi je tako po prvi put na maternjem jeziku čuo šta mu Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske stavlja na teret.
“Sve mi je jasno, razmijem šta je tužilac pročitao, ali ta situacija mi nije poznata”, rekao je Tvalabeišvili, inače diplomirani glumac.
U uvodnim riječima tužilac Goran Glamočanin je naveo da će dokazati da je pljačka bila detaljno isplanirana, da su obezbijeđeni stanovi za skrivanje članova kriminalne grupe, te vozila za praćenje i bjekstvo, te da je optuženi pratio Šajićevu i ostalima dojavljivao njeno kretanje.
Starici spremili klasičnu sačekušu
”Naročito drzak način pljačke se ogleda u činjenici da su primijenili silu na ženi od preko 70 godina. Napravili su joj klasičnu sačekušu i mučki joj prišli s leđa. Osmišljen je plan za brz i efikasan bijeg iz BiH. Optuženi je uhapšen na aerodromu u Sarajevu, nekoliko sati nakon krivičnog djela, i tom prilikom kod njega je pronađen dio ukradenog novca” rekao je tužilac.
Dodao je da je optuženi tokom istrage iznosio svoju odbranu, ali da nije mogao navesti “racionalan i valjan razlog zašto je u BiH”.
Branilac Stojan Vukajlović tvrdi da je Gruzin u BiH bio turistički i da je njegov jedini grijeh to što je snimljen kamerom pored mjenjačnice.
Noe prošao torturu, stavili mu vreću na glavu
“Noe je stranac koji se zatekao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Svi koji su prošli pored kamere mogli su se naći u istoj situaciji. Prilikom hapšenja je doživio torturu od strane policije koja mu je stavila vreću na glavu. Imao je vidne povrede i ukazivao je da mu je potrebna hospitalizacija, ali mu je to pravo uskraćeno”, rekao je Vukajlović.
Zbog jezičke barijere smatra da su njegovom klijentu kršena osnovna ljudska prava, aludirajući da se mnogi postupci protiv stranaca u BiH vode nezakonito. Prema njegovim riječima optužnica se zasniva na hipotetčkim navodima i pretpostavkama, zbog čega smatra da je cijeli postupak besmislen.
ATV
